Ako ste mislili da u ovoj državi ne može biti luđe, gdje političari prosvjeduju ako se njihovi ne uhljebljuju dovoljno, gdje ministri dižu tarife na proizvode kako bismo ih mi, obični građani, skuplje plaćali, gdje se zagovara licenciranje i najbanalnijih i jednostavnijih poslova, ne brinite. Uvijek može biti još luđe. Recimo kada udruga taksista zatraži, ni manje ni više nego, državnu taksi aplikaciju.

Državnu.
Taksi.
Aplikaciju.

Nije dovoljno što država sudjeluje u BDP-u s 47% dok imamo najslabiji rast gospodarstva u Novoj Europi. Nije dovoljna ni činjenica da su tvrtke u državnom vlasništvu koje posluju profitabilno jedine koje su u monopolskom položaju. Nije dovoljna niti činjenica da su sve veće afere unatrag 15 godina koje su bile vezane za ekonomiju na bilo koji način bile u direktnoj vezi s državom: Fimi medija, Agrokor, Ina, rafinerije, brodogradilišta...Popis nema kraja. Ništa od navedenog nije dovoljno niti će ikada išta biti dovoljno da se pojedinim ljudima objasni da se država ne smije petljati u gospodarstvu. Bilo kakva pomisao da država treba određivati cijenu neke usluge je toliko suluda da je teško odrediti gdje uopće početi.

Gledajući rad naše vlasti, nalazimo toliko rasipnog ponašanja iz ministarstva do ministarstva, iz ureda do ureda. Tvrditi da će sada Državni zavod za mjeriteljstvo ispravno i dobro odrediti pravilne cijene vožnja taksija po gradu je bezobrazna laž. Građani moraju konačno razumjeti jednu stvar. Kada se cijena može lako promijeniti, vi ste na dobitku. Ako se cijena može prilagoditi potrebama tržišta, to znači da će cijena s vremenom uvijek biti niža za višu kvalitetu. Uvijek i bez iznimke. Tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti, a svako osporavanje tog pravila je jednako tvrdnji da će nam nebo pasti na glavu.

Iza zahtjeva da se napravi državna aplikacija za pružanje usluga prijevoza u gradskom prometu stoji jedan puno mračniji element, a to je ekonomski protekcionizam. Potreba izgurati poštenu konkurenciju. Želja nametnuti monopolski položaj. Namjera da se od poštenih građana koji marljivo rade oduzme novac samo zato što jedna mala interesna skupina smatra da upravo ona ima pravo biti štičena pod svaku cijenu, kao da su samo oni od značaja za državu i njezine građane. Sramotno je usuditi se pomisliti da su interesi tih malih skupina iznad interesa svakog pojedinog građana Republike Hrvatske. Bilo kakva državna aplikacija koja bi regulirala cijene taksija bi vrlo brzo završila kao što su završile i autoškole - njihova cijena išla bi u nebo, a njihova bi kvaliteta bila u slobodnom padu.

Osobno sam imao iskustvo u kojem je jedan taksist za vožnju na relaciji od glavnog željezničkog kolodvora do glavnog autobusnog kolodvora naplatio iznos od 50 kuna. Njihova prosječna cijena za vožnju do aerodroma je 180 kuna. Njihov konkurent Uber, čisto radi usporedbe, do aerodroma naplaćuje između 70 i 90 kuna. Javna je tajna (koja se ne jednom mogla prečuti) kako se ti isti članovi te moralne udruge koja se tako brižno bori za njihova prava, stranim turistima, koji su došli u Lijepu našu uživati u svim ljepotama koje ima za ponuditi, uspješno naplatili više stotina kuna za najmanje usluge.

Stoga jasno izjavljujem svoju optužbu! Smatram da su taksi udruge posebne interesne skupine koje traže rentu u obliku monopolističkog položaja na tržištu kroz političko pogodovanje izabranih političara kako bi kroz koncentrirane povlastice i raspršene troškove sebi priskrbili profit preko leđa poreznih obveznika. Koncept državne aplikacije bio bi isključivo u njhovu korist, a na račun svih ostalih građana. A upravo je to nešto što se nikada ne smije dopustiti i protiv čega se svi trebamo boriti.