Severina Vučković, popularna jugoslavenska glumica i pevaljka, postala je heroina lijevih medija. Sanja Modrić, kolumnistica na Telegramu, proglasila ju je "simbolom otpora nazadnjaštvu". Modrić tvrdi da je Severina to postala - vikanjem.

Nije vikanje ništa novo, pa i ništa što druge feministice u medijima nisu radile prije nje. Moramo se prisjetiti, recimo, Dalije Orešković, koja se već godinama trudi vikati svim silama i iz sveg glasa. Međutim, Seve je ipak pravi hit, s njenim vikanjem i histeriziranjem ne može se nositi ni jedna Orešković, čak ni uz dugogodišnji staž u toj disciplini.

Tako da je Seve počistila konkurenciju u samo par poteza i postala glavna ikona hrvatske ljevice. Tako je osvojila ljevicu u praktički cijeloj Jugoslaviji jer odavno je simbol otpora srpske ljevice.

Tko je Severina Vučković? Iako je većina zna vjerojatno po glumi, ona je zapravo pjevačica. Pjevala je pjesme poput "Ante" - jedan ugledni ekonomist bi rekao da je to ime u Hrvatskoj često zbog Ante Pavelića, ali osobno ne vjerujem da je Seve otpjevala ljubavnu pjesmu baš ustaškom poglavniku, prije bih rekao da je pjesma posvećena ocu hrvatske nacije Anti Starčeviću - zatim "Djevojka sa sela" (to ne trebamo posebno objašnjavati), a na svojim koncertima voli zapjevati Thompsonove pjesme onako iz srca, pogotovo onu u kojoj prisvaja dio susjedne države BiH.

To je, ukratko, ikona hrvatske ljevice.

Simpatije lijevih političara i medija osvojila je vikanjem i histeriziranjem za pobačaj. Svi je zbog toga hvale - Sanja Modrić, Danka Partizanka Derifaj, pa čak i njena (prez)imenjakinja Maja Sever. Kažu, žena je hrabra!

A ja se pitam koliko mora netko biti hrabar da bi danas, u 21. stoljeću, u Europskoj uniji zagovarao pravo na pobačaj. Mislim da nema sigurnijeg prava koji žene imaju od toga. Premda postoje pojedinci i skupine koje se zalažu za njegovo ukidanje, oni su u manjini i nijedna vlast u Hrvatskoj neće zabraniti pobačaj.

Nije nikakva hrabrost biti za pobačaj u Europskoj uniji. To je kao da dođete usred Teherana i vičete "Allahu akbar!". Ili usred Splita s Hajdukovim šalom da vičete "Hajduk je najbolji! Dinamo je smeće!". Niste učinili ništa hrabro niti provokativno, učinili ste nešto što većina voli čuti.

Samo nekoliko dana ranije, Severina je pozvala građane da dođu na novinarski skup potpore kolegama iz Hamasa koji su pali za jihad, odnosno propalestinski skup protiv Izraela.

Zašto onda Severina nije odnijela te potpise za slobodni pobačaj predsjedniku Palestine? Tamo je pobačaj zabranjen i teško kažnjiv, žene su često žrtve kamenovanja upravo zbog pobačaja ili preljuba, a to nije jedino pravo koje palestinska uprava na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze uskraćuje ženama. Zbog toga, žene iz palestinskih dijelova zemlje nerijetko moraju ići u izraelske bolnice kako bi mogle obaviti pobačaj.

Što se ne obrati Hamasovom Ministarstvu zdravlja u Gazi i ne pita njih koliko su pobačaja na zahtjev u svojoj cijeloj povijesti napravili? Što ne ode u njima prijateljski Iran ili Saudijsku Arabiju pa tamo njihovim političarima ne glumi feministicu? To bi bilo jako zanimljivo i hrabro; ovo nije.

Dakle, ljevičarska ikona jedan dan se bori za državu u kojoj je ženama zabranjen pobačaj, a drugi dan signalizira feminističke vrline u državi gdje je pobačaj kao dobar dan.

To ne govori puno o njoj, od nje mislim da nitko i ne očekuje više. To govori o onima koji u njoj vide ikonu i simbola otpora, to govori o lijevim novinarima i političarima. I moram se složiti sa Sanjom u jednoj stvari: Severina viče. I neka viče. Samo neka nastavi tako. Što jače bude urlala, to će, vjerujem, svakoj razumnoj osobi biti jasnije licemjerje i apsurd današnje jugoslavenske ljevice.