"Pakao živućih nije nešto što će biti: ako postoji, onda je već ovdje, onda je to pakao koji svakoga dana nastanjujemo, koji tvorimo bivajući zajedno. Dva su načina da izbjegnemo patnju. Prvi mnogima polazi za rukom: prihvatiti pakao, sroditi se s njime do te mjere da ga više i ne opažamo. Drugi je smion, iziskuje stalnu budnost i učenje: tražiti i znati prepoznati tko i što usred pakla nije pakao, i omogućiti mu da traje, dati mu prostora."
- Italo Calvino, "Nevidljivi gradovi"

Djeca su pokazala visoku otpornost na širenje virusa. Ali nažalost, bez ikakvih znanstvenih temelja, činjenica i dokaza, morat će osjetiti ludost svijeta odraslih. Škola je tek počela, a roditelji se već počinju žaliti da im djeca imaju problema s disanjem ili se u školi teroriziraju (plaše), da ne smiju skidati maske. Izvjesno je da bi djeca mogla imati psihičke (neka i fizičke) posljedice. Država se je mudro ogradila od mogućih tužbi jer školama su dostavljene "preporuke" koje nisu obavezne. Ali ako se proširi zaraza, onda bi krivili škole jer se nisu držale "preporuka". S pravne strane sebe su osigurali što je tipično za tlačitelje - prebaci odgovornost na drugog. Od onih koji vode korona paradu mogli smo čuti da svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga ne prihvaćaju jer se pozivaju na znanost.

Da vidimo o kakvoj je to znanosti riječ na temelju koje šire virus ludila na djecu. Da se vode znanošću, onda bi trebali navesti koja su to istraživanja. Jesmo li vidjeli nešto od toga? Jedino što smo čuli jesu mišljenja, što se može nazvati kvazi znanošću ili pseudoznanost.

Da rezimiramo: ta "znanost" uzrokovala je torturu neviđenih razmjera, uništenje ekonomije, povećan broj silovanja, povećan broj karcinoma čiji će se rezultati vidjeti tek za godinu-dvije itd. Takav pristup pokazuje se kao apsolutni promašaj (nekima je to bilo očito i tada, ali tko ih je slušao). Sve više stručnjaka tvrdi da je totalno zaključavanje bilo monumentalna greška. Isti ti autoriteti koji ne prihvaćaju tuđa mišljenja jer se pozivaju na "znanost" branili su svoje vođe kada nisu poštivali samopropisane mjere i pokazali su da su neki jednakiji od drugih.

Isti ti autoriteti na temelju kvazi znanosti rade suprotno od pravila struke i ne vrše obdukcije jer bi istina o stvarnom broju preminulih od koronavirusa bila preopasna. I sada, iako ne postoje nikakvi znanstveni temelji (dapače nisu nam nikada kazali na kojim znanstvenim temeljima su uvedene obavezne maske), oni najranjiviji, naša djeca moraju nositi brnjice kao psi. Djecu se maltretira i podvrgnuti su vjerojatno najvećem medicinskom eksperimentu ikada u Hrvatskoj. Kažemo eksperimentu jer većina znanstvenih studija na tu temu tvrdi da maske ne doprinose smanjenju širenja zaraze. A gdje je ono njihova znanost koja tvrdi da maske pomažu? Djeca nisu podlegla virusu, ali su ih odrasli podvrgnuli virusu ludila. Takav tretman djece (i svih nas) suprotan je Nurnberškom kodeksu gdje stoji da je "Dobrovoljni pristanak ljudskog subjekta apsolutno neophodan". Jesmo li išta naučili iz povijesti?

Nadalje, sve više stručnjaka tvrdi da PCR test nije dobar jer je previše osjetljiv (o čemu se je i prije govorilo, ali u buci ludila samo rijetki su čuli glas razuma, npr. Beda M. Stadler je spominjao taj problem). Ovi podaci sugeriraju da, ako test nije ispravan, onda ni podaci o broju zaraženih nisu ispravni (dobro jutro). Zamislite da idete raditi kuću alatima koji su neispravni ili nisu dobro baždareni. Vjerojatno niti luđak ne bi išao raditi kući takvim alatima, a s njima je izgrađeno globalna zdravstvena diktatura.

Sve češće stručnjaci priznaju grešku za greškom i tvrde na temelju konkretnih dokaza da su uvedene mjere promašaji, a mi i dalje dopuštamo da se zlostavlja nas i naša djeca. Priznali su da je zaključavanje povijesna greška. Sada će priznati da je test greška. Nakon toga će priznati da su maske greška (Tegnell se sigurno smije) pa će priznati da je način evidencije bio greška (jer su ubrojani i ljudi koji su umrli od svih bolesti samo ne od virusa nego sa virusom). A mi ćemo i dalje trpjeti.

Djeca (kao i svi mi) imaju svoja prava koja su propisana Konvencijom o pravima djeteta, Općom deklaracija o ljudskim pravima, Ustavom Republike Hrvatske, kao i Nurnbergškim kodeksom.

Svako zlo za neko dobro

U svakom zlu ima nekog dobra. Dok je većina morala staviti maske, manjina ih je skinula i pokazala svoje pravo lice. Protivnici slobode, drugačijeg mišljenja, cenzori, ratni huškači pokazali su svoje pravo lice. Oni koji imaju tendencije prema totalitarizmu i pseudoznanosti također su izašli na svjetlo dana, pozivajući se na neku znanost (koju nikad nisu predstavili) da bi ju kršili pred očima javnosti i djece koju odgajaju svojim ponašanjem. Tzv. prava ljevica pokazala je isto tako na čijoj je strani. Kada su radnici dobivali otkaze na temelju neznanstvenih mjera, nisu spomenuli ni "R" od radničkih prava. Kada je jedno paraustavno tijelo pregazilo Ustav, i time pregazilo pravo čovjeka da radi, ni glasa od tzv. "ljevice". Dapače, sada su se pokazali u punom svjetlu protiveći se slobodi izražavanja i okupljanja (znate ono, baš kao što se to radi u klasičnim totalitaristčkim sistemima). Dapače, okrenuli su se onoj staroj – zavedi pa vladaj. Tko će ti pomoći čovječe ako ne pomogneš sam sebi?

Ovo je izvrstan primjer zašto inteligentan čovjek ne izlazi na izbore (osim ako dobro poznaje osobu za koju će glasati) jer inteligencija ti govori da u kuću nećeš pustiti nepoznatu osobu. Analogno tome nećeš dozvoliti nepoznatoj osobi da uđe u tvoj život i upravlja njime jer što ti znaš kakav je - možda je totalitarist, protivnik tvojih temeljnih ljudskih prava, možda je psihopat, lopov. Možda je čak i dobar, ali kako to možeš znati? U redu je ako dobro poznaješ čovjeka pa mu u svoje ruke daš dio svog života, ali malo nas ima tu priliku.

Legendarni Mihail Bakunjin jednom je dao proročku izjavu: "Uzmite najradikalnijeg revolucionara i smjestite ga na prijestolje svih Rusa. I prije nego prođe godina dana on će postati gori od samoga cara." Sada je izvjesno da bi se njegove riječi ostvarili i u Hrvatskoj, a povijest je svjedok da je Bakunjin bio u pravu. Ovakva oporba san je svake vladajuće strukture – šute cijelo vrijeme kada treba braniti radnička prava, a kada progovore, sve što kažu ide na ruku vladajućima.
Oporba za poželjeti. Mediji su također dali svoj doprinos i to ne samo hrvatski nego i svjetski. Usmjeravanjem mišljenja nastojali su ostvariti cilj vladajuće strukture, tzv. proizvodnjom pristanka što je klasičan alat društvenog inženjeringa.

Proizvodnja pristanka

Prakticiranje demokracije i poslušnosti provodi se doktrinom proizvodnje pristanka (Noam Chomsky) ili prema ocu moderne propagande Edwardu Bernaysu to se zove "izmudrivanje pristanka". Prema Chomskom "demokracija dozvoljava da se glas ljudi čuje, a zadatak je intelektualaca da osiguraju da taj glas ima pečat ispravnog kursa. Propaganda je demokraciji isto što i nasilje totalitarizmu."

Nadalje, on smatra da je jedna od metoda za proizvodnju pristanka eliminiranje racionalne kritičke diskusije. Upravo navedenim propagandnim (nasilnim) mehanizmima bili smo i jesmo izloženi već nekoliko mjeseci sve s ciljem proizvodnje pristanka. Propaganda (koja je prema Chomskom jednaka nasilju) građani su već mjesecima neprekidno izloženi. Budući da nasilje može biti psihičkog i verbalnog karaktera, neprestano širenje straha, osuđivanje i stigmatiziranje možemo označiti kao nasilje.

Proizvodnja pristanka provodi se suptilnim i za većinu nevidljivim manipulacijama. Neke od njih su: opraštanje duga medijima (kupnja medija), stigmatiziranje i osuđivanje neistomišljenika, suptilnom manipulacijom jezika, neprestanim bombardiranjem željenim informacijama, širenje straha i panike. Ne smije se dozvoliti javna rasprava o problemu iako je to obaveza medija koje plaćaju svi građani. Znanstvene dokaze koji govore suprotno od djelovanja njihovih nadređenih jednostavno će prešutjeti ili ih cenzurirati zbog krivog veznika ili zareza. Osuđivanjem i stigmatiziranjem nastoji se postići da ljudi počinju sumnjati u sebe i svoja uvjerenja što dovodi do jačanja autoriteta.

Erich Fromm je to izrazio kao: "To vjerovanje u moralnu kvalitetu moći djelotvorno se upotpunjava stalnim odgojem za osjećaj vlastite grešnosti i moralne nedostojnosti. Što je osjećaj krivice i uvjerenja u vlastitu ništavnost snažnije, utoliko svjetlije zrači vrlina onih koji su gore." Povijest nas uči da su emocije uvijek bile jače od razuma, stoga ključ preodgoja društva leži upravo u manipuliranju emocijama.

Jedini virus koji su masovni mediji dobili bio je i jest virus bjesnoće i ludila. Objektivno novinarstvo umrlo je jer cjepivo protiv virusa koji ubija novinarsku etiku još nitko nije izmislio. Takav način komunikacije koji je temeljen na emotivnim ucjenama, a ne na intelektualnoj replici sa znanstvenim referencama dovoljno govori o njihovom kvocijentu inteligencije. Novinari iz masovnih medija pretvorili su se u huškače, u neobjektivne izvjestitelje koji nisu sposobni propitkivati, istraživati, nego jednostavno služiti zdravstvenoj oligarhiji kojoj je jedino bitno fizičko zdravlje (više ni to jer se maskama narušava i fizičko zdravlje). Stigmatiziranje je postalo normalna pojava, a preispitivanje je nestalo kao zdrav razum u ludnici.

Masovni mediji kao i oni koji vode korona paradu lijepo su naučili i odgojili djecu kako se treba ponašati – osuđuj i stigmatiziraj one koji misle i rade drugačije od većine. I onda će se čuditi zašto djeca ismijavaju drugu djecu koja nemaju markiranu odjeću ili novi mobitel. Naša djeca jesu i biti će takva jer su učili od autoriteta i medija koji su licemjeri i koji su javno osuđivali ljude koji misle drugačije, da bi onda pokazali da su neki ipak jednakiji od drugih. Ili bi već sutra promijenili priču samo da se prodaju za koji "klik" više. Kolektivni i društveni (pre)odgoj sustavno se vrši s ciljem proizvodnje pristanka da se društvo ponaša na način kako to želi manjina.

"Trebali bismo se više bojati onih ljudi koji se pokoravaju zakonu nego onih koji ga krše"
Dwight Macdonald – izjava nakon II. sv. rata

Autor teksta i sam je napravio eksperiment proizvodnje pristanka. Pogledao sam vijesti na TV-u i doista – nakon nekoliko minuta strahovlade, plašenja i ponavljanja da je situacija ozbiljna (možda griješim, ali bilo je navedeno da u jednoj bolnici ima otprilike 17 kritičnih pacijenta – na 4 milijuna stanovnika), čovjek počinje osjećati nelagodu, dapače malu dozu straha, možda i panike ako gledamo duže vrijeme. Upravo to je i cilj medija – meta su emocije. Bernsay je znao da proizvod treba povezati s emocijama. Isto tako informaciju treba povezati s emocijama koje su povijesno gledajući uvijek bile jače od zdravog razuma.

Kada se odmaknemo od propagande i pogledamo znanstvene studije i analize, počinjemo razmišljati racionalno i trezveno, što oni nikako ne žele. Razlika između emotivne reakcije i racionalnog razmišljanja temeljeno na znanstvenim činjenicama (u tekstu je korektno naveden manji broj) je nebo i zemlja. Nitko ne niječe da je virus opasan, nego nastojimo da se situacija sagleda racionalno i trezveno na temelju znanstvenih činjenica što je u ovom trenutku potrebno poput vode u pustinji.

Zamislite sada da nikada niste čuli za COVID-19 i netko vam kaže da je u zadnjih nekoliko mjeseci od neke bolesti umrlo preko 6.000 ljudi dok je u istom periodu od nepoznate bolesti umrlo nešto više od 200. I sada vam se kaže da ljudi zbog ovih dvjesto paničare, zatvaraju se, vrište, boje se, mrze jedni druge, svađaju se, histeriziraju, stavljaju maske na lice... Pomislili biste jesu li ti ljudi psihički zdrave osobe, je li im potrebna liječnička pomoć. Možda pomoć psihijatra, razgovor s psihologom, možda neki lijek za smirenje. Vjerojatno biste ih sažalijevali i poslali ih psihijatru da im pomogne na dobrobit sviju nas. I naravno, orijentirali biste se na ovu brojku od 6.000 koja bi vas zabrinula.

Možda biste pomislili da je riječ o nekoj epidemiji. Ovom usporedbom možemo vidjeti kako funkcionira usmjeravanje pažnje i namjernog širenja straha odnosno društveni inženjering. Nagon za preživljavanje prirodno bi se usmjerio na veći broj preminulih ljudi, društvenim inženjeringom (uz pomoć medija), pažnja je usmjerena na manji broj. Upravo će na taj način razmišljati buduće generacija kada će gledati brojke i znanstvene činjenice (koje već sada imamo). Vjerojatno će nas žaliti i smatrati da smo bili samo jedna psihički (a ne fizički) bolesna generacija, samo to i ništa više. Ok, virus je tu među nama i normalno da se trebamo paziti. Virus nam stvara probleme, ljudi obolijevaju, umiru, ali ljudi umiru apsolutno svaki dan od puno opasnijih bolesti (pa čak i gladi – da u 21. stoljeću ljudi umiru od gladi) pa jeste li vidjeli da netko zbog toga paničari i u masovnim medijima širi teror?

Nakon što je uz pomoć masovnih medija izvršena proizvodnja pristanka, kreće se u fazu Milgramovog eksperimenta.

Milgramov eksperiment

Milgramov eksperiment pokazao je da su ljudi sposobni činiti zlo samo zato jer im je autoritet naredio da čine. Nema veze je li riječ o puštanju struje, zatvaranju, stigmatiziranju, psihofizičkom zlostavljanju djece. Čin uopće nije bitan ako se radi po naredbi. Znanstvene studije odavno su postale irelevantne, jedino što je važno jest zapovijed autoriteta.

Da podsjetimo one koji nisu upućeni. Vidjevši da su se nacisti na sudu često branili izjavama poput "Samo sam slušao zapovijedi" (A. Eichmann) i da se sve svodilo na prebacivanje odgovornosti, Milgram je odlučio provjeriti jesu li zločine sposobni učiniti i obični ljudi. Eksperimenti (bilo ih je više) pokazali su da su ljudi (od 62 – 65% ovisno o izvoru) spremni pogaziti etička, moralna načela kao i inteligenciju ako im se zapovijedi da muče ljude. Ovi strašni rezultati pokazuju koliko je čovjek podložan manipulaciji i autoritetima što je zabrinjavajuće.

Upravo tu lekciju djeca danas dobivaju u školi – obavljaj svoju dužnost, ne propitkuj, ponavljaj što ti kažem itd. Nebitno je što znanost govori jedno (to je postalo irelevantno, sada su bitna mišljenja manjine) pa škole provode naredbe sukladno Milgramovom eksperimentu. Možemo se samo nadati da će djeca učiti iz povijesti da je posluh često puta bio mana, a ne vrlina. Rezultati Milgramovog eksperimenta su zabrinjavajući vjerojatno jer je indoktrinacija (koju zovemo eufemizmom obrazovanje) temeljena na papagajskom ponavljanju (a ne na istraživanju), na poslušnosti (a ne na propitkivanju), obavljanju dužnosti vojnom disciplinom itd.

"Obični ljudi, jednostavno radeći svoj posao i bez osjećaja neprijateljstva s njihove strane, mogu postati agenti u groznom destruktivnom procesu. Štoviše, čak i kada destruktivni učinci njihovog rada postanu očiti i jasni i kada se od njih traži da nastave s djelovanjem koje je nespojivo s temeljnim moralnim načelima, relativno malo ljudi posjeduje sposobnost potrebnu da bi se oduprlo autoritetu." (Stanley Milgram, 1974.)

Jeste li se našli u otvorenom laboratoriju i lancu zapovijedi? Jeste li pronašli sebe u Milgranovom eksperimentu? Jeste li pročitali znanstvene studije na kojima se temelje zapovijedi i one koje kažu suprotno? Doista, zlo je najlakše prihvatiti kao nešto normalno (novonormalno) i biti dio njega, stopiti se s njim. Puno je teže nastojati širiti svijest da svijet može biti bolje mjesto za život.