Nedavno je na Liberalu objavljen tekst naslovljen "Ne, zapadna civilizacija nije proizašla iz judeo-kršćanskih vrijednosti", preuzet i preveden sa stranice Conatus News. Zanimljiva teza je potaknula dosta veliku i burnu raspravu po libertarijanskim grupama, u koje sam bio i osobno uključen. Iako ne smatram da je kršćanstvo jedini i isključivi temelj današnjeg društva – pogotovo ako uzmemo u obzir da je Crkva stoljećima vladala autoritativno i čak u jednom djelu povijesti dosta okrutno, smatram da autor pretjeruje u tekstu i pokušava minorizirati doprinos kršćanskih vrijednosti.

Iskreno, ne znam predobro povijest da bi vam mogao detaljno razlagati o utjecaju kršćanstva (a i da znam, trebalo bi mi više od jednog članka) na današnje društvo i ne mogu reći što je striktno kršćanska vrijednost, a što je preuzeto od neke druge kulture. Ipak, pokušat ću s onime čime baratam. Isto tako, smatram da autor teksta izvlači iz konteksta citate iz Biblije (mahom Starog Zavjeta) ne bi li potvrdio svoju tezu.

Biblija je jako zanimljiva knjiga i gotovo nema čovjeka koji nije pročitao barem dio i koji nije barem jednom u životu citirao redak iz nje. Također, Biblija često služi (kao i u ovom slučaju) za potkrepljivanje vlastitih teza i mišljenja. Kako kršćanima, tako i protivnicima kršćanstva, pa i onima neutralnima.

Kao argument protivnicima najbolje posluže dvije knjige iz Biblije - Levitski zakonik i Ponovljeni zakon. Tamo je opisan čitav niz zakona i propisa za Izraelce, od kojih su neki promatrani danas u najmanju ruku zastrašujući. Tako i autor gore spomenutog teksta uglavnom izvlači citate iz tih knjiga.

No, te dvije knjige nisu temelj kršćanstva! Tih zakona i propisa se ni današnji Židovi ne drže. Temelj kršćanstva je Novi zavjet i Isusov nauk. Doduše, znaju se i kršćani pozivati na Zakon kao npr. oko rada subotom (danas nedjeljom). Ali o tome sam već pisao.

Ključno je shvatiti da je Zakon dan u kontekstu Sinajskog saveza - dakle, Jahve je sklopio Savez s Izraelom u pustinji na temelju obećanja da će Izrael držati Zakon. No, kako znamo da Izraelci nisu držali Zakon, Jahve obećava da će jednoga dana sklopiti novi Savez koji će uključivati primanje Duha ne bi li Izraelci vršili sav Zakon (Jeremija 31,31-33; Ezekiel 36,25-28).

Na tom tragu apostol Pavao u Rim 2,13 kaže da će Bog priznati pravednima one koji vrše Zakon, da bi u Rim 8 otkrio kako su u onima koji su primili Duha ispunjava sva pravednost koju Zakon nalaže.

Znači, kršćani se ne nalaze pod Zakonom u smislu da je Zakon jamac Saveza s Bogom. Jamac nam je Isus i mi imamo Novi savez. Kršćani i danas žive pod Mojsijevim zakonom, ali uz neke izmjene: nema prokletstva, ukinute su žrtve te se Zakon dijeli na moralni, ceremonijalni i civilni. Mi se danas nalazimo pod moralnim zakonom koji se sastoji od 10 Božjih zapovijedi. Stoga je besmisleno vaditi nasumične citate iz knjige Ponovljenog zakona i Levitskog zakona, bez sagledavanja konteksta vremena u kojem je pisan Zakon.

U prvom dijelu autor objašnjava nastanak demokracije i objašnjava u kojim se civilizacijama ona prva javila. Također vadeći citate iz gore spomenutih knjiga Biblije, zaključuje kako tamo nema ništa blisko demokraciji.

Zbog svog podrijetla i plemenskog konteksta politički sustav judaizma je bio teokracija. Ipak, narod Božji je imao slobodu govora i slobodu izbora. Čak i u ponovljenom Zakonu iz kojeg autor izvlači citate to je zapovijeđeno.

"...predložite za svako od svojih plemena mudre, razborite i iskusne ljude da vam ih postavim za starješine" (Ponovljeni zakon 1;13)

"...u isto vrijeme dadoh sucima vašim ovaj naputak: saslušajte obje strane braće svoje. Sudite pravo svakomu, bio brat ili stranac" (Ponovljeni zakon 1;16)

Dakle, nekakav oblik Vlade je uspostavljen na demokratski način. Naravno, uzimajući kontekst vremena u kojem se ta uspostava vlasti događala.

Ovo nije jedini primjer. Pojavom Isusa Krista za kojeg tvrdim da je politički najbliži današnjem poimanju liberala zahtjevi za slobodom govora i slobodom izbora su postali radikalniji. Poznata je Isusova rečenica: Podajte caru carevo, a Bogu Božje (Mt 22,21) što je početak sekularizma, odvajanja religije od države.

Slično je govorio i sv. Petar pred okupljenima u Aziji:

"Pokoravajte se svakoj ljudskoj ustanovi radi Gospodina: bilo kralju kao vrhovniku, bilo upraviteljima jer ih on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji dobro čine." (Prva Petrova poslanica 2; 13-14)

"Sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite!" (Prva Petrova poslanica 2; 17)

Tradiciju je nastavio i sv. Augustin koji je u knjizi Božji grad govorio kako su kršćani građani dva grada: zemaljskog i nebeskog. Bog će jednoga dana ujediniti ta dva, ali u međuvremenu vjernici će preuzeti dužnosti svakoga.

Nažalost, poslije toga je došao dugi period u povijesti kada su kršćani ostali zbunjeni zbog veze između crkve i države, a to naslijeđe osjetimo i dan–danas. Sve do vremena reformacije i prosvjetiteljstva crkva je bila usko isprepletena sa državom te nije htjela taj utjecaj uvijek prepustiti milom.

Dalje, autor je naveo kako je u judeo-kršćanskoj tradiciji istaknut patrijarhat, što donekle jest točno. Ipak, bitno je reći da u vjerojatno u svim tadašnjim kulturama je postojala neka vrsta patrijarhata. Autor se poziva na grčku kulturu, a recimo među Grcima su žene tretirane vrlo različito. Homer je zapisao riječi Agamemnona: "U žene se ne može pouzdati". Posebno krut i neljudski odnos prema ženi je bio u Sparti, gdje joj se oduzimalo dijete i davalo na odgoj drugoj. U Ateni žena nije mogla voditi poslove niti se baviti obrtom. U Rimu se žene nije puno bolje tretiralo.

Nasuprot tome imamo lik Isusa koji tretira žene s velikim poštovanjem. Isus je okupljao društvene marginalce i prognanike kao što su carinici, prostituke i udovice – koje su u to vrijeme bile doslovno na dnu društvene ljestvice. Poznat je svima događaj kad Isus štiti od kamenovanja preljubnicu koja je po Zakonu trebala biti kamenovana.

Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš? (Iv 8; 4-5)

Tko je od vas bez grijeha neka prvi baci kamen. (Iv 8;7)

Točno je da je u Zakonu pisano da treba kamenovati ženu – preljubnicu i sl. grozne kazne, ali Isus je taj koji je razbio takvu tradiciju, donio napredak civilizaciji svojim moralnim, etičkim načelima.

Primjera ima mnogo, ali možda je najveća afirmacija jednakosti muškaraca i žene izjava sv. Pavla u Galaćanima 3;28-29.

Nema Židova – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi Jedan u Isusu Kristu.

Ipak, tvrditi da kršćanstvo poziva na liberalnu demokraciju je isto tako pretjerana konstrukcija. Kršćanstvo je prije svega etično–mistična religija kod koje moral zauzima središnje mjesto u životu. Izvor tog morala osim Biblije je i grčka filozofija. I nije sporno da je grčka filozofija jedan od temelja današnjeg svijeta, ali također treba biti pošten i reći da je to i kršćanstvo. Sa svim svojim manama i vrlinama.