Dvije skupine stručnjaka bave se potpuno različitim znanstvenim disciplinama, ali su suočeni s nekim identičnim problemima.

Postoje dvije skupine stručnjaka čiji je posao usko vezan za predviđanje, a istodobno su podjednako jednako loše u svojim predikcijama. Iako je i jednima i drugima glavni cilj njihovog "zanata" upravo da predvide razvoj događaja u budućnosti na temelju trenutno dostupnih podataka o prošlosti i sadašnjosti, a na raspolaganju imaju širok spektar alata i modela, njihove prognoze su često pogrešne i ne postoji usuglašeno stajalište oko većine predviđanja. A ipak su stalno u fokusu javnosti te jedni od najeksponiranijih i najbitnijih ljudi u medijskom životu. Njihove znanstvene discipline se jako razlikuju, ali dijele neke zajedničke probleme. Radi se o meteorolozima i makroekonomistima.

Meteorolozi su posebno poznati kao stručnjaci skloni krivim predviđanjima pa su postali predmet pošalica. Ipak, ne prođu ni jedne dnevne vijesti na bilo kojoj televiziji u svijetu, a da meteorolog na kraju ne kaže kakve vremenske prilike očekivati sljedeći dan i tjedan. Svake tiskane novine i svaki portal redovito prenose vremensku prognozu. Istodobno su svi svjesni da te prognoze nisu "sveto pismo" i da postoji veća ili manja šansa da su pogrešne.

Makroekonomisti imaju nešto slabiju medijsku pokrivenost, ali također su među stručnjacima koji se najčešće pojavljuju u medijima. To ima savršenog smisla s obzirom na to kakvim se prognozama bave. Baš kao što je ljudima bitno hoće li sljedeći dan morati nositi kišobran na posao, hoće li morati obući deblju jaknu i hoće li biti dovoljno lijep dan za izlet u prirodu, tako im je bitno hoće li porasti porezi, hoće li izgubiti posao, je li povoljno vrijeme za kupnju stana, hoće li ekonomska situacija biti dovoljno stabilna da podignu kredit u banci, hoće li im rasti rata kredita itd.

Ekonomija nije sve, ali sve je ekonomija. Zbog toga svaki politički, diplomatski, pravni, demografski i sportski događaj, da nabrojim samo neke, može imati veće ili manje ekonomske implikacije te utjecati na svakodnevni život. Čak i vremenske prilike imaju značajan utjecaj na ekonomiju, ne samo kroz poljoprivredu, nego i stvari kao što se količina oborina što utječe na proizvodnju električne energije iz hidroelektrana na koje otpada više od trećine proizvodnje u Hrvatskoj.

U svakom slučaju je jako bitno znati što predviđaju meteorolozi i makroekonomisti. Unatoč tome što su često u krivu. Ali zašto su toliko loši u prognozama?

Godine 1969. američki matematičar i meteorolog Edward Norton Lorenz je došao do zaključka da je prognoza vremena nemoguća za razdoblja dulja od dva tjedna. Svoj zaključak je objasnio pojmom "efekt leptira". Strogo stručno rečeno, "efekt leptira" je osjetljiva uvjetovanost velikih i kompleksnih sustava o početnim uvjetima kod kojih mala promjena u nekom stadiju determinističkih nelinearnih sustava može rezultirati velikim promjenama u kasnijim stadijima. Laički rečeno, efekt leptira znači da jedna mala promjena u jako kompliciranim sustavima u nekom trenutku može uzrokovati jako veliku promjenu kasnije. A tih malih promjena je beskonačno puno.

Edward Norton Lorenz je metaforički objasnio da leptir u Japanu mahanjem krila može utjecati na nastanak, intenzitet i putanju tornada u SAD-u. To čini predviđanja u meteorologiji sve težima što veća vremenska udaljenost. Od 1980. do danas meteorolozi su uspjeli "pogurati" pouzdane prognoze za tek dva-tri dana. Najbolja računala danas uspijevaju predviđati vrijeme za otprilike deset dana unaprijed. Nedavno su znanstvenici sa Sveučilišta Penn State u SAD-u zaključili da će na temelju današnje matematike i današnjih računala, čak i s nezamislivo puno prikupljenih podataka te s nezamislivo jakim i brzim računalima, biti moguće produljiti vrijeme vjerodostojnih prognoza za maksimalno još četiri do pet dana, što je na razini dva tjedna, za što je Edward Norton Lorenz pedeset godina rekao da je maksimum za vjerodostojnu vremensku prognozu.

Iza te granice "efekt leptira" jednostavno postaje prejak za dobro predviđanje. Što je druži vremenski interval od točke s koje se vrši predviđanje do točke koja se predviđa, to je predviđanje teže, ma kakvu matematiku, tehnike i metode koristili.

Gospodarstvo i makroekonomija su sličan sustav kao klimatologija, a glavni problem je taj što se bave s beskonačno mnogo mikro varijabli od kojih i najmanje mogu "efektom leptira" dramatično utjecati na razvoj mikrovarijabli. Teoretski, kada bi znali baš sve mikrovarijable i jedni i drugi bi mogli izračunati sigurno predviđanje u bilo kojem vremenskom okviru, ali stvarno mogućnost prikupljanja i računanja gotovo beskonačnog broja varijabli nije moguća. Zbog toga se selektiraju varijable za koje se smatra da imaju najveći utjecaj na promatrani fenomen.

Međutim, to nikada nisu i ne mogu biti sve varijable, uvijek postoji nepoznanica koja može promijeniti krajnji rezultat. Nelinearnost, pojam koji označava sustav u kojem promjena inputa ne rezultira jednako snažnom promjenom outputa, dodatno komplicira problem predviđanja u makroekonomiji i klimatologiji te ruši i teorijsku mogućnost da njihova predviđanja budu stopostotno točna.

"Efekt leptira" je jednako prisutan u makroekonomiji kao i klimatologiji. Na primjer, nagla promjena raspoloženja potrošača i njihovih preferencija može utjecati na dobit i gubitak kompanije, industrije, nacionalne ekonomije ili čak svjetske gospodarske situacije. Kada se dogodi nekakva promjena na razini svjetskog gospodarstva, teško je pratiti uzročno-posljedične veze unazad sve do mikropromjene koja je započela "val", baš kao što je praktički nemoguće utvrditi je li i kako let leptira u Japanu utjecao na promjenu smjera uragana u SAD-u, ali sama činjenica da makrorazina nije izračunljiva i predvidljiva čak ni kada se prikupe svi podaci za koje smatramo da su važni govori kako postoje neki drugi utjecaji, a to su mikroskopske promjene koje efektom leptira stvaraju valove promjena koji lančanom reakcijom sasvim mijenjaju dotadašnji trend promjena.

Većina ekonomske literature se fokusira na efekt leptira u smislu globalizacije; kako kriza jedne države može imati globalne posljedice, kako rast potražnje za nekom sirovinom u jednoj državi ima efekt na globalne cijene sirovina, a time i na rast cijena proizvoda od tih sirovina, inflaciju itd. Međutim, sasvim je izgledno da efekt leptira počinje s puno manje razine, razine pojedinca i njegovih odluka.

Postoje primjeri koji pokazuju da je "efekt leptira" u makroekonomiji itekako stvaran. Jedan od njih se dogodio 2013. godine. Sredinom travnja je cijena zlata na svjetskim tržištima pala za 15%, s 1,560$ po unci na 1,330$ po unci i Goldman Sachs je na temelju toga predvidio da je došao kraj razdoblju rasta cijene zlata, koje je u ranijim godinama jako poskupjelo zbog svjetske financijske krize, a zlato tradicionalno za vrijeme krize služi kao "spremište vrijednosti". Na temelju te prognoze China National Gold grupa, najveći proizvođač u Kini, srezao je svoje cijene. To je potaknulo entuzijazam kupaca u Kini koji su navalili na zlatarnice i masovno kupovali zlatni nakit, a neke zlatarnice su ostajale bez pola inventara u svega nekoliko dana. Motiv za kupnju je bio financijske prirode, jer se zlato smatra dobrim sredstvom za štednju, ali i praznovjerjem jer Kinezi smatraju da zlato donosi sreću.

Zlatarnice su morale obnoviti zalihe, a to je značilo da proizvođači zlata u Kini moraju kupiti nove zalihe sirovine, neobrađenog zlata, a to je dovelo do rasta cijene zlata na svjetskih tržištima od 10% u svega nekoliko dana. Prognoze Goldman Sachsa se nisu obistinile.

Ali to ne znači da je Goldman Sachs bio nesposoban. Jednostavno nisu mogli predvidjeti da će kupci u Kini tako reagirati na pojeftinjenje. Na kraju se ispostavilo da su kineske domaćice srušile predviđanja Goldman Sachsa.

Sasvim je moguće da je neka domaćica u Kini slučajno u dnevnim novinama pročitala da je cijena zlata pala prvi put u nekoliko godina i potaknuta zlatom kao statusnim simbolom, zlatom kao vrijednosti i pričama svoje punice kako zlato donosi sreću, odlučila kupiti novi nakit. Nakitom se pohvalila pred svojim prijateljicama i one su potaknute ljubomorom i zavišću odlučile isto kupiti nakit. Svaka od tih prijateljica se pohvalila svojim prijateljicama koje su učinile isto. U svega nekoliko dana je nastala velika pomama za nakitom što je posljedično dovelo do rasta cijene zlata na svjetskim tržištima.

Efekt leptira objašnjava zašto su sigurne prognoze u makroekonomiji nemoguće i zašto se uvijek radi o manjim ili većim vjerojatnostima. Uvijek postoji mogućnost da će se naoko najbolje i najsigurnije prognoze pokazati krivima. Baš kao u meteorologiji.