U vrijeme dok u Europi rastu tenzije prema milijunima izbjeglica s Bliskog istoka, valja se prisjetiti kako je kršćanski pomagati drugima u nevolji. Joan E. Taylor, profesorica kršćanstva iz Londona objavila je na blogu Historical Jesus Research tekst koji je kasnije prenesen i na Biblijskom arheološkom portalu te drugim stranicama vezanim za kršćanstvo.

"Josip i Isusova majka Marija živjeli su u Betlehemu, gradiću u Judeji blizu Jeruzalema. Pretpostavlja se da je to njihovo rodno mjesto. Mudraci su došli 's istoka' kod Heroda, rimskog vladara Judeje, tražiti novog vladara kojeg su otkrili pomoću zvijezde, kako bi mu odali počast. Taj novi vladar je Isus. To se Herodu nije svidjelo i on je odlučio preventivno djelovati protiv stanovnika Betlehema. Ubija sve dječake mlađe od dvije godine u krvoproliću tradicionalno poznatom po nazivu 'masakr nevinih'.

Međutim, Josip je prethodno upozoren o Herodovim namjerama i kako bi spasio malog Isusa, njih troje bježe u Egipat. Prije Herodove smrti Josip i Marija se nisu usudili vratiti, čak i nakon toga izbjegavali su Judeju. Josip se bojao tamo ići jer je Herodov sin bio glavni. Umjesto toga, izbjegli su u Nazaret u Galileji, daleko od Betlehema.

Isus je proveo svoje rane godine, prema Evanđelju po Mateju, kao izbjeglica u stranoj zemlji (Egiptu), a potom u mjestu daleko od svoga rodnog doma. U to je vrijeme bio čest slučaj da ljudi moraju bježati iz Judeje u Egipat. Arheologija je dokazala da je Herod izgradio palaču u Herodiumu, uključujući svoj budući mauzolej. On je bio veliki vladar. Židovska povijesna ličnost Josephus opisao je Heroda kao paranoičnog diktatora koji se bojao za svoju vladavinu toliko da je ubijao vlastite sinove, a prijetio je da će ubiti i tuđe. Augustus je rekao: 'Radije bih bio Herodova svinja nego sin'.

Također, znamo da su Židovi bježali iz Judeje iz mnogih razloga u prvom stoljeću nakon Kristova rođenja, a Egipat je bio jedna od zemalja u kojima su tražili utočište. Međutim, kao što je slučaj danas s izbjeglicama s Bliskog istoka u Europi, tako su i tada mnogi Egipćani bili skeptični prema dolasku izbjeglica iz Judeje. Egipatski vladar Klaudije je u svome pismu napisanom 41. godine nakon Kristova rođenja naveo kako su Židovi u Aleksandriji živjeli "u tuđem gradu" i da "ne smiju zvati niti dovoditi druge Židove iz Palestine".

Sjećanje na boravak Isusa i njegove obitelji u Egiptu sačuvano je u Matariji, predgrađu Kaira u Heliopolisu, mjestu na kojem se smatra da je sveta obitelj odsjela. Za nove izbjeglice, kao i svuda, život je bio vrlo težak. Philo, židovski filozof iz 1. stoljeća iz Aleksandrije opisao je kakve su bile posljedice siromaštva koje je nerijetko dovelo do padanja u ropstvo."

Taylor vjeruje kako je upravo djetinjstvo u izbjeglištvu utjecalo na Isusov kasniji život i definiralo ga kao osobu. "Kad je krenuo u svoju misiju, imao je život iseljene osobe koja 'nema gdje poleći glavu' (Matej 8.20, Luka 9.58). Tražio je od svojih sljedbenika da izađu bez torbe i zamjenske odjeće, samo da hodaju putem kao izbjeglice koje su morale naglo pobjeći i da se potpuno predaju u ruke dobrodušnosti i gostoprimstva običnih ljudi u čija su sela dolazili. O njihovom je gostoprimstvu ovisilo kako će se pokazati, na čijoj su strani. 'I ako vas na nekom mjestu ne prime i odbiju da vas poslušaju, otresite prašinu sa svojih stopala prilikom odlaska, za svjedočanstvo o njima', govorio im je."

Ako želite pomoći izbjeglicama u Europi, možete donirati Crvenom križu za izbjeglice ovdje.