Tko je izgubio, a tko profitirao? Je li zabrana bila korisna ili ne? To su sasvim pogrešna pitanja, nitko ne pita ono što je jedino bitno.

Zabrana rada nedjeljom za neke dućane, koja uključuje i državne praznike i blagdane, podigla je dosta prašine u medijima i, sasvim očekivano, proizvela nove probleme za mnoge građane. Upozoravali smo da će se to dogoditi, ali Plenkovićeva vlada je morala učiniti nešto da udovolji desnom krilu HDZ-a, crkvi i svome biračkom tijelu.

Rezultat je kaos svake nedjelje i svakog praznika, a najveći pobjednik je mađarski MOL koji će od toga najviše profitirati. Na svakoj benzinskoj pumpi danas (Velika Gospa) stvaraju se dugački redovi ljudi koji kupuju osnovne namirnice. Možda je to i bio cilj ovog zakona, ne bi bio prvi put da hrvatska vlada pogoduje MOL-u, a sve u ime tobožnjih radnica. I na Ini rade radnice, ali to očito nikoga nije briga. Desničari, koji su navijali za ovaj zakon, tako su ispali korisni idioti na čijoj gluposti jedna strana korporacija ubire ogroman profit. To je dobro u cijeloj priči.

Sloboda je princip, a ne roba

Ono što nije dobro, to su rasprave u medijima. Mediji se uglavnom bave pitanjima tko je na dobitku, a tko je izgubio. Većinu građana nije briga za profit ili gubitak trgovačkih lanaca, pa ni malih trgovaca. Ta pitanja uopće nisu bitna.

Pravo pitanje, koje nitko ne postavlja, glasi: ima li država pravo do te mjere regulirati život građana, da nam određuje kad ćemo raditi, kad odmarati, kad i gdje ćemo ići u kupovinu? Ako smo prihvatili da ima i da je to zadaća države, onda su sva ostala pitanja nebitna. Imamo Vladu koja umjesto nas misli i za nas planira naše vrijeme.

Dovodi li to do profita ili gubitaka? Neki će od toga sigurno profitirati. Mađarski MOL među prvima. Vjerojatno i netko iz vlade. Većina će biti na gubitku. No, čak i kad bi mase profitirale od takvih politika, to bi bilo posve nebitno. Stvar je u principu. Klasični liberalizam se temelji na principima. To što princip slobode donosi poboljšanje ekonomskog stanja za većinu samo je posljedica tržišne ekonomije, a ne razlog zašto je liberalizam za slobodno tržište.

Sloboda treba biti princip, a ne roba kojom se trguje. To znači da pitanje slobode treba biti iznad pitanja profitabilnosti. Ako se odreknemo principa da država nema pravo miješati se u život građana toliko da mu određuje kad će raditi, kad odmarati, kad će ići u shopping - vrlo lako i brzo odreći ćemo se i drugih osobnih prava i sloboda.

Država se ne smije petljati u osobni izbor građana

Dakle, zabrana rada nedjeljom, praznikom ili bilo kojim danom je pogrešna iz principa, a ne zato što nije ekonomski profitabilna. Svi argumenti zabranitelja svode se na jedno - meni ne treba kupovina nedjeljom ni praznikom pa onda treba zabraniti i drugima. To je često ista ona ekipa koja je cvilila zbog kovid potvrda i tada se jako dobro znala pozivati na svoja prava i slobode, a ovako olako i rado bi drugima uskratili isto. Slobodu na rad, slobodu planiranja slobodnog vremena, slobodu da kupujemo gdje i što mi želimo, a ne gdje i što nam odredi neki centralni komitet.

Pitanje rada svakoga od nas je pitanje dobrovoljnog dogovora između poslodavca i radnika, u koji se država ne bi trebala miješati. Pitanje trgovanja je pitanje između trgovca i kupca. Kad će se i kako trgovina obaviti - opet nešto s čime država ne bi smjela ništa imati. Zašto? Jer su i radnik, i poslodavac, i trgovac i kupac - odrasle osobe, sposobne da same za sebe misle i odluče što je i kako za njih najbolje. Ne može Vlada znati što je najbolje za vas bolje od vas samih.

Ne bih imao nikakav problem s neradnom nedjeljom da ništa ne radi jer nema potražnje. Ali državna intervencija je nešto što bi nas sve trebalo brinuti i čemu se treba suprotstaviti. Ne zbog korisnosti ili nečije dobiti, već zbog principa. Jer u protivnim, pitanje je samo vremena kad ćemo se onda probuditi u društvu u kojem će nam Vlada određivati ne samo kad i koliko ćemo raditi, već i koliko ćemo spavati, kad ćemo se buditi, kad ćemo i koliko jesti, a kad ćemo ići na wc. To je put za tiraniju.