Stopa registrirane nezaposlenosti u lipnju spustila se na rekordno niskih 3,3 posto, dok je broj nezaposlenih prvi put otkako se vodi evidencija pao ispod 60 tisuća osoba. Krajem mjeseca na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje bilo je registrirano svega 59.423 nezaposlenih, čak 15,2 posto manje nego godinu ranije. Teško je zamisliti bolje brojke od ovih.

Godinama smo slušali kako je nezaposlenost najveći hrvatski problem. Danas smo došli do točke u kojoj problem više nije nedostatak radnih mjesta nego nedostatak radnika. To je velika promjena koju možda ne primjećujemo dovoljno upravo zato što se događa postupno.

Hrvatska je vrlo blizu prirodne granice

Treba biti realan. Nije razumno očekivati da će stopa nezaposlenosti nastaviti padati u nedogled.

U svakoj ekonomiji postoji određeni broj ljudi koji mijenjaju posao, tek ulaze na tržište rada ili privremeno traže zaposlenje. Tu su i osobe koje iz različitih razloga nisu spremne prihvatiti ponuđene poslove, kao i dio ljudi koji jednostavno ne želi raditi. Zbog toga nulta nezaposlenost ne postoji niti je poželjna.

Drugim riječima, Hrvatska se nalazi vrlo blizu razine koju ekonomisti nazivaju prirodnom stopom nezaposlenosti. Daljnje smanjenje bilo bi vrlo ograničeno i vjerojatno privremeno. To znači da smo, barem kada je riječ o domaćem tržištu rada, vrlo vjerojatno blizu vrhunca ovog ciklusa.

Sljedeći rast zaposlenosti neće doći iz Hrvatske

To ima i drugu posljedicu. Ako domaće radne snage praktički više nema na raspolaganju, postavlja se pitanje odakle će dolaziti novi zaposleni. Odgovor je prilično jednostavan, iz inozemstva.

Hrvatska će daljnji rast zaposlenosti gotovo isključivo moći ostvarivati kroz uvoz strane radne snage. To nije ideološka tvrdnja nego matematička činjenica. Stanovništvo stari, broj ljudi u radnoj dobi smanjuje se, a nezaposlenost je već na rekordno niskim razinama.

Bez dodatnih radnika teško je očekivati ozbiljniji rast proizvodnje, usluga ili investicija. Tvrtka koja nema koga zaposliti ne može povećati proizvodnju, bez obzira na to koliko narudžbi ima. Drugim riječima, bez imigracije bit će vrlo teško ostvarivati daljnji gospodarski rast.

Dobra vijest za radnike

Ovakvo tržište rada mijenja i odnos snaga između poslodavaca i zaposlenika.

Kada radnika nedostaje, njegova tržišna vrijednost raste. Poslodavci se moraju međusobno natjecati za ljude, nuditi bolje uvjete rada, više plaće i veću fleksibilnost.

Naravno, rast plaća dugoročno mora pratiti rast produktivnosti. Ali činjenica da danas radnik mnogo lakše može pronaći posao nego prije deset ili petnaest godina predstavlja jednu od najvećih promjena koje su se dogodile u hrvatskom gospodarstvu.

Postoje i prvi znakovi usporavanja

Ipak, u podacima se vidi i nešto što vrijedi pratiti. U lipnju su poslodavci preko HZZ-a iskazali potrebu za 18.218 radnika, što je oko 6 posto manje nego godinu ranije. To ne znači da tržište rada slabi, ali sugerira da se potražnja za novim radnicima postupno normalizira nakon nekoliko godina izrazito snažnog rasta.

Slično vrijedi i za zapošljavanje. Velik dio novih zaposlenja ponovno otpada na turizam, trgovinu i ugostiteljstvo, što pokazuje koliko je hrvatsko tržište rada i dalje sezonski obilježeno.

Jednog dana ćemo ova vremena gledati drugačije

U javnosti se često može čuti da je stanje katastrofalno i da "nikad nije bilo gore". Brojke govore nešto sasvim drugo. Naravno da postoje problemi, od visokih cijena stanovanja do manjka produktivnosti, sporog pravosuđa i prevelike uloge države u gospodarstvu.

No kada je riječ o tržištu rada, Hrvatska danas izgleda neusporedivo bolje nego prije desetak godina. Zato nije isključeno da ćemo se za nekoliko godina, kada gospodarstvo uđe u neko novo usporavanje ili recesiju, ovih brojki prisjećati sa stanovitom nostalgijom.

Jer razdoblja u kojima je nezaposlenost na svega 3,3 posto, a broj nezaposlenih ispod 60 tisuća ljudi, ne događaju se često.

Možda se upravo danas nalazimo na vrhuncu jednog vrlo uspješnog ciklusa hrvatskog tržišta rada. I upravo zato vrijedi zapamtiti ove brojke, ne kao novo normalno, nego kao iznimku koja će se teško ponoviti bez većeg priljeva radne snage, viših ulaganja i snažnijeg rasta produktivnosti.