Boris Podobnik, fizičar i jedan od najcitiranijih hrvatskih znanstvenika u svjetskim časopisima, prodekan za znanost na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) i profesor na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, u intervjuu za Index rekao je neke jako zanimljive stvari o hrvatskom gospodarstvu i našoj ekonomskoj situaciji. Intervju s Podobnikom odradio je novinar Nenad Jarić Dauenhauer kojeg ovaj put moram pohvaliti za dobar izbor sugovornika i pitanja (što mu često nije bio slučaj u prošlosti).

Podobnik za Index upozorava kako ekonomska stagnacija Hrvatske u odnosu na druge postsocijalističke zemlje vodi Hrvatsku u propast te da nam prirodnim putem prijeti "preuzimanje" od strane gospodarstava iz jačih zemalja kao što se dogodilo Grčkoj. Cijeli intervju pročitajte ovdje, a ja ću izdvojiti samo najzanimljivije dijelove.

1. Nespremnost na promjene - razlog nazadovanja

"Promatrajući narode EU-a, a posebno bivših socijalističkih zemalja, možemo se pitati kako to da su neki narodi značajno skloniji promjenama, čak i izrazito drastičnim, dok se drugi suprotstavljaju čak i najmanjim. Zanimljivo je kako je to pitanje usko povezano s djelima najvećih svjetskih umova, Charlesa Darwina i Adama Smitha. Promatrajući zakonitosti u ekonomiji, Smith je zaključio da je upravo sebičnost ono što tjera menadžere firmi na uvođenje inovacija u proizvodnji s ciljem da se prilagode ekonomskom okruženju i zauzmu tržišni udio konkurencije. No šanse za preživljavanje i osvajanje drugih kompanija ne ovise samo o inovacijama, već i o brzini njihovog uvođenja. Jer tko se brže mijenja i prilagođava, u konačnici pobjeđuje. Upravo je ova brzina promjena nešto što naši političari često ne uvažavaju. A bit brzine promjena je jednostavna - ako se mi razvijamo 2% godišnje, a naša konkurencija, recimo Srbija, 3%, mi nazadujemo naspram Srbije."

2. Reforme neće pogoditi ranjive nego loše

"Reforme, na žalost, ponekad posebno na kratke staze, pogađaju i ranjive, dakle siromašne i nezaposlene. No bit reformi je da na duge staze i njima bude bolje. Nezaposlenima reforme pomažu jer im efikasnije društvo lakše osigurava posao. Efikasnije društvo stvara veće prihode pa potencijalno donosi veća sredstva i za bolesne i za invalide. Bit reformi nije da pogodi ranjive jer oni zapravo nisu problem. Njihova bit je da pogodi one koji imaju posao, ali ga ne zaslužuju jer takvi usporavaju rast, a često koče i dolazak novih investicija. Bit reformi je da se zaposlenici poslože prema njihovim sposobnostima, a to bi jasno u korumpiranoj zemlji utjecalo na mnoge koji su do posla došli preko stranačke iskaznice i bez natječaja. A tko bi za njima žalio osim njih samih? Naravno, problem je što su ti najgori u javnom i državnom sektoru dvostruko zaštićeni, jer njih štite i stranke i sindikati. A to objašnjava i zašto se u izrazito korumpiranim zemljama reforme odvijaju jako sporo ili nikako."

"Jasno je da su reforme uvijek bolne za neke građane, ali suština reformi nije da pogodi najbolji već najgori, najneefikasniji dio društva kako bi se u konačnici povećala učinkovitost cijelog društva. Uostalom, svaki oporavak boli. Kada čovjek oboli od raka, podvrgava se kemoterapiji mada ona nije bezbolna. Kemoterapija izaziva mnoge izrazito negativne posljedice, no oboljeli joj se ipak podvrgavaju s jednim ciljem - da prežive. Lokalna, prolazna patnja vodi u dugotrajan oporavak i život, a to je bit reformi kod država, da se sačuva opstanak nacije i većina državne imovine."

3. Komunisti u Kini su prihvatili liberalni kapitalizam, kad ćemo mi?

"Zanimljiv je primjer Kina. Inače oni su nedavno prešli i Srbiju u BDP-u po glavi stanovnika, što će reći da će kroz nekih desetak godina postati razvijeniji i od nas, ako nastavimo put bez reformi. Kina je zemlja koju vodi komunistička partija, no ona u mnogočemu ima liberalniji kapitalizam, čak i od Amerike. Možemo se pitati kako to da su se kineski komunisti odlučili uvesti inače ljevičarima mrski liberalni kapitalizam? Prije svega zato što KP Kine vode inženjeri, a inženjeri su skloni matematici i optimiziranju, suprotno europskim ljevičarima koji uglavnom dolaze iz društvenih znanosti. Europski ljevičari ne vole nagrađivanja prema rezultatima i uspješnosti jer znaju da bi tada filozofi, politolozi i sociolozi prošli lošije od inženjera. Kao drugo, kao inženjeri, kineski komunisti izgleda razumiju Darwina i ne užasavaju se prihvatiti ideju da principi slični prirodnoj selekciji vrijede i u ljudskom društvu. Kinezi su jednostavno shvatili da, ako žele preživjeti konkurenciju Amerike i Zapada, moraju prigrliti sustav s kojim se mogu brže razvijati, a to je upravo liberalni kapitalizam. Oni su također očito procijenili da s planskom ekonomijom razlika između Kine i Amerike može samo rasti s vremenom, te da bi neka dovoljno velika razlika mogla dovesti do propasti Kine. Dakle, kineski komunisti donijeli su patriotsku odluku te su s uvođenjem liberalnog kapitalizma, ali s ograničenom demokracijom, od Kine stvorili drugo najveće gospodarstvo svijeta. Ako su kineski komunisti bili spremni na tako drakonske reforme, ili kopernikanski obrat, trebamo se pitati kako to da mi ili Grci nismo?"

4. Zašto ljudi napuštaju Hrvatsku - privatni sektor se tretira kao kmetstvo

"Korumpirane zemlje imaju ekonomski nonsens da javni sektor u usporedbi s privatnim ima u prosjeku veće plaće, a manji rizik; primjerice, teže je izgubiti posao. O vezi tog ekonomskog apsurda i korupcije nedavno sam objavio članak s kolegom Vukom Vukovićem. Pa ako ste pripadnik privatnog sektora u korumpiranoj zemlji jasno je da ćete poželjeti otići tamo gdje takvog apsurda nema, a to su recimo skandinavske zemlje gdje javni sektor ima niže plaće od privatnog sektora. Stoga naši pripadnici privatnog sektora, moglo bi se reći moderni kmetovi, sad uz otvorene granice imaju mogućnost otići tamo gdje ih se više cijeni. Teško je i zamisliti koliko će ih otići. Ako ovaj egzodus ne pokrene reforme, ne znam što hoće."

5. Rezovi u visokom obrazovanju

"Jasno vam je da ako želimo napraviti efikasno društvo, moramo se dijeliti ne na javni i privatni sektor nego na sposobne i nesposobne, a visoko obrazovanje i znanost puni su izrazito nesposobnih i nekvalitetnih kadrova koji su k tome izuzetno dobro plaćeni. To su sveučilišni profesori koji znanstveno vrijede tek nešto više od srednjoškolskih profesora, ili možda ni toliko, ali su od potonjih više nego dvaput bolje plaćeni. Ministarstvo znanosti već je vrednovalo institute i sveučilišta, a neki instituti pokazali su se znanstveno uistinu bezvrijednima. Rezovi bi trebali rezultirati ukidanjem instituta s najlošijom znanstvenom produkcijom. Trebalo bi privatizirati i neka veleučilišta, ali i rapidno smanjiti broj profesora na onim društvenim fakultetima koji stvaraju kadrove za burzu. Jedna od mogućnosti je da se nakon umirovljenja jednostavno ukinu mjesta na takvim fakultetima. Srednjoškolce bi trebalo upozoriti kakva je vjerojatnost dobivanja posla završavanjem nekog fakulteta i koliko se u prosjeku dugo čeka za dobivanje posla. Trebalo bi također društvenim fakultetima nametnuti obavezno uvođenje kolegija iz informatike i računarstva kako bi diplomandi stekli i neka korisna znanja potrebna u realnom sektoru. No ima jedan problem, a to je da su najgori profesori u sustavu znanosti najčešće i članovi nekih stranaka pa zato kod nas u tom sustavu nema reformi."