Ove godine su dvije teme dominirale medijskim prostorom. Ono što mi je posebno drago, teme su čvrsto vezane za ekonomiju, tj. ekonomsku politiku, te su kao takve dale odličnu platformu da svenarodno ekonomsko opismenjavanje, čemu sam nadam se i sam dao svoj mali doprinos. Ipak moram priznati da sam favorizirao temu Agrokora, a zapostavio Uber i taksiste.

Te dvije teme su na prvi pogled jako različite, Agrokor je umjetno stvorena poludržavna kompanija koja je rasla na trulim temeljima i na kraju se urušila, a Uber je novotarija koja mijenja način funkcioniranja tržišta usluga prijevoza ljudi. Ipak, postoje sličnosti, ne u samim temama koliko u razlozima razvijanja događanja oko tih tema.

O situaciji oko Agrokora i oko Ubera napisani su mnogi tekstovi, mnoge analize, mnoga pravna i ekonomska stajališta su izrečena, raspravljalo se uz kavu i pivu i bilo je tu zaista kvalitetnih analiza, ali premalo povezivanja samog slučaja Agrokor i slučaja Uber. I Agrokor i taksisti su u suštini nastali na isti način, uz pomoć države. Država je izgradila Agrokor velikim kreditiranjem i potpomaganjem te time praktički Agrokor po svojoj veličini napravila svojevrsnim monopolistom, a taxi usluge je izregulirala, određivala broj licenci i napravila velike ulazne barijere te tako taxi kompanije učinila monopolistom za prijevoz putnika na određenom području.

I taxi kompanije i Agrokor su dio jedne klijentelističke postsocijalističke strukture koja se gradila u Hrvatskoj od samostalnosti.

Budimo iskreni, ta struktura je obilježje hrvatskog gospodarstva, ta sprega države i državno kreiranih „poduzetnika“ koji su samo na papiru privatni i posluju na slobodnom tržištu, je kroz zadnjih 25 godina postala svojevrsna tradicija. Svi smo je uzimali zdravo za gotovo.

Ali postoje sile na koje državne parastrukture ne mogu djelovati, protiv kojih se ne mogu boriti i koje će ako ih se negira srušiti sve neprirodne strukture. U slučaju Agrokora, to je bilo tržište, točnije financijsko tržište i njegove zakonitosti, a u slučaju taksista to je tehnološki progres. Ne budimo u zabludi, da Agrokor nije predstavljao Todorić, koji je bio omražen u narodu kao ogledni primjer tih struktura koje upravljaju Agrokorom, većina ljudi bi bila za spašavanje Agrokora. Da taksisti nisu sami sebi pucali u nogu blokadama prometnica i aerodroma u Zagrebu, Dubrovniku i Splitu, mediji i političari bi narod uvjerili da se taksiste treba zaštititi od „nezakonitog Ubera“. Srećom Todorić nije popularan, a taxisti su u vlastitoj gluposti blokirali prometnice i aerodrome.

Ali, jesu taxisti glupi ili bezobrazni?

Ja bi se usudio reći da su više bezobrazni, tj. navikli da imaju povlašteni položaj u društvu, za koji plaćaju danak državi, a država ih štiti od konkurencije te su radili samo jednu ekstremniju verziju onoga što su prije radili, a to je ponašali se kao da su svojevrsna vladajuća kasta koja ima pravo određivati svima drugima da slijede njihova pravila.

Jer treba biti iskren, čin blokiranja prometnica i aerodroma je čin terorizma. Koliko moraš vjerovati da si moćan ako sebi uzimaš za pravo da u sred turističke sezone o kojoj ovisi gospodarstvo RH (nažalost) blokiraš aerodrome? Da su to napravile bilo koje druge grupacije koje su u prošlosti koristile slične metode građanskog neposluha, kao npr. Živi zid, mislite li da bi država to tolerirala? Naravno da ne, a i zašto bi, to nije samo sprječavanje provođenja zakona (s time da se slažem sa Živim zidom da je ovršni zakon nakaradan, i tu prestaju manje-više sva moja slaganja s njima), nego i  ugroza financijskih interesa ostalih građana, ugroza nacionalne sigurnosti i samim time predstavlja čin terorističkog napada. Na sličan način je započeo i rat, tzv. „Balvan revolucija“ se u početku provodila istom metodom, blokiranjem prometnica. A taxisti blokiraju i aerodrome.

Postoji li opravdanje za policijsku intervenciju za buduće možebitne „akcije“ taksista? Naravno da postoji, minimalna uloga države je da osigura nesmetano kretanje stanovništva unutar svojih granica, zaštitu od nasilnog ugrožavanja financijskih interesa stanovništva i osigura nacionalnu sigurnost. Taksisti svojim „taxi revolucijama“ ugrožavaju sve gore navedeno te je policijska akcija u svrhu zaštite prava stanovništva sasvim opravdana.

Građanski neposluh je jedan od instrumenata zdravog društva, ali taj građanski neposluh nikada ne smije biti na štetu sigurnosti stanovništva u intenzitetu koji čine taksisti blokadom prometnica i aerodroma.