Kad su SAD izvele kratku vojnu operaciju uhićenja Nicolasa Madura u Caracasu, to se prvo percipiralo kao "rat". Budući da je cilj operacije ekspresno postignut i borbe su brzo prestale, mediji su umjesto rata ukazivali na "promjenu režima" i isticali kako je SAD i u prošlosti to često radio latinoameričkim zemljama.

Sve je to, naravno, utjecalo na opće javno mnijenje i mnogi su ljudi zbog toga ljuti na SAD i predsjednika Donalda Trumpa. Iako smatram da bi promjena režima Venezueli dobro došla, ni to se neće dogoditi. Barem ne skoro.

Sve što je američka administracija uz pomoć vojske izvela, to je uhićenje jednog kriminalca i njegove supruge zbog optužbi za djela na štetu građana SAD-a. To je sve! Što će biti sada s Venezuelom, što će biti s tisućama političkih zatvorenika koji su još uvijek u tamošnjim zatvorima?

Nažalost, izgleda da još neće doći do demokratskih promjena, a za to ima više razloga. Iako znam da mnogi jedva čekaju okriviti Trumpa, on je samo djelomično kriv za takav razvoj situacije.

Prvi razlog je zaista u prirodi samog predsjednika Trumpa. On nije fan venezuelanske oporbe. Dobitnica Nobelove nagrade Maria Corina Machado jako mu se zamjerila zato što je prihvatila tu nagradu, za koju je Trump uvjeren da pripada njemu. Nije pomoglo ni to što je javno izjavila kako ju posvećuje djelomično njemu. Trump je prilično narcisoidna osoba i on takve stvari ne prašta.

No, čak i da nije bilo te nagrade, Trump nije fan njenih politika. Ona je klasična liberalka koja stalno poziva na slobodu i transparentnost demokratskih institucija. Transparentnost javnog poslovanja je zadnje što mu sad treba. On voli pregovarati s diktatorima zato što je to lakše i zato što s takvima može naći zajednički jezik. A ostali predstavnici venezuelanske oporbe su ljeviji od Machado - uglavnom socijaldemokrati - tako da mu ni oni ne odgovaraju. Iz njegove perspektive, ovaj Madurov čvrsti režim, natjeran na poslušnost, bit će idealan za postići kratkoročne američke ciljeve - a to je kontrola nad izvorima nafte.

Mnogi ga mrze zato što su mu bitni izvori nafte, ali njegov je cilj prije svega bio spriječiti Kineze u njihovom preuzimanju. Dan prije uhićenja Maduro je održao sastanak s posebnim izaslanikom kineske vlade. Dakle, stvar je posve jasna - da ih ne preuzmu američke kompanije, preuzela bi ih kineska država. Širenje kineskog utjecaja na zapadnoj hemisferi je nešto što si SAD ne smije dopustiti.

Drugi razlog zašto Trump ne želi brzu demokratizaciju Venezuele je taj što želi izbjeći rat. Maduro ima dosta sljedbenika, oni nisu većina, ali čine preko 30 posto stanovništva. To su uglavnom ljudi koji primaju mrvice od države i gledaju u njega kao Jugoslaveni u Tita. Oni ne bi sjedili skrštenih ruku dok im se ruši režim. Vojska je također većim dijelom privržena Maduru.

Građani koji bi trebali svrgnuti režim nemaju čime jer su još početkom 2010-ih razoružani u prilično represivnoj državnoj kampanji razoružavanja nacije. Ona se tada vodila još pod bivšim predsjednikom Hugom Chavezom pod izlikom smanjenja kriminala, ali pravi razlog bi sada trebao biti svakome jasan. Dakle, narod je razoružan i ne bi se mogao suprotstaviti vojsci.

To znači da bi za smjenu režima SAD trebale uposliti značajne kopnene trupe koje bi ušle u direktni rat s venezuelanskom vojskom. To ne samo da bi imalo prilično neizvjestan ishod, nego bi Trumpu naštetilo i na unutarnjem političkom planu. Započinjanje ratova nije popularno kod glasačkog tijela u SAD-u i Trump to dobro zna.

To su, dakle, razlozi zašto do demokratskih promjena u Venezueli još uvijek neće doći. Trump će pokušati preko Madurove zamjenice kontrolirati naftni promet i druga ključna pitanja, ali režim ostaje.

Pozitivna stvar je da je uhićenjem Madura taj režim obezglavljen. Nema prave osobe koja bi ga mogla zamijeniti na adekvatan način. To znači da je samo pitanje vremena kad će do promjena ipak doći. Možda ne ove godine, ali jedne od sljedećih godina sigurno.

Ne trebamo žaliti za Madurom ili gunđati zbog načina na koji su SAD to izvele, čak i ako ne volimo Trumpa. Iako promjene neće biti ekspresne, ovo je njihov početak. To je i dalje pozitivno, puno bolje stanje za venezuelanski narod nego ono što su imali prošle godine.