Kada se priča o problemima imigracije, često se zaboravlja da je riječ o ljudima; o ljudima poput mene i vas.

Video u kojem lik vrijeđa Woltovog dostavljača rasističkim uvredama i govori mu da se vrati u Indiju iz koje je došao - snimljen usred Zagreba - vjerujem da nije nikoga ostavio ravnodušnim. Možda zato što se Indijac nevjerojatno sabrano ponio. Nije nasjeo na provokacije, čovjek je sa smješkom na licu podnio verbalne napade i samo čekao da ga bully prestane maltretirati. Da ga pusti da može nastaviti raditi svoj posao i prevesti narudžbu do kupaca koji čekaju.

Teško da će itko ostati ravnodušan zato što se svatko od nas lako može zamisliti na mjestu napadnutog čovjeka. Odjednom više nema veze otkud je i to što nam fizički ne sliči, to što je stranac i što dolazi iz neke daleke zemlje. To je lako mogao biti bilo tko od nas, da se voljom sudbine ili politike nađemo u nekoj dalekoj zemlji, gdje ne poznamo nikoga, gdje ne govorimo jezikom domaćina, gdje samom pojavom i izgledom odstupamo od okoline. I lako smo mogli zamisliti taj osjećaj poniženja koji je čovjek morao proći.

Možda bismo tako trebali uvijek gledati na imigrante, kao na ljude poput nas; na ljude sa svojim željama i snovima. Nisu oni ovdje iz nekog hira. Većinom su došli raditi kako bi sebi i svojoj obitelji jednog dana mogli pružiti bolji život.

Upravo taj Indijac iz videa primjer je onoga što imigracija u svijetu znači. Čovjek je vozio bicikl, prevozio dostavu nekom zagrebačkom studentu ili radniku. Možda je prevozio ručak koji su roditelji naručili za djecu dok su oni na poslu. U svakom slučaju, čovjek je tu došao da nama poboljša život, da nama služi. Iz njegove perspektive, dobio je priliku za stvaranje bolje budućnosti za sebe. Prvo će raditi kao dostavljač i zaradit će taman za platiti stan, režije i preživljavanje. Usput će upoznati nove ljude, otvorit će mu se nove prilike i možda će jednom prepoznati njegove kvalifikacije za neki bolje plaćen posao. Iz naše perspektive, zahvaljujući takvim ljudima dobivamo povoljne usluge i dragocjeno vrijeme.

To je smisao migracija - da sve strane profitiraju. Usprkos tome, upravo razlike u samoj pojavi, jeziku, pa i običajima, mogu biti uzrok problema, a posljedice su ružne. Domicilno stanovništvo, kada se nađe u ekonomskoj ili moralnoj krizi, ima tendenciju okriviti one s kojima se najteže može poistovjetiti. To su u pravilu stranci, odnosno imigranti - i to oni imigranti koji izgledaju najmanje poput vas. Oni tada postaju laka meta političara - jer nemaju pravo glasa i lako je nahuškati mase na njih. Političari će reći: "Vaša djeca nemaju što jesti, a oni nam dolaze raditi i uzimaju Vaše poslove". To je potpuno pogrešno, ali kod dijela stanovništva pali. I tako se stvara animozitet. Zaboravlja se da, kada pričate o "ilegalnim imigrantima", pričate o LJUDIMA; ne o stvarima, nego o živim ljudima od krvi i mesa.

Kad smo kod politike, desnica je globalno postala opsjednuta imigrantima. Kako se to dogodilo i zašto im je to uopće trebalo? Ne tako davno, još u drugoj polovini prošlog stoljeća, desnica je bila izrazito pro-immigration. Ako meni ne vjerujete, proučite Thatcher i Reagana. Što se dogodilo zadnjih 10-ak godina da je desnica poludjela na imigrante i transrodne osobe, to bi se moglo naširoko analizirati. Počelo je zapravo s jednim čovjekom gladnim moći, a njegovo ime je Donald Trump. Svoju karizmu iskoristio je za potpaljivanje najnižih strasti u ljudima. Čovjek je doslovno rekao: za vaše nevolje krivi su imigranti, kriva je međunarodna slobodna trgovina, krivi su stranci. Krivi su svi osim vas. I stvarno, dobar dio populacije je popušio tu priču.

Trump je možda ispao iz igre, ali njegova epidemija niskih strasti primila se diljem svijeta, pa i kod nas. Ni ja nisam vjerovao da su stvari otišle toliko daleko, ali gledajući onaj video s početka priče, nisam siguran ni da je Hrvatska mjesto tolerancije. Idealno bi bilo stvoriti okruženje u kojem bi svakom čovjeku bilo neugodno uopće pomisliti da tako zaustavlja i maltretira nedužne ljude na ulici iz bilo kojeg razloga, a pogotovo radi takvih gluposti kao što je rasizam. No, nemojmo se lagati - masa ljudi u Hrvatskoj, iako neće učiniti isto što i onaj bully iz videa, jedva čeka sljedeću priliku da okrivi imigrante za bilo koju nevolju koja će nas pogoditi. Tu mislim i na desne političare, i na neke desne medije, i na mnoge utjecajne pojedince. Svaka optužba i generalizacija prema tako ranjivoj manjini kao što su ljudi bez prava glasa i poznavanja našeg jezika, rezultira ovakvim ekstremnim događajima.

Jako mi je žao što je dio identiteta desnice od globalizma u 20. stoljeću, u ovom stoljeću postalo širenje netrpeljivosti i mržnje. Bilo da je riječ o imigrantima ili transrodnim osobama, zaboravlja se da je riječ o ljudima. Ne činite drugima ono što ne biste voljeli da drugi čine vama. Sad ste imali priliku vidjeti kakve stvari (vjerojatno češće nego što mislimo) proživljavaju imigranti u Hrvatskoj. Ljudi koji su tu došli raditi poslove koje prosječni Hrvat ne želi. Ljude koji su došli vama služiti, zbog kojih si možemo priuštiti više nego što bismo mogli bez njih. Najmanje što možemo učiniti zauzvrat je poštovati ih kao što poštujemo sebe, svoju rodbinu i susjede.