Dana 6. travnja 2016. nepoznati azilant napao je 20-godišnjakinju na igralištu njemačkog grada Rostocka i prisilio ju na oralni seks prije nego što je pobjegao s mjesta događaja. Žena je tvrdila da je napadač bio tamnoput.

Dana 6. kolovoza 2016. nepoznati muškarac napao je 21-godišnju studenticu iz Kine u blizini sveučilišta u Bochumu, gušio ju užetom i silovao. Žrtva je izjavila da je napadač imao strani naglasak. Policija je započela lov na sumnjivca "srednjoazijskog/tamnoputog muškarca".

Ova dva slučaja silovanja u Njemačkoj odzvonila su u nacionalnim i stranim medijima. Ali jedno od ta dva silovanja se nije dogodilo. "Silovatelj sa sveučilišta" u Bochumu, pokazalo se kasnije, zapravo postoji i kasnije je napao drugu kinesku studenticu. Na kraju je policija uhvatila 31-godišnjeg tražitelja azila iz Iraka, koji je živio sa ženom i dvoje djece u izbjegličkom kampu blizu mjesta napada. Sud ga je osudio na 11 godina zatvora.

Ali navodni silovatelj iz Rostocka ne postoji. Policija je iskazala sumnju u sam događaj već u prvom izvješću za medije kad je forenzička istraga pokazala da je žrtva vjerojatno sama sebe ozlijedila. U lipnju 2016. javni tužitelj je zaključio istragu, ali dotad je već vijest o tamnoputom silovatelju objavljena u medijima i podijeljena tisuće puta po društvenim mrežama. Na primjer, stranica Rapefugees.net je objavila "Policija u Rostocku zataškava oralno silovanje koje je počinio Arap".

Istina iza ovih neutemeljenih glasina je vrlo bitna jer takve priče utječu na imidž izbjeglica u očima Nijemaca. Takve glasine povećavaju strah od prijetnje stranih silovatelja. Malo je argumenata protiv puštanja izbjeglica toliko često ponavljanih kao što je onaj "Jednom kad dođu, ulice više neće biti sigurne za žene i djecu ako nisu u društvu muškaraca".

Nakon novogodišnjih događaja na Staru godinu 2015. u Kolnu, tijekom koje je napadnuto stotine žena, policija je privela mlade muškarce, uglavnom iz sjeverne Afrike, koji su počinili napade. Ta je noć privela kraju euforiju dobrodošlice stotina tisuća izbjeglica koje su ušle u Njemačku ranije iste godine. Mnogi su Nijemci shvatili da su migranti donijeli sa sobom i probleme u njihovu zemlju.

U jesen 2016. tijelo studentice Marije L. pronađeno je u rijeci u Freiburgu, gdje je bila utopljena nakon silovanja. Osumnjičenik je afganistanski tražitelj azila i trenutno mu je suđenje u tijeku. U proljeće 2017. tražitelj azila iz Gane, čiji je zahtjev već bio odbijen, silovao je ženu koja je kampirala s dečkom blizu Bonna. Sud ga je osudio na 11 i pol godina zatvora.

Je li svakodnevica za žene opasnija nego prije?

Ovakvi izvještaji samo potvrđuju stav onih koji su oduvijek tvrdili da su izbjeglice opasne. Ali ima li istine u tvrdnji da je svakodnevica za žene u Njemačkoj postala opasnija zahvaljujući povećanju broja imigranata? Je li život manje siguran za žene nego prije 3 godine? I koliko često izbjeglice čine seksualne zločine? Da bi odgovorili na ova pitanja, redakcija njemačkog uglednog lista Der Spiegel provjerila je kriminalističke statistike, intervjuirala policijske službenike, analizirala oko 450 online izvještaja o seksualnim zločinima koje su navodno počinili imigranti i razgovarala s akademskim stručnjacima.

Ako kliknete "like" na Facebook stranice kao što su Heimetliebe.Deutschland (Ljubav za domovinu Njemačku), Truth24.net, bilo koju lokalnu stranicu desničarskih populista AfD stranke ili bilo koju od brojnih populističkih stranica diljem Europe, ulazite u paralelnu stvarnost. I ona je mračna. Dan za danom, vaš timeline će biti popunjen izvještajima o užasnim nasilnim zločinima i silovanjima. Fotografije prikazuju muškarce koji izgledaju kao Arapi ili Afrikanci i žene koje gledaju u kameru dok netko s leđa drži ruku preko njihovih usta.

Jedna od takvih stranica je Rapefugees.net. Njeni kreatori tvrde da policija, političari i mediji rade zajedno da bi zataškali istinu. Koristeći online sliku Njemačke, obilježavaju mjesta na kojima su izbjeglice navodno počinile nasilna djela. Provođenje vremena na toj stranici je dovoljno da bilo koga uplaši. Prikazuje Njemačku, zemlju koja je inače poznata po relativnoj sigurnosti, gotovo neprepoznatljivom. Cijela karta je prekrivena crvenim, žutim i ljubičastim zastavicama koje označavaju lokacije silovanja, seksualnog zlostavljanja i egzibicionizma. Također su postavljeni i grobovi označeni s "RIP" za navodne žrtve ubojstava koje su počinili imigranti. Pokazalo se, međutim, da je otprilike trećina tih događaja doslovno izmišljena, a u ostalim slučajevima ima samo malo istine. Primjerice, većina njihovih informacija o "silovanju" zapravo nije okarakterizirano na sudu kao silovanje. Također, većina djela koja su uzeli u obzir počinili su imigranti nad drugim imigrantima, a ne nad Nijemcima. Mnogi od tih slučaja, pokazalo se prema istrazi Der Spiegela, nisu djela izbjeglica nego drugih stranaca u Njemačkoj. Na kraju ispada da ni 20% informacija na stranicama Rapefugees.net nije točno.

Za većinu izvješća na karti Rapefugees, na prvi pogled nije jasno je li priča istinita ili lažna. Iako su u mnogim slučajevima na sudu optužbe bile odbačene ili izmijenjene, svi prijavljeni incidenti na karti su navedeni kao pokušaji silovanja, silovanja ili, prilično inventivno: "GANG RAPE Pokušaj i premlaćivanje napada ISIS Sex Jihadista". Stvarni incidenti iz izvješća policije izgledaju puno manje dramatično. Navest ćemo samo nekoliko primjera:

13. svibnja 2016., u Hagenu, Njemačka: U ponoć su trojica mladića maltretirala 13-godišnju djevojku na željezničkoj postaji te su je uplašili. 13-godišnji dječak koji ju je pratio im se suprotstavio, a trojica muškaraca napali su ga. Prolaznici su stigli i napadači su pobjegli. Opis muškaraca: "sjevernoafrički izgled".
21. svibnja 2016, Düsseldorf: Par hodao uz obalu rijeke Rajne kada je mlada žena iznenada zagrljena s leđa i privučena. Njezin je dečko intervenirao pa ga je udarilo nekoliko ljudi. Opis svih počinitelja: "mediteranski izgled".
2. srpnja 2016., Nürnberg: Mlada žena hodala je kući u 3 ujutro kada joj je netko prišao odostraga i seksualno ju je dotaknuo. Vrištala je pa je pobjegao. Fizički opis: "mediteranski izgled".
28. kolovoza 2016, Türkismühle u ruralnom Saarlandu: Neidentificirani muškarac prišao 38-godišnjoj ženi na željezničkoj postaji. Gurnuo ju je uza zid, privukao je sebi i pokušao poljubiti. Budući da je "energično vikala na njega", pobjegao je. Opis: "mediteranski izgled".

Nema sumnje o ozbiljnost sva četiri slučaja, ali suprotno pisanju Rapefugees.net, to nisu silovanja. I nije bilo naznaka navodnih "ISIL seksualnih džihadista".

Tužitelji su prekinuli istrage u svim tim slučajevima jer nisu mogli identificirati napadače. Isto vrijedi i za istrage u 29 posto incidenata navedenih na karti. Pitanje jesu li počinitelji izbjeglice vjerojatno nikada neće biti odgovoreno. Sigurno je da je u nekim slučajevima točno. Teoretski, također je moguće da su svi neidentificirani napadači tražili azil. Ali to je malo vjerojatno u slučajevima poput onoga na željezničkoj stanici u Hagenu. Svjedoci kažu da je samo jedan počinitelj i da je govorio njemački bez akcenta.

Istraživanje tih podataka vrlo je detaljno i složeno, no to je jedini način da se doista shvati što ovakve vijesti znače, kako utječu i način na koji djeluju desničarske web stranice. To je konvergencija onih stvari koje uznemiruju ljude u Njemačkoj: izbjeglička kriza, briga o sigurnosti u zemlji i gubitak povjerenja u politiku i tradicionalne medije. Također pokazuje sve veći utjecaj web stranica i foruma gdje ljudi mogu međusobno potvrditi svoje upitne svjetonazore.

Širenje straha

U Njemačkoj se pretpostavlja da su tradicionalni mediji sklopili sporazum s kancelarkom Angelom Merkel kako bi sakrili široko rasprostranjenu kriminalnu aktivnost i da ne bi ugrozili podršku njezinoj izbjegličkoj politici.

Tijekom protekle dvije godine, mnogi su čitatelji pisali DER SPIEGEL-u, zamolivši da prestanu skrivati ​​istinu i jasno navedu opasnost: da izbjeglice siluju žene i djecu u Njemačkoj. Jedna žena je napisala da je neophodno "izvijestiti o prikrivanju informacija o silovanjima koje su počinili migranti". Također je često slala linkove na internetske stranice koje prikupljaju slučajeve silovanja koje su navodno počinile izbjeglice.

Klasični mediji ovdje se nalaze u nedoumici. Ako ne pišemo o pitanju i glasinama koje kruže na internetu, skeptici to vide kao dokaz da se nešto skriva. Ipak, ako pišemo o specifičnim web stranicama kao što je to opisano u ovoj priči, riskiramo povećanje profila stranica koje su namijenjene poticanju mržnje na mreži.

Ljudi koji stoje iza Rapefugees.net, koji troše toliko puno vremena da napune kartu sadržajem, očito su jednako brzi u njihovim nastojanjima da prikriju svoj identitet. Domena se odnosi na osobu po imenu F. Mueller u Urugvaju, a stranica je hostana na poslužitelju sa sjedištem u Sjedinjenim Državama. Upiti koje je poslao DER SPIEGEL ostali su bez odgovora. Facebook je izbrisao njihovu stranicu sa svoje platforme u svibnju 2016. godine.

Vlasnici takvih web-lokacija koriste temeljni strah od stranog svijeta - latentni strah koji može privući mnoge. Da bi svijet postao jednostavniji, ljudi imaju tendenciju pripisati određene osobine određenim skupinama stranaca, što znači da se cijele skupine ljudi brzo mogu strpati u određene problematične stereotipe: Romi kradu, Talijani vole koketirati, a izbjeglice, od kojih su većina muslimani, su opasne i siluju žene.

Otkud ta posebna predrasuda povezana s izbjeglicama nešto je što Wolfgang Benz pokušava objasniti. Profesor na Tehničkom sveučilištu u Berlinu, koji istražuje predrasude, smatra da je dolazak izbjeglica "reaktivirao" sliku koja je dugo postojala u umovima Nijemaca - o zemlji koju će okupirati strane sile koje se ponašaju poput barbara.

"Danas, horda koja nas napada, više nisu Rusi, nego izbjeglice i silovanja. Kao u svakom ratu, dio su rata", kaže Benz, opisujući najnoviju iteraciju te slike. On kaže da su događaji na Novoj godini 2016. u Kölnu i ton izvještavanja o njima pogoršali tu predrasudu. Svako izvješće o izbjeglicama koje su počinile seksualno zlostavljanje ili uznemiravanje, kaže on, djeluje kao pojačalo, a suprotna izvješća više se ne shvaćaju ozbiljno.

Javnost zapravo samo čuje o malom broju seksualnih napada koji se počinju svake godine, iako to nije zato što su pokriveni. Ima ih toliko mnogo da biste mogli napuniti cijeli novinski dnevnik samo njima. Prema kriminalističkim statistikama, 2016. godine zabilježeno je oko 47.401 navodnih (prijavljenih) kaznenih djela protiv seksualnog samoodređenja, koje su počinili Nijemci i ne-Nijemci. To predstavlja oko 130 prijavljenih zločina dnevno. Pravi broj je vjerojatno veći od toga, ali mnoge žrtve ne idu u policiju.

Kada se pojavi "silovanje", mnogi ljudi instinktivno razmišljaju o nepoznatom napadaču koji noću odvodi žene u grmlje. No, prema izračunima Centra za kriminologiju, istraživačkog instituta koji vodi njemačka savezna vlada u suradnji s državnim vladama, navodni počinitelj je stranac u jednom od pet svih prijavljenih silovanja i ozbiljnih seksualnih napada. Najčešće, navodni počinitelj je poznanik, prijatelj ili rođak.

Posljednjih nekoliko godina njemački Federalni ured za kriminalističku policiju (BKA) objavio je godišnje izvješće o stanju zločina diljem zemlje, s posebnim naglaskom na kriminalitet među imigrantima. Izraz "imigranti" u ovom kontekstu uključuje; tražitelji azila; oni kojima je dopušteno privremeno boraviti unatoč tome što nisu primili status azila; ilegalni imigranti; i izbjeglice koje su uvedene u Njemačku na temelju kvota. Osumnjičeni čiji su zahtjevi za azil odobreni nisu uključeni. Najmanje jedan imigrant je identificiran kao osumnjičenik u 3.404 seksualnih prijestupa počinjenih 2016. To je više nego dvostruko više slučajeva nego prethodne godine (vidi grafički prikaz u nastavku). Povećanje se pokazalo osobito dramatičnim u slučajevima seksualnog zlostavljanja i seksualnog zlostavljanja djece.


Izvor: Der Spiegel

"Mi, kao bavarska policija, vrlo ozbiljno shvaćamo činjenicu da imigracija utječe na osjećaj sigurnosti ljudi", kaže Harald Pickert, vođa stručnog vijeća u Ministarstvu unutarnjih poslova države koja istražuje seksualne zločine koji su se dogodili u Bavarskoj tijekom posljednjih pet godina.

Grupa nastoji utvrditi što se moglo promijeniti i što je ostalo isto. Tražit će odgovore na pitanja poput: Gdje su zločini počinjeni? Tko su počinitelji i tko su žrtve? Postoji li nešto što počinitelji obično imaju zajedničko?

Panel je nastao jer je bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Herrmann prije njemačkih federalnih izbora u rujnu rekao da je broj ozbiljnih seksualnih zlostavljanja porastao u Bavarskoj tijekom prve polovice 2017. za 47,9 posto. Rekao je da se 126 od 685 zločina može pripisati useljenicima, 91 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Posljednja statistika otprilike odražava nalaz BKA, ali statistika kriminala u Bavarskoj dodatno bilježi one koji su dobili azil kao dio svojih podataka za kategoriju imigranata.

Pickert, 54, zamjenik policijskog povjerenika u Bavarskoj, povezuje porast broja seksualnih prekršaja s nekoliko čimbenika. Jedan od njih je da su mnogi njemački građani prekasno saznali da je "pipkanje" postalo kazneno djelo nakon novogodišnjih događaja u Kölnu. A promjena zakona u 2016. godini značila je da se to više ne kažnjava samo kao uvreda, već se izričito smatra seksualnim uznemiravanjem. Prije toga, to se nije računalo u statistici o seksualnim prekršajima iz policije, ali sada su takvi incidenti uključeni. "To je to, a ne neka promjena u svakodnevnoj stvarnosti koja objašnjava iznenadni porast broja prijavljenih zločina", objašnjava Pickert.

U Bavarskoj su petina počinitelja seksualnih djela imigranti, ali i petina žrtava ukupnih seksualnih djela su također imigranti. Primjerice, tražitelj azila u Hamburgu je osuđen zbog seksualnog zlostavljanja kćeri drugog tražitelja azila. "Društvene vrijednosti i norme su drugačije ovdje nego u zemljama iz kojih dolaze. U njihovim zemljama seksualno zlostavljanje se rjeđe kažnjava, ali socijalne norme se mogu promijeniti. Na primjer, u SAD-u je ubojstvo 5 puta učestalije nego u Njemačkoj pa nitko neće reći da su Amerikanci ubojice", zaključuje Martin Rettenberg, direktor Centra za kriminologiju.