Na ljestvici "Ease of Doing Business 2017" (ili "Lakoća poslovanja") Svjetske banke Hrvatska je s 43. pala na 51. mjesto među 190 država u svijetu. Doing Business ljestvica mjeri kvalitetu institucija, administrativnih procesa i informacija za odvijanje poslovanja u užem smislu, u deset područja: (1) osnivanje poduzeća, (2) pribavljanje građevinskih dozvola, (3) priključenje na elektro-energetsku mrežu, (4) registracija vlasništva nad nekretninom, (5) pristup kreditima, (6) zaštita manjinskih investitora, (7) plaćanje poreza, (8) procedure u međunarodnoj trgovini, (9) provedba ugovora i (10) rješavanje nesolventnosti poduzeća.

Doing Business ljestvica se može promatrati na dva načina. Prvo je rangiranje (od najboljeg 1. do najgoreg 190.), a drugo je udaljenost od razine koja predstavlja najbolju moguću praksu na određenom području.

Hrvatska je najbolje rangirana u segmentu procedura u međunarodnoj trgovini (maksimalna pozicija), što je najvećim dijelom prednost proizašla iz ulaska u EU te nije nekakvo postignuće jer istu maksimalnu ocjenu dijele sve članice EU. Jako dobro stoji i u segmentu zaštite manjinskih investitora (29. pozicija) te provedbi ugovora (23.). Segment provedbe ugovora je valjda jedina svijetla točka našeg pravosuđa koje je poznato po svojoj sporosti i korumpiranosti. Najvjerojatnije je i to jedan od efekata ulaska u EU te zahtijevanja reforme pravosuđa, ali kako bilo treba pohvaliti očitu kvalitetu domaćih trgovačkih sudova u ovom segmentu. Najlošiji rang Hrvatska drži u segmentu pribavljanja građevinskih dozvola (tek 126.), plaćanje poreza (95.) i pokretanje posla (87.).

Udaljenost do granice (eng. DTF) pokazuje koliko je daleko neka zemlja nalazi od najbolje prakse i kombinacijom te mjere i ranga dolazimo do zaključka da Hrvatska nije nazadovala, ali su druge zemlje napredovale pa je njen rang opao zbog toga što je lošija u odnosu na njih. To dokazuje ono što mnogi ekonomisti tvrde, da nije samo bitan rast, bitno je i koliko rastemo u odnosu na druge jer iako rastemo, a drugi rastu brže, mi ustvari relativno nazadujemo. Hrvatska je zadržala DTF na 71.7%, ali je u rangu pala s 43. na 51. mjesto, što znači da je Hrvatska nije pogoršala, ali su se drugi poboljšali. Naša Vlada voli prikazivati rast BDP-a od 2-3 % kao veliki uspjeh, ali Hrvatska ustvari relativno nazaduje jer drugi ostvaruju rast BDP-a viši od 3%. Prema DTF Hrvatska je u odnosu na prošlo mjerenje najviše napredovala u segmentu registracija vlasništva nad nekretninom (sa 68,77% na 71,44%), a nazadovala u segmentu pribavljanja građevinskih dozvola (sa 63,64 % na 63%) i rješavanju nesolventnosti poduzeća (s 55,62% na 55,11%).

Među zemljama koje su preskočile Hrvatsku su i susjedne države – Srbija, Kosovo i Crna Gora, što može značiti da će u dugom roku te zemlje po BDP-u per capita sustići lako moguće prestići Hrvatsku.

Iako Doing Business sigurno nije jedini faktor koji utječe na rast blagostanja, on može biti dobar indikator i upozorenje za buduće trendove. Dokaz tomu je i da kada su početkom prošlog desetljeća krenula prva zaostajanja za zemljama srednje i istočne Europe, ali su kreatori hrvatske ekonomske politike kritizirali metodologiju umjesto da reformiraju dosadašnji tijek provođenja ekonomskih politika, tj. da sasvim napuste model kombiniranja velike socijalne države i državnog kapitalizma te se okrenu ekonomskoj liberalizaciji, smanjenju poreznog opterećenja i smanjivanju javne uprave. Danas znamo da je Doing Business ispravno najavio dugoročni trend kojim će se Hrvatska „razvijati“, tj. kako će zaostati za svim zemljama srednje i istočne Europe. Ako je suditi po dosadašnjim iskustvima, najnoviji Doing Business je najavio da će za 10-ak godina Srbija, Kosovo i Crna gora sustići Hrvatsku po bogatstvu.

Desetljeća očuvanja statusa quo, biranja onih koji će provoditi politiku stabilnosti a ne politiku napretka, straha od bilo kakvih promjena i grčevitog držanja za isprazne socijalističke floskule i bavljenja prošlosti dok zanemarujemo budućnost su od zemlje koja je bila u najboljem stanju izašla iz socijalizma učinila siromašnijom od svih postsocijalističkih zemalja EU (osim Bugarske). Nastavimo li s tim praksama, postat ćemo i najsiromašnija ex-Yu zemlja.