Liberal je kritizirao tjednik Novosti baš kao i mnoge druge medije koji promiču marksizam i preporučuju propali i truli sistem, zato što želimo dati svoj obol napretku našeg društva koje se treba prvo otrijezniti, osvijestiti i onda krenuti naprijed, hrabro putem prosperiteta kroz što slobodnije tržište. Ovih dana vidim po raznim drugim portalima i po Facebook profilima desničara napade na Novosti u kojima koriste jedan za njih ključni argument - "srpske" Novosti.

Moram reći da mi takav način javne diskusije užasno smeta jer želim živjeti u slobodnom društvu u kojem nečija etnička pripadnost neće igrati nikakvu ulogu. Imam mnoge prijatelje, pa i kolege na Liberalu, koji su srpske nacionalnosti i odgojen sam da ne dijelim ljude na taj način, meni takve informacije ne znače ništa. I ne želim da budu argument u bilo kojoj ozbiljnoj raspravi jer jednostavno to i ne mogu biti.

Kad sam reagirao na takve, etničke, argumente protiv Novosti (koje ja čak ne smatram srpskim glasilom jer se najmanje bave problemima srpske manjine u Hrvatskoj, a puno više promicanjem svoje propale marskističke ideologije), onda su mi odgovorili da je to zato što se financiraju novcem hrvatske države. Meni osobno ne bi smetalo da medij, koji se uistinu bavi problemima neke nacionalne manjine, prima novac od države iako bismo po nekoj zdravorazumskoj logici svi trebali živjeti isključivo od svoga rada na tržištu i plaćati ono što želimo i od čega smatramo da imamo neku korist. Poanta u njihovom argumentu je da oni financiraju srpsko glasilo, a ne žele. I to im daje razlog za mržnju prema Srbima općenito.

Taj je razlog, naravno, posve promašen i pogrešan, ali govori nam da je generator širenja ove mržnje prema Srbima ustvari država. Političari su odlučili da se nešto treba financirati javnim novcem i tako građanima daju za pravo, praktički, da šire etničku mržnju jer "oni to financiraju". Država je u ovom slučaju generirala mržnju prema Srbima koji, realno, nemaju ništa s tim.

Drugi primjer su branitelji (i pravi i lažni) koji imaju masu povlastica od strane države, pa i Katolička crkva. Država je svojim financiranjem dala razlog onima, koji iz bilo kojeg razloga mrze Hrvatsku ili Katoličku crkvu, da šire svoju mržnju lakše je argumentirajući riječima "mi ih plaćamo".

Treći primjer su homoseksualci. Nebrojeno puta sam pričao s raznim homofobima koji tvrde da ih nije briga za bilo čiju seksualnu orijentaciju, nego ih smeta "paradiranje financirano javnim novcem". Osobno vjerujem da bi mnogi od njih mrzili gejeve čak i da nema tog javnog financiranja Gay Pridea, ali sigurno ne bi imali nikakav argument kojim bi svoju mržnju mogli potkrijepiti, tako da bi pravi homofobi bili potpuno marginalizirani i ne bi imali puno prostora za širenje svoje mržnje.

Vjerujem da ste dosad već shvatili poantu. Država nije izvor mržnje, izvor je u osobnim predrasudama, neinformiranosti, needuciranosti itd, ali država je svakako generator širenja svake mržnje.

S druge strane, lijek protiv širenja mržnje je oslobađanje tržišta. Što političari imaju manje novca za redistribuciju i što su im manje mogućnosti preraspodjele tuđeg bogatstva, to će biti manje razloga za širenje etničkog, rasnog i drugog hejta. Slobodno tržište ne diskriminira po defaultu nikoga, na slobodnom tržištu je svakome u interesu zaraditi.

Ljudi na tržištu međusobno surađuju čak i kad toga nisu ni svjesni. Najveći rasisti i mrzitelji Azijata jako vole proizvode poput iPhonea koji su proizveli Azijati. Mnogi mrzitelji Srba u Hrvatskoj svakodnevno uživaju u ručku za koji su sastojci vrlo vjerojatno proizvedeni i u Srbiji. Kupujući te proizvode i oni su pomogli srpskim proizvođačima da zarade svoje plaće.

Kad poslodavac traži radnika za neki posao, on će gledati kako da dobije što kvalitetnijeg zaposlenika koji će mu donijeti što veći profit. Hoće li taj radnik biti Srbin, Mađar, Slovenac ili Hrvat, vjernik ili ateist, bijelac ili crnac - totalno je nebitno. Nijednom poslodavcu, koji želi ostvariti što veći profit, etnička pripadnost njegovih radnika ne igra baš nikakvu ulogu.

Čovjek koji traži posao neće gledati što je poslodavac po nacionalnosti ili vjeroispovijesti. Tražit će onoga tko će mu ponuditi bolje uvjete za njegov rad. Nijednom tražitelju posla, kojemu je cilj što više zaraditi od svoga rada, neće biti bitna etnička pripadnost poslodavca.

Čovjek koji kupuje neki proizvod ili plaća neku uslugu, neće gledati na zemlju porijekla. Bitno mu je samo da taj proizvod ili usluga bude po njegovoj mjeri, dovoljno kvalitetna da zadovolji njegove prohtjeve i po pristupačnoj cijeni koju je spreman za to platiti.

Na slobodnom tržištu mržnja ne prolazi, ona nikome ne donosi nikakvu korist. Zbog mržnje se može samo izgubiti i osiromašiti jer se diskriminacija financijski ne isplati. Zato bi smanjenje ovlasti države i davanje više sloboda građanima najefikasnije suzbilo svaku mržnju.