Đivo Đurović, kolumnist Telegrama pokušava dosta dugo napisati nešto čime bi osvojio titulu ljige desetljeća. Ne može se reći da se čovjek nije ni dosad trudio - koliko je to moguće. Recimo, ono kad je optužio američke zviždače koji su otkrili korupciju da su veleizdajnici ili svaki put kad piše o ratovima na Bliskom istoku koji za njega nikada nisu dovoljno veliki, razorni ni dugi. Ali sve je to bilo slabo, u snažnoj domaćoj konkurenciji novinarskih ljiga ni približno za osvajanje trona.

Danas je uspio, čestitamo. Đivo je nadmašio sebe i u članku o Marku Zuckerbergu i Facebooku pokazao svoje prave sposobnosti. Da, on može biti najveća ljiga desetljeća!

Đurović pokušava objasniti tu svoju tezu po kojoj je Facebook skrenuo udesno zato što je njegov osnivač Zuckerberg održao govor na temu slobode izražavanja na Sveučilištu Georgetown. To se našem Đivi jako nije svidjelo jer očito ne može smisliti slobodu, a kamoli slobodu govora. Evo koje su konkretno Zuckerbergove riječi naljutile našeg Đivu:

"Važno je da ljudi s drugima mogu podijeliti svoja iskustva i perspektive. To je oduvijek bilo važno za izgradnju društva. Kad kažemo da svatko mora imati pravo izraziti svoje mišljenje, neki ljudi misle da time stvaramo podjele, umjesto da ujedinjujemo. Ti ljudi misle da su politički ishodi koje priželjkuju važniji od toga da svaka osoba ima pravo na svoj glas. Mi smatramo da su pravo na izražavanje i pravo da se svačiji glas čuje važniji od naše osobne želje da u svakoj raspravi budemo u pravu. Tako možemo zajedno postići napredak."

Za našeg Đivu to je prosto nedopustivo:

“Pravo na izražavanje”, “svačiji glas da se čuje” – to je najava nove politike u kojoj Facebook ponovno neće sankcionirati laži, ekstremizam i govor mržnje. Jer je to “važnije nego da pobijedimo u svakoj raspravi”. Zuckerberg je otvoreno odbacio one koji traže da se Facebook ponaša društveno odgovorno i prioritet dao apsolutnom pravu na slobodno izražavanje.

Đivo je više puta u tekstu jasno rekao da je sloboda govora za njega ideologija "desnog ekstremizma". Kako može biti dio desnog ekstremizma nešto što je sama srž zapadne civilizacije?

Je li Đivo zaboravio kako glasi Prvi amandman američkog Ustava? Ne peti, deseti, dvadeseti, nego PRVI? Znači da je najvažniji. Jesu li osnivači SAD-a ekstremni desničari? Jesu li suci u Vrhovnom sudu SAD-a ekstremni desničari jer i oni uporno staju u obranu potpune slobode govora?

Đivo misli da je sloboda desničarski ideal, ali gadno se vara. Svi relevantni ljevičarski filozofi na Zapadu podržavali su slobodu govora i čine to i danas. Noam Chomsky podržava apsolutnu slobodu govora, čak i za neonaciste i one koji negiraju holokaust. Je li Chomsky ekstremna desnica? Je li Slavoj Žižek ekstremna desnica jer i on podržava slobodu govora?

Veći dio ljevice podržava slobodu govora, samo imate jednu malenu skupinu novinara i političara kojima iz njihovih privatnih interesa sloboda govora jako smeta. To su ljudi koji nemaju veze s lijevom filozofijom, nisu ideolozi, ali glume da znaju nešto o ideologiji kako bi pokušali prodati svoje jeftine i totalitarne fore. Đivo je savršeni primjer takvog poltrona.

I nije on jedini, budimo realni. Ima na hrvatskoj sceni dosta sličnih novinara koji se trude uvjeriti građane kako je sloboda govora nešto loše, opasno, nekakav ekstremizam koji treba suzbiti. Takvih novinara ima i na Indexu, ali srećom nisu svi.

Zapravo nijedan ekstremizam nije za slobodu govora. Čut ćete često razne desničare kako se pozivaju na slobodu govora, ali u većini slučajeva to je lažno zviždanje jer oni ne razumiju duh slobode govora. Oni bi je zapravo ukinuli. Razmislite, tko bi u Hrvatskoj zaštitio Ustavom i zakonom Domovinski rat tako da nitko javno ne može reći ništa loše o njemu? Desničari. Ali evo, sad vidimo da takvi desni ekstremisti imaju i svoju braću na ljevici. Imaju jednu vrlo značajnu zajedničku stvar - svi oni preziru slobodu.

Jedini način borbe protiv ekstremizma je upravo sloboda govora. Ona nam omogućuje da otkrijemo ekstremiste na vrijeme, kao što smo otkrili Đivu. Da on nije imao slobodu napisati koliko mrzi slobodu, nikada ne bismo znali koliko je ekstreman. Sad kad znamo, možemo upoznati čitatelje s opasnostima koje takvi ekstremisti pronose.

I nije samo sloboda govora ono što ekstremistima toliko smeta, to je i privatno vlasništvo. U Đivinom tekstu vidjet ćete i dosta prigovora na Zuckerbergovo upravljanje svojom firmom. Đivo bi to radio bolje. Kako sad Zuckerberg može upravljati svojom kompanijom kako on želi? A što je s "društveno odgovornim" ponašanjem? S time da, trebate znati, kad naš Đivo spominje društveno odgovorno ponašanje, on misli na blokiranje ljudi zbog vrijeđanja osjećaja Ruže Tomašić. Jer do toga dovodi politika "društveno odgovorne" cenzure.

Da naš Đivo nije toliko ideološki zatucan, onda bi znao da je Facebook od početka bio platforma za slobodno širenje misli i komunikaciju među korisnicima. Nije bilo nikakve policije koja bi, kao nedavno mene, kaznila s mjesec dana "zatvora" zbog vrijeđanja ustaša ili vjerskih fanatika. Mogli ste slobodno sprdati političare, bilo koje ekstremističke skupine i ništa vam se ne bi dogodilo. Upravo je sloboda govora to što je privuklo toliko korisnika na tu platformu.

Nakon izbora 2016. kad su Đivo i njegovi prijatelji shvatili da je njihova kandidatkinja izgubila, okomili su se na cijeli svijet, a Facebook im je bio jedan od glavnih krivaca. Sigurni su: Killary bi pobijedila da je Facebook zabranio njenim protivnicima slobodu izražavanja. Bravo!

I tako, pod pritiskom raznih ovakvih ideološki zadojenih likova poput našega Đive, Mark Zuckerberg je bio prisiljen zaposliti desetke tisuća ljudi koji će služiti kao žandarmerija. Nikada nisu znali što točno treba obrisati, a što ne - jer nitko nije Bog koji će to odrediti - pa su brisali svakoga tko je sakupio veći broj prijava ili spomenuo riječi koje se nalaze na Facebookovoj crnoj listi.

Pokazalo se da to nije baš najbolja taktika jer stradalo je jako puno ljudi, među kojima većina nije širila nikakav Đivin "govor mržnje", nitko nije zanijekao holokaust. Kažnjeni su ljudi poput mene koji su ismijavali krajnje desničare - ne zato što Facebook posebno štiti krajnje desničare, već zato što takva pravila, koja bi trebala "zaštititi" neke skupine, u pravilu bivaju iskorištena protiv tih skupina.

Ako je Zuckerberg stvarno priznao da je to loša taktika i poslovna politika jer su se mnogi ljudi razočarali u njegovu platformu, svaka mu čast. Ali neću se veseliti dok ne vidim u praksi. Sad ću napisati nekoliko vrlo provokativnih statusa na Facebooku pa da vidimo hoće li me Facebook opet poslati u "zatvor".

Naš Đivo je totalno pogubljen, čovjek priča nešto "lijevo-desno", a vidi se da ne zna ni tko je što ni tko je gdje. Jasno je samo jedno: sloboda je zlo. Sloboda je nešto grozno. Sloboda je ekstremizam!

To je filozofija Komunističke partije Kine. Takav sustav, kakav naš Đivo zagovara, postoji u Kini i on bi očito htio da se to prenese i na Zapad. Imam prijedlog. Neka naš Đivo osnuje novu društvenu mrežu skupa s Telegramom. Reklamirajte je kao društvenu mrežu "protiv slobode govora". Neka to bude mreža na kojoj korisnici NEĆE smjeti pisati što oni misle i žele, već će naš Đivo pisati u njihovo ime! Eto, probajte, zašto ne?

Takvi ideološki zadojeni novinari - najveće ljige, štetočine, moralne nakaze, šljam - poput Đive Đurovića, Gordana Duhačeka i Ilka Ćimića najveće su dno, septička jama ljudskog morala. Ispričavam se svojim čitateljima (ne i njima), ali zbilja nema dovoljno ružne riječi koja bi opisala novinare koji se aktivno bore protiv slobode govora. To je gore od bilo kojeg koruptivnog političara, to je gore i od terorista.

Kad ih vidite, recite im to. Podsjećajte ih na to često - oni su štetočine, ljige, moralne nakaze. Govorite im to što češće. Ja sigurno hoću.