Ivan Đikić, omiljeni sugovornik hrvatskih novinara, otkrio im je nešto što su ljudi s kvocijentom inteligencije iznad sobne temperature znali od početka: u Hrvatskoj je virus rašireniji nego što to pokazuju službene brojke. Puno rašireniji.

Uz standardne ratnohuškačke poruke kako "nitko nije zaštićen" (da slučajno netko ne bi pomislio da može, nedajbože, živjeti bez straha), Đikić je rekao i jednu činjenicu:

"Virusa ima puno, puno više. Procjene su da ga ima 20 do 40 puta više", prenosi panično N1.

To je točno, zato što se ne testira šira populacija nasumično nego se testovi provode ciljano, isključivo nad onima za koje se sumnja da bi mogli biti zaraženi (zato što osjećaju simptome ili su bili u kontaktu sa zaraženima ili su došli iz inozemstva ili idu u inozemstvo). Budući da većina zaraženih ne osjeća nikakve simptome, može se lako pretpostaviti da je virus bar 10 ili 20 puta rašireniji od službenih brojki koje objavljuje stožer.

Ali Đikić nije u pravu kad uzima tu činjenicu kao temelj za širenje straha i panike. Naprotiv, veća raširenost virusa u ljetno vrijeme znači da raste prokuženost stanovništva i da se smanjuje vjerojatnost zaraze u zimi, kad će virus biti opasniji zato što će uz njega harati i druge, otprije poznate bolesti. Druga stvar, ako je korona toliko raširena, a nemamo razloga ne vjerovati uvaženom znanstveniku, onda znači da je puno manje opasna nego što se mislilo.

Uzmimo Đikićeve brojke i budimo pesimisti, znači uzmimo donju granicu koju je on postavio - 20 puta. HDZ-ov stožer je od početka pandemije do danas registrirao ukupno 7.329 pozitivnih slučajeva. Ako tu brojku pomnožimo s 20 dobit ćemo 146.580. Od toga je preminulo 168 osoba. To znači da je stopa smrtnosti od covida u Hrvatskoj 0,1 posto. I to je u najgorem slučaju jer smo uzeli najnižu Đikićevu procjenu, da je korona raširenija samo 20 puta od službenih podataka. A ako uzmemo njegovu optimističnu procjenu od 40 puta, onda bi smrtnost od covida u Hrvatskoj bila 0,05 posto.

Nema razloga za strah i paniku, ovo su sve odlična saznanja koja bi nam trebala pomoći da prihvatimo život s koronom što normalnije, da se ne zatvaramo i ne prekidamo životne i ekonomske aktivnosti.