Igra lova i ubijanja covid slučajeva dosegla je vrhunac apsurda, posebno u medijskoj kulturi.

Pogledajte članak "Supermarketi, najčešće mjesto za uloviti covid", objavljen u britanskom tabloidu The Sun. Priča je to o "studiji" koju je javno zdravstvo Engleske (PHE) sastavilo na temelju NHS-ove "Test and Trace" aplikacije. Evo zaključka. U šest dana studenog, "među pozitivnima na covid utvrđeno je da ih je 18,3 posto posjetilo supermarket".

E sad, ako se nijedan alarm već nije upalio, niste obraćali pažnju na znanost iz 7. razreda. Da je aplikacija također uključivala tuširanje, jelo i disanje, možda bi pronašla 100-postotnu korelaciju. Da, ljudi koji su se pozitivno testirali vjerojatno su prethodno bili u kupovini, kao i većina. To ne znači da vam kupovina daje covid i sigurno ne znači da vas kupovina ubija.

Čak i kad bi kupovina bila način za dobivanje covida, ovo je vrlo raširen i uglavnom blag virus za 99,8% stanovništva sa stopom smrtnosti od infekcije 0,05% za one mlađe od 70 godina. Nadležni stručnjaci za zarazne bolesti više su puta rekli da su strategije testiranja, praćenja i izoliranja gotovo beskorisne za kontrolu virusa poput ovog.

Ova priča/studija bila je toliko siromašna i toliko apsurdna da je bila previše čak i za Isabel Oliver, direktoricu Nacionalne službe za infekcije u Javnom zdravstvu Engleske. Poslala je sljedeću napomenu:



"Sugestije da supermarketi uzrokuju širenje covida-19 su netočne. Objavljeni podaci ne dokazuju gdje su se ljudi zarazili", napisala je Oliver.

Hvala vam. Jedan dolje, još tisuću ostaje za skinuti.

New York Times povukao je brzinski potez s ovim člankom: "Države koje su uvele malo ograničenja sada imaju najgore izbijanje covida". Ovo bi bila ogromna vijest ako bi bila istinita, jer bi implicirala ne samo da lockdowni spašavaju živote (što nijedna ozbiljna studija do sada nije mogla dokazati), već i da je davanje osnovnih sloboda ljudima razlog loših zdravstvenih rezultata, što je zapanjujuća tvrdnja sama po sebi.

Članak, koji su napisala dva grafičara i naizgled vrlo sličan znanstvenom radu, govori o "izbijanjima" koji zvuče strašno: krcato smrtnošću. Čudno, jer svatko može pogledati podatke i vidjeti da New York, New Jersey, Massachusetts i Connecticut prednjače sa smrtnim slučajevima na milijun stanovnika, uglavnom zbog smrtnih slučajeva u ustanovama za umirovljeničku skrb. To su države koje su najteže i najduže zaključavale svoje stanovništvo. I sada se opet zaključavaju! Države s najmanje restrikcija, poput Južne Dakote, i dalje su na samom dnu po broju umrlih na milijun stanovnika.

Kako NYT može tvrditi da države koje se nisu zaključale imaju najgore širenje epidemije? Tvrdnja je u potpunosti ovisna o trivijalnom otkriću. Neki pametni netko otkrio je da, ako podatke poredate prema "slučajevima" na milijun stanovnika umjesto prema SMRTNIM slučajevima na milijun stanovnika, dobivate suprotan rezultat.

Razlozi: 1) kada je sjeveroistok SAD-a doživio vrhunac pandemije, testiralo se vrlo malo, tako da "izbijanje" nije dokumentirano čak i dok je smrtnost rasla, 2) dok je virus stigao u unutrašnjost SAD-a, testovi su postali široko dostupni, 3) manija testiranja rasla je i rasla do te mjere da se neranjivi testiraju kao ludi, generirajući visoke rezultate "pozitivnih slučajeva" na područjima s malim brojem stanovnika.

Fokusirajući se na riječ "izbijanje", Times može pametno prikriti razliku između pozitivnog rezultata PCR testa (uključujući mnoge lažno pozitivne i možda polovicu ili više asimptomatskih slučajeva) i smrtnih ishoda od zaraze virusom. Drugim riječima, Times je dokumentirao "izbijanje" uglavnom zdravih ljudi na područjima s malo stanovništva.

Postoje stotine načina da se promatraju podaci o covidu-19. Times je izabrao jednu metriku - najmanje vrijednu za stvarno utvrđivanje jesu li i u kojoj su mjeri ljudi bolesni - kako bi generirao željeni rezultat, naime da otvorene države izgledaju što je moguće gore. Rezultat je grafikon koji masovno lažno predstavlja bilo koju postojeću stvarnost. Zbog toga najgore države izgledaju sjajno, a najbolje izgledaju užasno. Sam vizual je konstruiran tako da izgleda kao da otvorene države  nekontrolirano krvare.

Koliko će čitatelja to uopće shvatiti? Pretpostavljam vrlo malo. Još je nevjerojatnije da je sam Times već u rujnu razotkrio to što sada i sam radi:

"Neki od vodećih državnih stručnjaka za javno zdravstvo izazivaju novu zabrinutost u beskrajnoj raspravi o testiranju na koronavirus u Sjedinjenim Američkim Državama: Standardni testovi dijagnosticiraju ogroman broj ljudi koji mogu nositi relativno beznačajne količine virusa.

Većina ovih ljudi vjerojatno neće biti zarazna, a njihovo identificiranje može pridonijeti uskim grlima koja sprečavaju pronalazak zaraznih na vrijeme...

U tri seta podataka za testiranje koji uključuju pragove ciklusa, koje su sakupili službenici u Massachusettsu, New Yorku i Nevadi, do 90 posto ljudi koji su imali pozitivne testove jedva da je nosilo virus, pokazalo je istraživanje The Timesa."

Zbog svega se čovjek pita što se točno događa u ovom odnosu između slučajeva i teških ishoda. Projekt praćenja Covida generira sljedeću tablicu. Slučajevi su u plavoj boji, dok su smrtni slučajevi u crvenoj boji.



Unatoč ovoj priči i tim podacima, grafičari iz Timesa morali su raditi na stvaranju vrlo obmanjujuće prezentacije koja dovodi do jednog zaključka: treba nam više lockdowna.

Konačno se pozabavimo Salonovim napadom na suautora Great Barrington deklaracije Jayantu Bhattacharya. Evo dijela koji iznosi sljedeću tvrdnju o stopi smrtnosti od zaraze: "prihvaćena brojka od 2-3 posto ili više." To je zapanjujuća brojka, i u osnovi luda: 10 milijuna ljudi će umrijeti samo u SAD-u.

Evo što CDC (američka državna agencija za prevenciju bolesti) kaže o izuzetno različitim faktorima rizika na temelju dobi:



Ti podaci nisu u suprotnosti sa sugestijom Svjetske zdravstvene organizacije da je stopa smrtnosti od infekcija za osobe mlađe od 70 godina blizu 0,05%.

Članak dalje tvrdi da "kolektivni imunitet možda nije moguć ni za COVID-19 s obzirom na to da se čini da infekcija daje samo prolazni imunitet." Pa ipak, New York Times je upravo objavio:

"Koliko dugo može trajati imunitet na koronavirus? Prema novom istraživanju, godine, možda čak i desetljeća - najperspektivniji odgovor još uvijek na pitanje koje je zasjenilo planove široko rasprostranjenog cijepljenja. Osam mjeseci nakon infekcije, većina ljudi koji su se oporavili još uvijek ima dovoljno imunoloških stanica da se obrane od virusa i spriječe bolest, pokazuju novi podaci."

Kako je moguće da ljudi donose racionalne odluke s ovakvim novinarstvom? Uistinu, ponekad se čini da je svijet pogodila zapanjujuća mećava lažnih informacija. Upravo je prošli tjedan cijela država u Australiji potpuno zatvorena - stavljajući sve svoje građane u kućni pritvor - zbog lažne prijave slučaja u pizzeriji. Jedna je osoba lagala i cijeli se svijet raspao.

U međuvremenu se svakodnevno pojavljuje ozbiljna znanost koja pokazuje da između lockdowna i spašenih života uopće nema, niti je ikada postojala veza. Ova studija proučava sve čimbenike povezane sa smrću od Covida i otkriva dosta veza između dobi i zdravlja, ali apsolutno nijednu sa strogim mjerama. "Čini se da strogost mjera za borbu protiv pandemije, uključujući zaključavanje, nije povezana sa stopom smrtnosti", kaže studija, ponovivši zaključak desetaka drugih studija već od ožujka.

Sve je to postalo previše. Glavni medijski organi ozbiljno zavode svijet. Političari nastavljaju paničariti i nameću drakonsku kontrolu nakon punih devet mjeseci, unatoč mnoštvu dokaza o stvarnoj šteti koju lockdowni nanose svima. Ako do ovog trenutka niste izgubili vjeru u političare i glavne medije, niste obraćali pažnju na to što su radili veći dio ove katastrofalne godine.

Jeffrey A. Tucker je direktor Američkog instituta za ekonomska istraživanja i autor 9 knjiga prevedenih na 5 jezika. Najnovija njegova djela: "Desni kolektivizam - još jedna prijetnja slobodi" i "Lockdown ili sloboda". Urednik je knjige "The Best of Mises".

Članak je originalno objavljen na stranicama Američkog instituta za ekonomska istraživanja.