Umjesto ulaganja u postojeće neefikasne zelene politike, oporezivanje siromašnih i subvencioniranje neisplativih, novac treba preusmjeriti u inovacije.

Ljudi su skloni pojednostavljeno zaključivati, što je sasvim razumljivo, ali ista ta sklonost lako može dovesti do pogrešnih pretpostavki i optužbi. S obzirom na to da sam na Liberalu objavio neke članke i prenio znanstvena istraživanja koja propitkuju odluke UN-a i ciljeve Pariškog sporazuma koji bi po nekima trebao biti općeprihvaćen, ljudi su me počeli uvjeravati kako su klimatske promjene stvarne i da o tome nema rasprave.

Stoga nešto trebamo raščistiti. Klimatske promjene JESU stvarne, za to postaje neupitni empirijski dokazi i nitko normalan tu činjenicu danas neće dovoditi u pitanje. Klimatske promjene su stvarne vjerojatno otkad planet postoji, dokazano je da su se događale i puno prije nastanka čovjeka što znači da bi se i sada vjerojatno događale i bez njega te da ih čovjek ne može zaustaviti. Međutim, čovjek ima svoj utjecaj, veći od svih ostalih bića na planetu i mislim da je dužnost čovječanstva taj utjecaj učiniti što pozitivnijim. Zato su napori u traženju rješenja kako bi se umanjile štetne posljedice za ljude i prirodu sasvim opravdani.

Dakle, ovo nije rasprava o tome događaju li se klimatske promjene niti o tome je li čovjek na njih imao svoj utjecaj. Ta pitanja smatrajte riješenim, barem što se mene tiče. Ono oko čega se zapravo vodi rasprava u cijelom svijetu među znanstvenicima, dakle ne s nekim nadri i vračevima koji negiraju znanost, nego baš među uglednim svjetskim znanstvenicima iz područja geografije, klimatologije, fizike, ekologije i nadasve ekonomije - jest pitanje na koji način djelovati da bi se postigao cilj smanjenja štetnog utjecaja čovjeka na klimu i planet općenito.

Tu dolazi do nekih bitnih pitanja koje mnogi političari, novinari, pa čak i neki znanstvenici pokušavaju "gurnuti pod tepih" ili se oglušiti na njih, a pitanja su sasvim legitimna. Je li subvencioniranje obnovljivih izvora energije do koje se dolazi pomoću poznatih tehnologija isplativo i korisno, hoće li dati ikakve pozitivne rezultate u budućnosti? Je li nametanje poreza i regulacija na biznise, tvornice i građane, što dovodi do otpuštanja radnika, gubljenja radnih mjesta, poskupljenja goriva, plina i grijanja - stvarno isplativo na duge staze?

Ako ta pitanja postavite i ako ih pokušate problematizirati, vrlo vjerojatno ćete biti etiketirani kao osoba koja negira postojanje klimatskih promjena i znanost. A zapravo, upravo oni koji će vas optuživati su ti koji u stvarnosti negiraju znanost i odbijaju bilo kakvu raspravu i kritičko razmišljanje.

Dr. Bjørn Lomborg je ugledni danski ekonomist, autor nekoliko knjiga o ekonomiji klimatskih promjena i bivši direktor državnog Instituta za istraživanja u Kopenhagenu. Već godinama u suradnji s timom ekonomskih stručnjaka iz cijelog svijeta radi na prijedlozima rješenja koja se uvelike razlikuju od onih iz Pariškog sporazuma i od svega što UN službeno predlaže vladama svijeta, ali njegovo razmišljanje mi se čini puno razumnije i logičnije od njihovog. Pogledajte ovaj kratki video (oko 6 minuta traje) s TED konferencije 2014. godine.

"Klimatske promjene su problem za čovječanstvo, ali mi ga ne rješavamo. Usprkos konstantnom povećanju državnih subvencija za obnovljive izvore energije, emisije CO2 u atmosferi se nastavljaju povećavati čak i brže nego prije. To je zato što obnovljiva energija još nije spremna. Zato trebamo naći novi način.

Protekla dva stoljeća čovječanstvo se rješavalo obnovljivih izvora energije. Do 1800. godine skoro sva energija dolazila je iz obnovljivih izvora, a danas manje od 1 posto energije dobivamo iz sunca i vjetra i još oko 13 posto iz vode i drveta uglavnom u zemljama trećeg svijeta. I onda pokušavamo povećati obnovljive izvore energije namećući poreze i dajući subvencije.

Ali problem kod oporezivanja energije je taj što to pogađa osobito siromašne ljude. U Velikoj Britaniji, uslijed snažne zelene politike, troškovi grijanja su porasli 63 posto tijekom zadnjih 5 godina. To znači da danas imaju milijun starijih osoba koje jedva preživljavaju samo da bi se zagrijale preko zime. Procijenjeno je da godišnje 2.700 ljudi umre zbog hladnoće zimi.

A što se subvencija tiče, sjetite se, još od 1970-ih, uvijek se govorilo: 'trebamo još samo par godina subvencioniranja i onda ćemo moći poslovati tržišno'. Ali istina je da plaćamo subvencije sve više i više. Međunarodni panel za energiju je procijenio da danas svijet plaća 101 milijardu dolara na subvencije obnovljivih izvora godišnje, a do 2035. godine to će porasti na 223 milijarde dolara."

Ali postoji pametnije i efikasnije rješenje, tvrdi Lomborg. Umjesto ulaganja u neisplative tehnologije kakve danas poznajemo bilo bi bolje novac uložiti u znanstvena istraživanja za pronalazak novih tehnologija za proizvodnju energije.

"Rješenje je inovacija, kao što je uvijek u povijesti i bilo", objašnjava Lomberg. "Nazad u 1860-e, kad je prijetilo izumiranje kitova zbog popularnog lova na kitove (njihovo ulje je korišteno za rasvjetu). Spas za kitove nije bilo uvođenje poreza na kitove nego izum kerozina koji je zamijenio kitovo ulje i praktički spasio kitove od izumiranja.

Kad je prijetilo da će konji preplaviti ulice Londona i New Yorka oko 1900., rješenje nije bilo u subvencioniranju pješačenja, već u izumu automobila.

Kad je Indiji prijetila velika glad 1970-ih, rješenje nije bilo subvencioniranje hrane svakoj osobi u Indiji, rješenje je bila Zelena revolucija koja je dovela do izuma za proizvodnju više žitarica na manjoj površini i po nižoj cijeni.

Dakle, rješenje za globalno zagrijavanje nije subvencioniranje nego povećanje ulaganja u znanost i inovacije. Kad bismo pronašli načine za jeftiniju proizvodnju energije na ekološki prihvatljiv način, sve zemlje, uključujući Kinu i Indiju, bi prihvatile taj način."

Netko će možda reći da je upravo subvencioniranje postojećih zelenih tehnologija način da se dođe do novih inovacija. Lombard se ne slaže s tom tvrdnjom.

"Skoro sav novac koji ide na subvencije troši se na postojeću tehnologiju i na taj način se produžava njen vijek, što je destimulirajuće za traženje novih tehnologija. Trošimo novac na vjetroelektrane za koje već unaprijed znamo da nisu efikasne!

Stvarno je jednostavno. Ako želimo bolju tehnologiju, trebamo investirati u znanstvena istraživanja. Svaki dolar koji se potroši na postojeće tehnologije politikama za subvencioniranje energije iz sunca i vjetra može spriječiti otprilike 3 centa štete od klimatskih promjena. To je vrlo slab i siromašan način investiranja. Ali ako taj isti dolar potrošimo na istraživanja novih tehnologija, mogli bismo izbjeći štetu u vrijednosti 11 dolara zbog klimatskih promjena. Razlika je značajna.

Računala nismo dobili zato što smo subvencionirali vakuumske tube niti tako što smo oporezivali pisaće mašine. Dobili smo računala zato što smo investirali u znanost i istraživanja.

Zato trebamo prestati aplaudirati političarima koji troše stotine milijardi dolara na neefikasne zelene politike. Umjesto toga, trebamo tražiti od njih da taj novac preusmjere u istraživanja zelene energije i inovacije. Ako uspijemo spustiti cijenu zelene energije ispod cijene fosilnih goriva, pobijedili smo."