Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević ovih dana našao se pod udarom kritičara zbog dvije odluke - ukidanja mjere roditelj-odgajatelj i smanjenja naknada za novorođenčad. Neki mediji su čak u naslov stavili da je to "udar na Zagrepčane".

Nisam Tomaševićev fan, mislim da to zna svatko tko malo dulje prati Liberal. Ali ovaj put moram stati na njegovu stranu jer te dvije odluke zapravo nisu loše.

Prvo, to nije nikakav "udar na građane". Udar bi bio da poskupe režije, tramvajske karte, parking ili da se povisi prirez. U ovom slučaju, ukida se mjera koja ne bi trebala postojati i smanjuje se naknada koja također ne bi trebala postojati.

Vidio sam neki članak, mislim u Jutarnjem, gdje jedna žena cvili što ima sedmero djece, dala je otkaz na poslu da bi se prijavila za mjeru roditelj-odgajatelj i ne zna što će sada. Pa nitko je nije tjerao da rodi sedmero djece. Možda je ona mislila da će Milan Bandić živjeti vječno? On je davao iz gradskog proračuna po 54.000 kuna za treće i svako sljedeće dijete, tako da je nekim ljudima štancanje djece postalo poslovni plan. Takvi ljudi su se sad našli u problemu, ali sami su krivi.

Nitko ne bi trebao rađati djecu zbog neke naknade iz proračuna. Kad to postane motiv za imati djecu, jadna ta djeca! Niti država niti lokalna samouprava ne bi trebale javnim novcem poticati rađanje. Jedina demografska mjera koja stvarno može djelovati i koja ima dugoročnog smisla jest smanjenje poreza, prireza i drugih nameta te politika koja će osloboditi ekonomski razvoj građana. Sve drugo je socijala koja će prije ili kasnije postati ozbiljan problem.

Nisam fan svega što Tomašević radi; ni onoga s Holdingom niti kršenja svojih obećanja o proračunu (koji nije dovoljno smanjio, a trebao je) i poslova s Pripuzom. Ali ove dvije odluke, zbog kojih ga najviše kritiziraju, zapravo su razumne. Bile bi još bolje da je potpuno ukinuo naknadu za novorođenčad.