Napad mons. Perića na mons. Uzinića jedan je od posljednjih trzaja stare škole Katoličke crkve u Hrvata. Dolazi vrijeme novih naraštaja s drugačijim svjetonazorom.

Napad mostarsko-duvanjskog biskupa i trebinjsko-mrkanskog apostolskog administratora, mons. Ratka Perića na dubrovačkog biskupa mons. Matu Uzinića u suštini je sukob dogmatskih struktura Katoličke crkve u Hrvatskoj i BiH s onim pomirljivim dijelom biskupa kojih je u obje Biskupske konferencije sve više.

Mons. Ratko Perić "stara" je škola hrvatskih biskupa. Rođen u vrijeme Drugog svjetskog rata, službujući u, po Crkvu, teškim vremenima komunizma, ovaj katolički prelat očito je i novo vrijeme u kojem djeluje poistovjetio s olovnim godinama u kojem pluralizam nije bio dozvoljen. A biskupa Uzinića napao je upravo zbog pluralizma.

Naime, biskup Uzinić, odgovarajući znakovima vremena, poželio je na dubrovačkoj Ljetnoj teološkoj školi pastorala pod nazivom "Teologija u pluralnome društvu" pozvati različite teologe koji bi teolozima i studentima govorili o različitim viđenjima suvremene teologije. Među pozvanima našla se katolička teologinja Tina Beattie, profesorica Katoličkih studija na Sveučilištu Roehampton u Londonu. I to je biskupa Perića jako uzrujalo. U svom nimalo diplomatskom "bratskom" pismu upućenom biskupu Uziniću, Perić napada i prozvanu teologinju, ali, bez manje strasti i dubrovačkog biskupa, svog brata po službi.

U tom pismu teologinju Beattie mostarski biskup naziva "heretičarkom", "nikada do kraja katolkinjom", "feminističkom teologinjom" i "feminističkim kukoljem na katoličkoj njivi". Uzinića je pak opomenuo: "Kako se ne bojiš da te ne opomene papa Franjo na što trošiš biskupijski novac?".

Odnos biskupa Perića prema prozvanoj teologinji može se zapravo razmatrati iz više pravaca. To zapravo ni nije samo odnos prema jednoj ženi već prema svim ženama, znanstvenicama, katolkinjama i osobama koje promišljaju drukčije o pojedinim pitanjima vjere i morala. U dubini njegovih riječi zapravo se ocrtava prezir prema ženi koja pomiče granice i preispituje dogme, ženi koja je katolkinja, ali progovara na drukčiji način o pitanjima kontracepcije i pobačaja. Upravo u tome i jest poanta škole u kojoj se razgovara o pluralizmu unutar teoloških pravaca.

Perić namjerno derogira Beattien znanstveni habitus proglašavajući je "feminističkom teologinjom", želeći je smjestiti u samo jedan kut teološke znanosti, za njega očito nepotrebnog i heretičnog. A profesorica Beattie ne progovara samo i isključivo o feminizmu, već i o moralu, dogmatici, teologiji općenito.

Nadalje, Perić se prokazao kao netko tko ne razumije novo vrijeme u Crkvi koje je počelo izborom pape Franje. Napad na Uzinića zapravo je napad na papu Franju kojeg ne može direktno napasti te time pokazuje vlastiti kukavičluk, već napada brata biskupa koji zagovara i provodi upravo ono na što ga potiče sam papa Franjo. Ne samo njega, već sve biskupe diljem svijeta.

Potom, klasičnom zamjenom teza (očito je život u komunizmu za Perića bio plodonosan i poučan), Uzinića plaši papom Franjom kao neki klinac kad govori bratu ili sestri: "Tužit ću te tati". Prilično djetinjasto za čovjeka koji je ove godine u veljači napunio 75 godina. Pri tome, Perića očito smeta što je Uzinić jedan od prvih biskupa koji za komunikaciju koristi suvremene metode poput facebooka, zagovara pravo migranata, kaje se i moli za oprost zbog pedofilskih zločina klera, promiče ekumenizam. Dakle, sve ono što promiče i papa Franjo.

Čudno je da Perić ustaje protiv pluralizma, a pomanjkanje pluralizma spočitava bivšem komunističkom režimu.

Ovaj sukob zapravo je pokazatelj odnosa klanova u katoličkoj crkvi u BiH i Hrvatskoj. Stariji dio episkopata očito se ne može pomiriti s mlađim, spremnijim na suradnju sa svijetom koji samo slijedi nastojanja poglavara Katoličke crkve. Uzinić nije usamljen u tom otvorenijem dijelu Crkve u Hrvatskoj i BiH. Iako je on za biskupa imenovan od strane pape emeritusa Benedikta XVI, cijela plejada novih biskupa imenovana je od strane pape Franje. Redovnici Ivica Petanjek i Zdenko Križić, krčki i gospićko-senjski biskupi, zatim mlađi kadrovi poput Tomislava Rogića, šibenskog biskupa, Milana Stipića, apostolskog administratora križevačke eparhije, Roka Palića, hvarskog biskupa i Jure Bogdana, vojnog ordinarija jamac su provjetravanja u redovima Katoličke crkve i vraćanju pastoralu nauštrb vođenja politike. Jer ovi biskupi rijetko ili gotovo nikada ne govore o politici niti pokazuju posebno zanimanje za nju.

Ako tome pridodamo činjenicu da od 26 trenutno službujućih biskupa u Hrvatskoj i BiH čak njih devetorica u sljedećih 5 godina odlazi u mirovinu (među njima kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić, nadbiskupi Ivan Devčić, Želimir Puljić i Marin Barišić te biskupi Franjo Komarica, Josip Mrzljak, Antun Škvorčević a ove godine i Ratko Perić, junak ovog članka), moguće je da će papa Franjo novim akvizicijama u episkopatu skroz promijeniti crkvenu krvnu sliku u kojem će većinu imati biskupi predani dušama vjernika i duhovnim stvarima. Možda i ta realnost doprinese dijalogu Crkve i društva na svim razinama.