Isti dan kada je praktički pala vlada, srećom prije toga izglasan je Nacionalni program reformi 2017. koji donosi unaprjeđenje poslovne klime kroz jednostavnije, jeftinije i slobodnije uvjete poslovanja. Cilj programa je kroz cjelovitu regulatornu reformu gospodarstva stvoriti institucionalni okvir za konkurentno tržišno gospodarstvo.
Zaista su šokantni podaci o parafiskalnom opterećenju, tj. o obvezatnim davanjima koja se prikupljaju od fizičkih i pravnih osoba, a nemaju karakter poreza. Sličnost je s porezima u tome da se uvode na temelju zakona te da se u slučaju neplaćanja mogu prisilno utjerati. Razlika između poreza i parafiskalnih davanja je u tome što porezi nemaju unaprijed utvrđenu namjenu, nego se skupljaju u zajednički fond, odnosno proračun, te im se onda određuje u što će biti utrošeni, dok parafiskalni nameti imaju unaprijed utvrđenu svrhu. Ukupno parafiskalno opterećenje gospodarstva i građana u 2016. bilo je 9,3 milijardi kuna (2,8% BDP-a). Kao neporezna davanja sagledavaju se i naknade profesionalnim komorama (upisnine, članarine i stručni ispiti), naknade javnim poduzećima i upravne pristojbe. U užem smislu, neporeznih davanja je 213, uz opterećenje od 9 milijardi kuna u 2016. godini. Zajedno s upravnim pristojbama za 334 administrativne procedure ukupan broj neporeznih davanja je 547 (prema podacima iz ožujka 2017).
U siječnju 2017. donesen je
paket reformi za unaprjeđenje poslovne klime od kojih se jedan dio odnosio na akcijski plan za administrativno rasterećenje gospodarstva. Administrativni trošak gospodarstva trenutno iznosi 1,5 % BDP-a, što uključuje troškove otvaranja j.d.o.o./d.o.o. i obrta, sanitarne i zdravstvene uvjete, energetsku učinkovitost u gradnji, trgovinu i posredovanje u prometu nekretninama te zaštitu na radu i javnu nabavu. Akcijski plan za administrativnog rasterećenja gospodarstva planira u 2017. smanjiti iznos rasterećenja za 0,4 % BDP-a ili gotovo 1,5 milijardi kuna.
Nacionalni program reformi je nastavak provođenja reformi započetih početkom godine i donosi unapređenje poslovne klime do kraja 2018. kroz sljedeće javne politike:
- ključne informacije i e-usluge za pokretanje poslovanja i pristup tržištu usluga dostupne putem portala
- rasterećenje za barem 70% suvišnih administrativnih troškova pri elektroničkom pokretanju poslovanja, kroz manje koraka u 3 dana te nižu naknadu
- liberalizacija tržišta usluga kroz uklanjanje prepreka slobodi tržišne konkurencije i pristupu unutarnjem tržištu EU, pogotovo u sektoru reguliranih profesija i novih usluga
- rasterećenje za barem 30% prekomjernih administrativnih troškova
- kontrola kvalitete propisa i sprječavanje prepreka kroz procjene gospodarskih učinaka propisa (test malog i srednjeg poduzetništva – MSP test), uz snažnije konzultacije s poslovnom zajednicom i poduzetnicima
- rasterećenje za barem 20% prekomjernih neporeznih davanja
- ukidanje upravnih pristojbi na središnjoj državnoj razini
- elektronička javna nabava i jednostavniji postupak
- objedinjavanje i ujednačavanje gospodarskih inspekcija, uz upozorenja s rokom ispravljanja manjih nepravilnosti
- otvoreni portal za prijavu prepreka i nameta slobodi poslovanja
Svakako treba pozdraviti navedene mjere koje su dokaz da se ipak stvari pokreću u pravom smjeru. Međutim, treba naglasiti da navedene reforme su primarno rezultat rada zaposlenika Ministarstva gospodarstva i suradnje s Europskom unijom, a ne inicirane od strane domaćih političkih aktera.
Ipak, navedeni planovi reformi su znak da se može kad se hoće te da nije istina da je sve „zadano“ i ne može se mijenjati. Za promjene samo treba volja, a kako politička volja za reforme trenutno ne postoji, tada su dobrodošli pritisci iz EU da se provedu reforme koje bi integrirale gospodarstvo RH u tržište EU te da bi ono doprinijelo ukupnoj gospodarskoj, a tim i političkoj, snazi.
EU često kritiziramo, i to s pravom, oko pretjerane birokratiziranosti, regulacija te manjka demokratičnosti, ali ni u njoj nije sve crno. Puno se toga može naučiti kroz koheziju i razmjenu iskustava među zemljama članicama, a institucije EU nam u tome mogu pomoći te čak i prisiliti na određene reforme. To je posebno korisno u državama kao što je Hrvatska gdje ne postoji politička volja i inicijativa za takve reforme, stoga je utjecaj EU u prisiljavanju institucija na reforme nužan, pa rekao bih i ključan.
Ideja EU je dobra, ali trebamo uvijek paziti na to da ona ne postane nadnacionalna superdržava koja će centralizacijom moći u rukama birokracije odvojene od svakodnevne stvarnosti stvarati sveobuhvatni centralno-planski pakao po uzoru na SSSR. Od EU se može puno naučiti, puno toga pozitivnoga iskoristiti te preko nje povezati u jednu kontinentalnu ili globalnu mrežu suradnje i trgovinske razmjene. Dakako da postoji opasnost da se dogodi najgori scenarij i EU krene putem centralizacije moći, nedemokratskog vođenja te oduzimanja nacionalnih suvereniteta i identiteta, ali taj strah ne može biti razlog zbog kojega bismo odbijali samu ideju EU, a ta ideja je slobodan protok roba, usluga i kapitala na cijelom kontinentu.
Uniju treba iskoristiti, njene temeljne vrijednosti ugraditi u vlastite, kroz nju promovirati vlastite interese i vlastiti identitet. Istovremeno trebamo i trezveno gledati na put kojim ona ide te gdje će nas to dovesti, a najviše od svega moramo biti čuvari graničari koji će braniti rušenje temeljnih vrijednosti na kojima je nastala i njeno iskorištavanje za gradnju nekakvog novog nadnacionalnog centraliziranog birokratskog čudovišta po uzoru na SSSR.
