Hip hop nije samo glazba, to je cijela kultura koja, u originalnom obliku nastalom 1970-ih, uključuje MC-ing, DJ-ing, graffiti art i breakdance. Danas hip-hop uključuje nakit, parfeme, odjeću i obuću, radio i TV, magazine, portale, knjige...Vrlo je malo gospodarskih sektora u koje se hip-hop nije umiješao. Dok je srž hip-hopa u kompleksnom spoju rima, ritma, plesa i crtanja, on je mijenjao razine po klasičnim principima slobodnog tržišta, piše Brandon Loran Maxwell iz Zaklade za ekonomsku edukaciju (FEE).

24 milijuna ljudi diljem svijeta svakodnevno sluša hip-hop glazbu. Pola milijuna ljudi svakog mjeseca ide na hip-hop koncerte, a 28 milijuna ljudi redovito kupuje hip-hop proizvode. Samo glazbena hip-hop industrija vrijedna je 10 milijardi dolara, a ta vrijednost konstantno raste. No, priča o razvoju ove industrije je vrlo slična priči Leonarda Reada o kompleksnosti u proizvodnji obične olovke.

Hip hop nije postao komercijalan preko noći. Slobodno tržište je poslužilo kao katalizator sa svojim prirodnim procesima - konkurentnost, natjecanje, poboljšavanje kvalitete i rast oblikovali su žanr i kulturu tijekom vremena. Nadopunili su proces snimanja, mixinga i masteringa i potpomogli hip hop u otkrivanju novih slušatelja. Kao što to i inače biva na tržištu, svi su procesi pomogli slušateljima da otkriju hip hop.

Početak od nule

Slobodnotržišni pothvat hip hopa započeo je prije 40 godina u najsjevernijem dijelu grada New Yorka sa šačicom uglavnom djece iz obitelji s niskim prihodima. Oni su improvizirali tekstove preko funk i soul glazbe koju su mixali DJ-i na kvartovskim tulumima i u lokalnim klubovima. Jednostavno kao što se može činiti, ništa od toga ne bi bilo moguće bez raznih alata koji su stvoreni i dostupni putem komercijalnih sredstava.

Dok su umjetnici govornih riječi sazreli, New York je svjedočio dolasku "emceeja" na nadmetanje preko personaliziranih beatova. Uz ovaj razvoj emceeja potrebni su bili dodatni alati, kao što su sampler, sintisajzer i ritam mašine u pratnji kasetofona ili gramofona. "Rap", kao glazbeni stil, je rođen.

Emceeji su se počeli natjecati međusobno. Oni se bore ("battle") ne samo za poštovanje, već i za slušatelje iz susjedstva i grada. Ovo rano natjecanje podiglo je određene izvođače i poboljšalo ukupni proizvod, na kraju dopuštajući pobjednicima da postanu poznati. Tijekom ovog procesa, dok su se međusobno natjecali, emceeji i DJ-i morali su zadovoljiti svoje klijente. Publika bi se mogla odbiti pojaviti pa su morali činiti sve da ih privuku. Morali su uistinu zadovoljiti njihova očekivanja jer se nezadovoljna publika znala popeti na binu, oduzeti mikrofon lošem emceeju i istjerati ga van.

I razmislite o podlozi hip-hopa: beatu. Preslušavajući stare ploče - neke zaboravljene, druge jako voljene - umjetnici su pronašli ritmove ili djeliće, izvukli ih i pretvorili ih u osnovu za potpuno novu industriju. Drugim riječima: oni su benzin iz rafinerije nafte s oznakom "otpad" pretvorili u sasvim novo gorivo. To je omogućilo da jedna osoba spoji glazbu koja bi zahtijevala skup glazbenika ili čitav bend samo nekoliko godina ranije. To vjerojatno ne bi bilo moguće zamisliti bez dostupnosti novih instrumenata poput samplera i ritam mašina.

Ali to su bili još daleko od jedinih alata za probijanje hip hopa i entuzijasta. Štoviše, hip hopperi i dalje trebaju imati milijune više alata, arbitraža i poduzetnika koji će ih nositi na putu od blokovske zabave do medijske dominacije. Proces je uključivao suradnju milijuna ljudi širom svijeta, od kojih je vrlo malo njih uopće bilo svjesno da su oni zapravo bili uključeni u taj proces - a nitko od njih nije mogao sam stvoriti takvu silu.

Razmislite o milijunima televizijskih prijemnika i stotinama radio postaja koje je trebalo za izlazak hip-hopa izvan granica Bronxa. Razmislite o stotinama radio valova koji su trebali za prijenos hip-hopa do milijunske publike. Razmislite o broju zaposlenika televizije i radija koji u tome vide nešto privlačno njihovoj publici, a koji su potrebni da bi se osigurao ispravan i kvalitetan prijenos. Sve to ne govori ništa o razini produktivnosti koja je neophodna kako bi milijuni ljudi slobodno vrijeme i raspoloživi dohodak koristili na hip hop.

East Coast, West Coast, Dirty South

Kako se hip hop proširio diljem Sjedinjenih Država tijekom 1980-ih i početkom 1990-ih, pojavili su se novi emceeji, svaki pažljivo prilagođavajući varijacije glazbe za različite publike. Rezultat tih suptilnih adaptacija bio je da je hip hop doveo do raznovrsnih kvaliteta i stilova, pri čemu svaki stil odgovara drugačijem demografskom ili zemljopisnom položaju. Naime, dok se hip hop mogao čuti u različitim gradovima diljem Sjedinjenih Država, njegov zvuk u New Yorku, koji je nadahnut energetskim glazbenicima poput Jamesa Browna, često nije odrazio njegov zvuk u Los Angelesu koji je nadahnut laid-back funky basovima Zappa i Rogera. Njegov zvuk u Los Angelesu bio je znatno drukčiji od zvuka koji se pojavio na jugu SAD-a, koji je eksperimentirao izvan uobičajenog četverotaktnog beata. I njegov zvuk na jugu mogao bi biti u suprotnosti sa zvukom Midwesta, koji je koristio brže beatove.

No, kako bi svaka različita zemljopisna lokacija i demografska skupina nastavila pristup hip hopu tijekom desetljeća, trebalo je još više alata. Ovi su se alati sastojali od milijuna rekordera, kasetofona, CD playera, mp3 playera i računala - da ne spominjemo milijune parova slušalica i drugih priključaka, od kojih je svaki pažljivo dizajniran za međusobnu povezanost. To je zahtijevalo tisuće maloprodajnih trgovaca diljem svijeta da prevoze i preprodaju opremu. Tisuće tvrtki morale su promovirati, oglašavati i prodavati snimke, trake, CD-ove i mp3 datoteke. I kad se pojavila svaka nova inovacija, otvorila je nove kreativne mogućnosti za poduzetnike da vide svoju priliku i za umjetnike koji traže nove načine izražavanja. (Ili još jednostavnije - da jedna osoba istovremeno igra ulogu poduzetnika i umjetnika.)

Nova vrijednost

Prije dolaska u ovaj stadij hip hop je morao postići poliran i profesionalan zvuk. To je značilo da ljudi moraju dizajnirati i graditi studije za snimanje, što je pak značilo uključivanje građevinskih tvrtki, zidara, inženjera i arhitekata. Građevinski radnici koriste brojne električne alate, tisuće matica i vijaka, stotine kilograma betona i desetke greda za konstrukcijsku podršku - koje su morale biti prevezene na neko mjesto. Jednom izgrađeni, ti studiji za snimanje tada bi bili opremljeni pločama za mixanje, mikrofonima, monitorima, pretpojačima, limitatorima, kompresorima i zvučnom izolacijom - svaka stavka koju proizvodi druga tvrtka koja se izuzetno razlikuje u zvučnom području i snimanju (s komponentama koje dolaze iz svih dijelova svijeta).

Osim toga, potreban je i velik broj ljudi koji bi pomogli u stvarnom procesu snimanja, pri čemu svaki pojedinac koristi određenu skupinu vještina - npr. producenti traka i često zasebni inženjeri za zvuk, snimanje, mixanje i mastering.

A što je s ljudima koji žele snimati iz udobnosti svojih domova? Može li slobodno tržište pomoći?

Evolucija digitalne audio radne stanice (DAW) samo je dokaz slobodnog tržišta i podjele rada kakvu je opisao Adam Smith. Desetci pojedinaca i tvrtki morali su pažljivo raditi zajedno kako bi mogli stvoriti način da se pojedincima omogući slobodno snimanje iz udobnosti vlastitih domova.

Prva preteča Pro-toolsa (softver koji se najčešće koristi u suvremenom digitalnom snimanju) zamišljena je u Kaliforniji od strane dvaju kolegija studenata. Rezultat je bila svjetska revolucija snimanja i pristupačan način za milijune željnih emceeja za stvaranje kvalitetne glazbe bez potrebe za nabavkom cijelog niza skupih strojeva.

Hip hop ne bi bio moguć bez slobodnog tržišta

Bi li hip hop, kakav danas poznajemo, bio moguć u zemlji bez tržišne ekonomije? Može li bilo koji čovjek ili vlada s pravom odrediti i razlikovati vrstu hip hopa koju slušatelji na zapadnoj obali žele čuti od vrste hip hopa koji je željela slušati istočna obala? Može li bilo koji zakonodavac ili tijelo zakonodavaca predvidjeti način na koji će se hip-hop razvijati - uključujući bezbroj varijacija i stilova? Je li itko mogao unaprijed znati da postoji ta nezadovoljna - čak i neotkrivena glad za novom vrstom glazbe, a kamoli i podvrstama te u drugim industrijama osim glazbene?

Oslobađanje

Slobodno tržište ne sputava, ono oslobađa. Slobodno tržište nema predrasuda ili sklonosti tko ima koristi, a tko nema. Tržište je sustav koji ljudi žive svojom kreativnošću i uslugom. Kvaliteta proizvoda počiva isključivo na leđima poduzetnika - nikoga drugoga. A ipak, njome upravljaju zajednice.

Slobodno tržište pruža pojedincima i tvrtkama platformu za unapređivanje zajedničkih interesa. I zauzvrat, nudi potrošačima različite izbore, mogućnosti i načine, koji održivo unapređuju još više zajedničkih interesa.

Zbog tih zajedničkih interesa hip hop je postao domaći pojam diljem svijeta. U nekim je zemljama lakše doći do hip hop glazbe nego do vode. Pa ipak, ostaje samo jedan aspekt, jedna priča, u nevidljivoj aglomeraciji pojedinaca i poduzeća koji dobrovoljno surađuju svakim satom svakog dana.