Zabrana rada nedjeljom nema veze s ekonomijom niti radničkim pravima, s obzirom da Zakon o radu već regulira koliko tjedno radnik može maksimalno raditi sati i dana, broj slobodnih dana i slično. Po komentarima na raznim portalima se može vidjeti da velik broj ljudi u Hrvatskoj misli da radnici u trgovini rade 7 dana tjedno zato što je trgovina otvorena 7 dana u tjednu.

To je zabrinjavajuće. Ljudi očito nisu informirani pa zato donose pogrešne zaključke. U trgovini, koja je otvorena 7 dana u tjednu, radnici rade jednako kao u bilo kojoj drugoj branši i IMAJU najmanje jedan dan u tjednu slobodan. Nevjerojatno je da se to mora objašnjavati. Ne, "neradna nedjelja" NEĆE učiniti da radnice u trgovini "napokon dobiju slobodan dan". Već ga imaju. Ali će vrlo vjerojatno učiniti da dio njih ostane bez posla jer će postati tehnološki višak. Tako da one neće imati slobodne samo nedjelje, već i sve ostale dane u tjednu.

Čak i ako zanemarimo činjenicu da smo zemlja koja se uvelike oslanja na prihode od turizma i da naša država ovisi o PDV-u, da će ti prihodi sigurno pasti zbog zabrane trgovanja bilo kojim danom u tjednu, dakle ako zanemarimo sve ekonomske aspekte za koje neki kažu da su "manje važni", ostaje nam pitanje ljudskih prava. Pravo na slobodu rada je temeljno ljudsko pravo i ne smije biti prisilno ograničeno nikome. Onaj tko ne želi raditi nedjeljom, naći će posao gdje neće morati raditi nedjeljom ili će se dogovoriti s poslodavcem da ne radi nedjeljom. Zabraniti samo jednoj osobi rad onim danom kad ona želi, samo radi nečijeg hira, znači grubo kršenje prava te osobe. Pa čak i ako je to hir većine. Većina nema pravo kršiti ljudska prava nijednom pojedincu.

Zabrana rada nedjeljom, dakle, ne polazi ni od ekonomskih ni od ljudskopravaških polazišta. Ona je isključivo ideološko, čak bih rekao demagoško pitanje. Taj zahtjev, koji je usputrečeno protuustavan (vidi odluke Ustavnog suda RH 2004., 2009. i 2020. godine), okuplja široku koaliciju u Saboru - od krajnje ljevice do krajnje desnice, a uključuje čak i neke lažne liberale. Često se pozivaju na "uređene strane zemlje" (isključivo Njemačku i Austriju), ali taj je argument pogrešan.

Kad je premijer Andrej Plenković najavio prijedlog, Nikola Grmoja iz Mosta ga je odmah pozdravio uz opasku "šteta što izbori nisu češće". Znači, onda bismo češće imali zabrane rada?

Domovinski pokret još se nije oglasio, ali Miroslav Škoro je više puta ranije govorio da će on zabraniti rad nedjeljom, čak je predlagao referendum na tu temu.

Desnica je, dakle, jednoglasna po tom pitanju. Mislim da zabrana rada nedjeljom okuplja konzervativce iz vjerskih razloga. Takav potez bi odgovarao Crkvi koja vidi konkurenciju u trgovačkim centrima. Da su zatvoreni nedjeljom, više bi ljudi došlo na misu i ostavilo njima novac umjesto u shopping centru. A što želi Crkva, to desni političari provode.

Međutim, zabranu rada nedjeljom želi i krajnja ljevica. Njihovi su argumenti malo drukčiji, oni se pozivaju na teške uvjete rada iako nitko od njih nije radio na takvom radnom mjestu u životu pa nemaju pojma o čemu pričaju. Radnička fronta je protiv rada, svejedno je kojim danom.

HSLS, koji je HDZ-ov partner u vladajućoj koaliciji, lani je bio "jasno i glasno" protiv zabrane, no sada se to malo promijenilo. Dario Hrebak, predsjednik HSLS-a, izašao je u javnost s izjavom kako je "morao napraviti kompromis", jer "to je politika". Šta mi znamo, obični tipkači tipkovnica, što je politika, koliko kompromisa on jadan mora napraviti da bi nešto realizirao.

Samo što to jednostavno nije istina. HDZ je imao dovoljno ruku za taj zakon i bez HSLS-a, Hrebak je komotno mogao nastaviti glumiti liberala. Zašto nije? Ne, nije ni zbog kakvog "kompromisa", već je Andrej Plenković očito pritisnuo. I tako smo, po tko zna koji put, dobili "liberale" koji podržavaju neliberalne, neustavne i ekonomski destruktivne politike, da bi sačuvali svoju fotelju.