Ljudi koji su nekoć vodili političke stranke koje su bile liberalne samo na papiru, sada su se sjetili pričati o marginalizaciji. A tko je do nje doveo?

Dario Hrebak postavlja nove standarde za rad lokalnih vlasti. Njegov projekt transparentnosti lokalne samouprave i javne potrošnje toliko je revolucionaran za Hrvatsku, da je to riječima zbilja teško opisati. Praktičnim primjerom je pokazao da se javna dužnost može obavljati savjesno i transparentno, i to bez zakonskih obaveza jer ne postoje propisi koji to traže od njega.

To je ono što liberalizam treba biti i ono što su liberalni političari trebali raditi posljednjih 30-ak godina. Da su to činili, Hrvatska bi danas kudikamo bila pravednija i bogatija zemlja.

Ove godine bit će održani unutarstranački izbori za novo vodstvo HSLS-a, prve političke stranke u RH i ujedno prve liberalne opcije u Hrvata. Hrebak je već najavio svoju kandidaturu za predsjednika stranke i velike su šanse da će to i postati. S obzirom na njegove dosadašnje izjave i intervjue, jasno je da želi rebrendirati HSLS i dati mu konačno ekonomsku i političku notu klasičnog liberalizma.

Podsjetimo se samo njegove čuvene izjave s televizije N1, kada je odgovarao na novinarsko pitanje o spašavanju Uljanika. On je bio prvi političar koji je otvoreno i javno na televiziji rekao da Uljanik treba pustiti u stečaj. "Zašto bi država našim novcem spašavala bilo koje privatno poduzeće?"

Takav ekonomski smjer nedostajao je u hrvatskoj politici svih ovih godina, od osnutka RH. To bi bio smjer liberalne stranke, jer slobodno tržište je temeljna odrednica svih liberalnih političkih stranaka u zapadnoj Europi, da smo i mi imali takvu. Međutim, nismo. I to znači da Hrvatska donedavno nije imala istinsku liberalnu stranku.

U Hrvatskoj je liberalizam još donedavno bio shvaćen isključivo kao protuteža nacionalizmu i protivljenje Crkvi. U uvjetima slobodne države kojoj ne prijeti nikakva ugroza od vanjskih agresora, liberalizam je svakako suprotstavljen nacionalizmu. Međutim, liberalizam je također suprotstavljen i etatističkim i socijalističkim težnjama državne kontrole nad gospodarstvom; proizvodnjom, trgovinom i ostalim ekonomskim procesima, a taj dio liberalne politike u Hrvatskoj nije bio prihvaćen. To nije samo rezultat 45 godina komunizma, već i dugo prije toga, liberalizam još od 19. stoljeća u Hrvatskoj nije ispravno shvaćen, o čemu je pisao i Stjepan Radić još 1902. godine.

Sada, kada je jasna i vidljiva inicijativa da se HSLS rebrendira i stvori prepoznatljivu ekonomsku politiku po uzoru na zapadnoeuropske liberalne stranke, počinju se javljati ljudi koji su krojili politiku HSLS-a 1990-ih. I pričaju o njegovoj marginalizaciji, za što okrivljuju nacionalizam i HDZ.

Trebalo bi podsjetiti gospodu Božu Kovačevića i Goranka Fižulića da je HSLS propao upravo u vrijeme dok je bio na vlasti, i to u koaliciji s SDP-om, pa je pomalo smiješno za njegovu marginalizaciju kriviti nacionalizam i HDZ.

Možda bi istu gospodu trebalo podsjetiti i na činjenicu da su upravo oni odigrali bitnu ulogu u marginalizaciji HSLS-a. Jer HSLS je dobio priliku 2000. da promijeni smjer hrvatske politike i provede nužne reforme uprave, zdravstva, mirovinskog sustava i gospodarske politike. Ono što su druge tranzicijske zemlje učinile 1990-ih i početkom 2000-ih. Upravo u to vrijeme, negdje 2002. godine, Estonija je prestigla Hrvatsku, i to zato što su u Estoniji na vlasti bili klasični liberali (razmjenjivali su se s liberalnim konzervativcima, ali ekonomska politika im je bila ista) koji su provodili protržišne reforme, a u Hrvatskoj su bili ljevičari koji su zadržavali status quo.

Meni je osobno Vlado Gotovac u mladosti bio idol, jako cijenim tog čovjeka i njegovo zalaganje. On nije imao nikakve loše namjere, ali čovjek se jednostavno nije uopće bavio ekonomskom politikom i nju je prepustio ljevičarima. O Budiši nikada nisam niti stvorio neko posebno pozitivno ili negativno mišljenje, ali i on je bio nezainteresiran za ekonomiju. Liberalizam bez zalaganja za slobodno tržište nije liberalizam i osuđen je na neprepoznatljivost i stapanje s ljevicom.

To su razlozi, dame i gospodo, zašto je HSLS marginaliziran. HSLS nikada nije bio prava liberalna stranka, a upravo oni koji sad "cvile" nad njegovom marginalizacijom, doprinijeli su tome najviše.

Mi smo sada u fazi, rekao bih, jedne povijesne prekretnice za politički liberalizam u Hrvatskoj. Ne govorim sada samo o HSLS-u, na našoj sceni ima i drugih političkih inicijativa koje se kreću u istom smjeru; tu je Pametno, a sve su glasniji i pojedinci u HNS-u koji zagovaraju klasično-liberalne politike. Dakle, sada se događa preobražaj na hrvatskoj liberalnoj sceni, a on je logična posljedica višegodišnjeg aktivizma istaknutih politički nesvrstanih pojedinaca i skupina (neću ih nabrajati jer bih sigurno nekoga slučajno preskočio). U svakom slučaju, pojavila se potražnja za opcijom koja će promicati politike liberalizma ne samo na društvenom, već i na ekonomskom polju.

Da bi se potpuno preobrazio, HSLS će trebati promijeniti vodstvo i nadam se da će pojedinci koji su ostatci one nekadašnje stranke otići kada shvate da je ona promijenila smjer, a da će se otvoriti vrata za nova lica koja itekako imaju što ponuditi. Bilo bi dobro kad bi se i u HNS-u dogodilo isto, samo što u njihovom slučaju nisam toliko optimističan jer se bojim da je veći dio te stranke zaražen klijentelizmom. Svaka čast Matiji Posavcu i Davoru Nađiju koji u svojim sredinama pokazuju odličan primjer liberalnih politika poput Hrebaka, ali mislim da je njihova struja u HNS-u manjinska pa će se ta stranka teško reformirati. Pametno je preraslo početnu fazu kad su previše flertali s ljevicom u nadi da će privući nezadovoljne glasače SDP-a, budući da takvi sada imaju njima prihvatljivije opcije u Startu, Kolakušiću i sličnima. Sve to daje nam naslutiti da će se u budućnosti neke jako lijepe stvari događati. Ne samo za liberalizam, već za Hrvatsku uopće.

To je nešto što se trebalo dogoditi davnih dana, ne znam kako nikome u HSLS-u prije 10 ili 15 godina nije palo na pamet da pogleda, recimo, kakva su načela i po kakvim su politikama poznati liberali u Švicarskoj i Njemačkoj. Već na prvi pogled na Wikipediji, vidjet ćete izraze kao što su: "pro-business", "slobodno tržište", "osobne slobode" itd. Nema spomena Crkve - zato što liberalizam nije suprotstavljen vjernicima kao što je kod nas uvriježeno mišljenje da treba biti.

I sada, kad se konačno događa nešto dobro, javljaju se ljudi koji su proteklih desetljeća vodili stranke koje su u svome nazivu imale riječ "liberalna" iako to zapravo nisu bile, valjda uvrijeđeni što vide da se događaju pozitivne promjene. Da, danas svi liberali zajedno na našoj političkoj sceni možda ne mogu prijeći izborni prag, ali to je sasvim normalno stanje u trenutku bilo koje tranzicije. One stranke koje postanu prepoznatljive kao dosljedne u zagovaranju i provođenju liberalnih politika, sigurno će doći do publike jer potražnja postoji.

Koliko sam ja shvatio, većina građana liberalnog svjetonazora još uvijek je suzdržana po pitanju koju opciju podržati zato što nisu stekli povjerenje niti u jednu da će dosljedno braniti liberalizam. Povjerenje građana se stječe s vremenom, ja sam optimist i vjerujem da će bar jednoj stranci to uspjeti. To što su one trenutno marginalizirane, ne znači da je liberalna ideja marginalizirana. Što se tiče naše političke scene, ona se tek budi.