Izrael ima pravo zaštititi svoje građane od budućih terorističkih napada, ali kopnena ofenziva na pojas Gaze gotovo sigurno bi značila proširenje sukoba na cijelu regiju, možda i šire.

Svijet nikada nije bio bliže izbijanju Trećeg svjetskog rata. Nakon barbarskog napada terorističke organizacije Hamas na izraelske civile 7. listopada, Izrael je odlučan da se osveti i, po njihovim riječima, "izbriše Hamas". To bi bilo posve opravdano da nema 2 milijuna civila u pojasu Gaze koji zbog toga pate, a mnogi od njih će smrtno stradati. Još gore, prijeti potpuna eksalacija jer "brisanje Hamasa" neće mirno promatrati Hezbolah, još jedna teroristička organizacija koja djeluje s područja susjednog Libanona, a direktno je sponzorirana od Irana.

Islamski svijet vrije, milijuni muslimana i drugih Hamasovih pristaša marširaju diljem Europe i svijeta u znak potpore Palestini. Jordan, Iran, Irak, Sirija, pa čak i prijateljske Turska i Egipat neće moći mirno promatrati pogibiju velikog broja palestinskih civila, što je neizbježno ako dođe do kopnene akcije Izraela u Gazi.

Kao što su mnogi već primijetili, ja sam u ovom sukobu 100% na strani Izraela. Smatram da imaju svako pravo odgovoriti na terorizam i zaštititi svoje građane od budućih prijetnji. Bilo bi idealno kad bi to bilo moguće bez prevelikih ljudskih žrtava i širenja sukoba na cijelu regiju, a potencijalno i cijeli svijet. Nažalost, to u ovom trenutku nije moguće.

Nakon dvotjednog bombardiranja pojasa Gaze i uništenja većeg dijela vitalne terorističke infrastrukture, izraelske vlasti bi trebale stati na loptu, ohladiti glavu i reći "dosta". Umjesto pripreme za totalni rat sa svima, u kojem bi sigurno pretrpjeli i velike vlastite žrtve, a civilne žrtve bi se brojale u stotinama tisuća, Izrael bi sada trebao raditi na uspostavljanju diplomatskih odnosa i rješenja palestinskog problema - tako da se dogovore oko dvije države. Osim toga, naravno, pojačati nadzor nad granicama da se teroristički napadi ne bi ponovili.

Palestinci i njihovi saveznici u arapskom svijetu nisu nikad u prošlosti htjeli pristati na rješenja o "dvije države" jer ne mogu priznati postojanje Izraela. To bi se u ovakvoj situaciji moglo promijeniti. Palestinci dobro znaju da im prijeti potpuni nestanak, protjerivanje. U usporedbi s time, rješenje o vlastitoj i neovisnoj državi koja će koegzistirati sa susjednim Izraelom izgleda primamljivo. Prilično sam uvjeren da bi ovaj put pristali.

Dakle, mirno rješenje postoji i nije nemoguće, samo treba malo diplomatskog napora, osobito od strane glavnih saveznika Izraela i Palestine, a to su SAD i Iran. Kad bi Joe Biden rekao izraelskim vlastima da je dosta, da trebaju stati - oni bi sigurno stali jer ne žele izgubiti najvažnijeg saveznika.

Međutim, Biden im to nažalost neće reći i Izrael će vjerojatno ići dalje pod svaku cijenu. Zašto? Zar nisu svjesni da je kopneni napad na Gazu visokorizičan i za njihove trupe, da će to biti obostrani pokolj i da time neće puno dobiti, a sigurno će izgubiti simpatije većeg dijela svjetske javnosti?

Odgovor mislim da je jednostavan, a treba se malo vratiti u prošlost i sagledati izraelsku političku situaciju. Još ljetos je popularnost aktualnog premijera Benjamina Netanyahua pala ispod 40 posto. Nakon neuspjeha da državna služba sigurnosti spriječi šokantni upad Hamasovaca i pogibiju preko 1.000 civila, podrška Izraelaca premijeru potonula je ispod 10 posto.

Drugim riječima, Netanyahu je svjestan da će ogromna većina građana tražiti njegovu ostavku i izvanredne izbore, na kojima će biti poražen do nogu, čim se sigurnosna situacija smiri. Njemu, dakle, nije u interesu smirivanje situacije. Njemu je u interesu opći rat i da potraje što dulje. To mu je ujedno i jedina šansa da povrati povjerenje građana. Ako ostvari značajne uspjehe na fronti i ako građani pomisle da su se "osvetili", njegov rejting bi mogao ponovno skočiti i vratio bi se u igru.

Ovo je opet samo moja teorija i možda nisam u pravu, ali razmislite. Ima smisla. Političari, koliko god glumili da rade i djeluju za interese svih, u pravilu rade sve iz vlastitih, često čak i sebičnih interesa. Po tom pitanju on nije jedini takav u svijetu niti iznimka nego baš pravilo. Samo što su u ovom konkretnom slučaju ulozi ogromni i broje se u tisućama i tisućama ljudskih života.