Hrvatska politička monolitnost često dovodi do smiješnih situacija u kojima jedna politička opcija optužuje drugu zbog istih politika koje i sama zagovara. To je rezultat homogeniziranosti politike oko socioekonomskih pitanja.

U takvoj situaciji političke stranke gube međusobnu distinkciju i oslanjaju se na svjetonazorska pitanja koja ne nude nikakav odgovor na elementarne društvene i ekonomske probleme a grupiranje se događa oko ljudi koji su nosioci određene svjetonazorske misli umjesto oko određenih varijanti rješenja stvarnih problema. Nedostaje stvarna razlika u strukturnim političkim rješenjima pa jedino što biračima preostaje je grupiranje oko „vođa“ a ne ideja.

Birači su navikli na taj pristup pa stvarni programi i nisu bitni te imaju samo formalnu ulogu. Samo još jedan papir koji treba imati iako svi politički akteri znaju da je politički program nevažan.

Najnoviji primjer je predsjedničino iznošenje plana za demografsku obnovu. Iako se radi o općenitom prikazu politika bez konkretnih mjera i lišenom bilo kakve svjetonazorske pozicije, izgleda da je bilo dovoljno za izazvati lavinu reakcija od strane političkih protivnika. Upravo zbog uopćenosti samih prijedloga je lako zamisliti praktički bilo koju osobu u hrvatskom političkom životu da zagovara te mjere. Da se ne zna da je „autor“ predsjednica, stvarno bi bilo nemoguće pogoditi i političku poziciju koja iznosi program, a kamoli točnu osobu.

Davor Bernardić (SDP) ili Marijana Puljak (Pametno) bi bili sasvim uvjerljivi autori gotovo identičnog programa. Beljak, Hrebak, Grmoja, Vrdolja - praktički bilo tko. Izuzmemo li političke čudake koji iz svoje pozicije mogu zagovarati bilo kakve budalaštine, kao što su Živi zid i Radnička fronta, političke stranke u Hrvatskoj imaju jako slične programe demografije. Na kraju krajeva Kolindine programske smjernice nisu ni toliko loše koliko se to može očekivati, pa nisu ni jasne puste kritike od političkih opcija koje imaju jako slične demografske programe.

Tako je i Ivica Puljak reagirao na predsjedničine prijedloge prozivajući je da nosi kolektivnu krivnju HDZ-a i SDP-a. Ad hominem argumenti su sasvim legitimni u političkoj areni, iako možda malo samodegradirajući za stranku koja se zove „Pametno“, ali postoji razlog zašto g. Puljak nije prozivao predsjednicu na temelju kritike predloženih politika za demografsku obnovu nego na način da je svalio svu kolektivnu krivnju HDZ-a i SDP-a na nju. Razlog je jednostavan, Pametno ima gotovo iste programske smjernice kao i predsjednica.

„Pametna demografija“, smjernice demografskih politika stranke Pametno, potpuno odgovara onome što je prezentirala predsjednica. Rasterećenje gospodarstva, povećanje zaposlenosti, produženje i povećanje porodiljnih naknada, fiskalna konsolidacija, javno financiranje vrtića i stambeno subvencioniranje kao političke smjernice navodi istodobno i predsjednica i stranka Pametno. Čak i „pozitivna diskriminacija zaposlenih žena“ (što već i postoji u javnom sektoru te je vjerojatno to jedan od razloga zašto na jednog muškarca u javnom sektoru dolaze dvije žene) ne odudara od onoga što predsjednica zagovara, samo što se ona nije tako izrazila.

„Pametna imigracijska politika“ je također već dugo vremena u primjeni te su ove godine podignute kvote za uvoz radne snage, a predsjednica se uopće ne protivi toj mjeri. Moj osobni dojam je da predsjednica ima čak i cjelovitiji demografski program od stranke Pametno, iako se u oba slučaja radi o općim smjernicama bez konkretnih rješenja.

U situaciji kada se predsjedničini planovi gotovo sasvim podudaraju s programom Pametno gospodin Puljak se okreće populizmu i iskorištava situaciju za dobivanje političkih poena. Politički vjerojatno mudra odluka, ali istodobno odricanje od aksioma da je Pametno nepopulistička znanstvena stranka utemeljena na „pametnim politikama“. Izgleda da je i populizam „pametan“ kada okolnosti ne nude alternativu. Puljak je prozvao HDZ i SDP za loše društveno i gospodarsko stanje, što je sasvim ispravno, ali istodobno prešućuje da su trenutni partneri njegove stranke dugo vremena bili mlađi partneri tog političkog duopola.

Ako su HDZ i SDP krivi za trenutno stanje jer su obnašali vlast zadnjih 28 godina, ne bi li trebalo za bar dio odgovornosti prozvati IDS i GLAS (koji sačinjavaju mahom stari kadrovi HNS-a)? IDS je u javnosti poznat kao „istarski HDZ“, a bivši članovi HNS-a koji se sada nalaze u GLAS-u su javno prepoznati kao najsposobniji uhljebi koji su s relativno malim dobivenim brojem glasova na izborima uspijevali osvojiti visoke pozicije u javnim poduzećima, posebice u energetici. Pametno treba imati na umu da se nalazi u koaliciji s de facto istim strukturama koje prozivaju za uzrokovanje socioekonomskog nazadovanja RH.

Valja napomenuti i političku dimenziju predsjedniče opsesije s demografijom. Sve manje je izgledno da će ju HDZ podržati na sljedećim izborima pa predsjednica gradi vlastitu političku poziciju, jer na HDZ-ove strukture i organizaciju neće moći računati. Iako predsjedničine „demografske mjere“ nemaju nikakav učinak na opću političku paradigmu u Hrvatskoj, one ipak nalaze na pozitivan odjek kod glasača za što je dokaz relativno visoka potpora. Njeno djelovanje je u mnogočemu suprotno od djelovanja bivšeg predsjednika Ive Josipovića koji je vodio dosta mlaku i neprepoznatljivu osobnu politiku, a za reizbor se oslanjao na široku podršku lijevih političkih stranaka.

Nisu sasvim jasni razlozi zbog kojeg HDZ pokušava uvesti da se predsjednika bira u saboru, a još manje je jasno zašto mu u tome pomaže SDP. U svakom slučaju predsjednica je ostala bez stranačke podrške i prisiljena je osobno graditi biračku bazu, što nijedan predsjednik do sada nije trebao raditi.

Njezine demografske mjere su samo dio šireg političkog folklora i kao takve sasvim nebitan faktor u međustranačkoj politici. Nejasno je zašto mnoge političke stranke „ratuju“ s predsjednicom, kada je jasno da je izgubila podršku HDZ-a. Radi li se o političkoj nesposobnosti ili pripremanju terena za biranje predsjednika u saboru? Možda čak i veliku koaliciju?