Rasprave o suočavanju s komunističkom prošlošću u Hrvatskoj već desetljećima izazivaju političke i društvene prijepore. Između zahtjeva za potpunim “čišćenjem” sustava i poziva na zaborav, postoji treći put koji je bliži liberalno-demokratskim načelima: informacijska lustracija, model koji spaja individualnu odgovornost, transparentnost i zaštitu temeljnih prava.

U društvu koje želi biti pravedno i demokratsko, suočavanje s prošlošću mora biti vođeno načelima pravne države, a ne logikom kolektivne krivnje ili političke osvete.

Osobna odgovornost umjesto kolektivne krivnje

Temelj svakog pravednog sustava jest da se pojedince prosuđuje prema njihovim konkretnim djelima, a ne prema pripadnosti određenom političkom ili društvenom miljeu. Ako postoje dokazi da su pojedinci sudjelovali u represiji, kršenju ljudskih prava ili zloupotrebi vlasti, takva djela trebaju biti istražena i sankcionirana kroz zakonite postupke.

No sama činjenica da je netko bio dio određenog sustava ne može automatski značiti osobnu krivnju. Kolektivno kažnjavanje ili široko označavanje ljudi bez individualne odgovornosti predstavlja oblik “lova na vještice” koji je nespojiv s načelima pravne države. Pravedno društvo ne kažnjava pripadnost nego djela.

Takav pristup u skladu je s liberalnom tradicijom političke misli, koja, od autora poput Johna Stuarta Milla, nadalje, naglašava osobnu odgovornost, proceduralnu pravdu i zaštitu osobnih sloboda.

Pravo javnosti na istinu i transparentnost

Istodobno, demokratsko društvo počiva na informiranim građanima. Građani imaju legitimno pravo znati tko je obnašao određene funkcije, kakvu je ulogu imao u bivšem sustavu i kakve su bile njegove javne aktivnosti.

Otvaranje arhiva i omogućavanje uvida u relevantne dokumente ne znači automatsku osudu, nego jačanje transparentnosti i povjerenja u institucije. Takav pristup omogućuje informiran politički izbor birača, javnu raspravu temeljenu na činjenicama, smanjenje manipulacija i mitova o prošlosti te izgradnju povjerenja u demokratske institucije.

Transparentnost ne služi osveti nego istini i odgovornosti.

Zaštita pravne države i društvenog pomirenja

Informacijska lustracija također može doprinijeti društvenom pomirenju. Umjesto produbljivanja podjela kroz masovne zabrane ili političke čistke, ona omogućuje razlikovanje između različitih razina odgovornosti.

Takav model sprječava političku zloupotrebu procesa, štiti presumpciju nevinosti, smanjuje društvenu polarizaciju, omogućuje suočavanje s prošlošću bez kolektivne stigmatizacije.

Suočavanje s poviješću ne smije biti sredstvo za nove nepravde, nego put prema stabilnijem i pravednijem društvu.

Demokratska zrelost kao cilj

Demokratski poredak nije ugrožen istinom, nego njezinim prikrivanjem ili instrumentalizacijom. Društvo koje ima povjerenja u svoje institucije može otvoreno istražiti vlastitu prošlost, priznati nepravde i jasno razlikovati individualnu krivnju od same pripadnosti sustavu.

Informacijska lustracija, u kojoj se kažnjavaju konkretna nezakonita djela, dok se javnosti omogućuje uvid u činjenice bez kolektivne osude, predstavlja pokušaj uspostave ravnoteže između pravde i slobode. Takav pristup može biti najpravedniji i najpošteniji jer poštuje temeljna prava pojedinca, ali istodobno priznaje pravo društva na istinu.

Iako je Republika Hrvatska takav proces mogla i trebala pokrenuti znatno ranije, njegovo provođenje ni danas nije bez vrijednosti. Naprotiv, transparentno i pravno utemeljeno suočavanje s prošlošću može predstavljati važan korak prema napretku države, jačanju povjerenja u institucije i izgradnji zdravijeg političkog sustava.

U konačnici, cilj nije trajno ostati zarobljen u prošlosti, nego stvoriti stabilniju demokraciju u kojoj odgovornost, transparentnost i vladavina prava postaju temelj političkog života.