Štrajk sindikata Čistoće i ZET-a u Zagrebu ni po čemu se ne razlikuje od ostalih štrajkova u hrvatskom javnom i državnom sektoru - radnici imaju iznadprosječne plaće, zaštićeni su zakonom kao lički medvjedi, ali upravo taj zakon im nudi mogućnost da uvijek traže još više i da koriste svoj privilegirani položaj za blokiranje javnih usluga kako bi ucjenjivali poslodavca.

Vidjeli smo to i za vrijeme štrajka nastavnika, kada su hrvatski učenici izgubili mjesece nastave. Ali tada je bilo drukčije.

Mediji nisu bili skloni obrani javnog interesa, dobrobiti djece i državnog proračuna. Upravo suprotno, forsirali su sindikalnu priču o tobožnjem "dostojanstvu" učitelja koje se mjeri u eurima. Plasirali su patetične priče gdje nastavnici šize jer je neka žena, koja radi u smjenama i tuče prekovremene u Lidlu, zaradila dobru plaću. Plasirali su sindikalne informacije o plaći prosvjetnih djelatnika, koje su bile lažirane. Nije ih bilo ni najmanje briga za to što djeca gube edukaciju i za to što će cijela zemlja kasnije plaćati pohlepu jednog dijela državnih službenika.

Nisu uspoređivali visinu primanja prosječnog hrvatskog nastavnika s ostatkom zemlje niti s prosvjetnim djelatnicima u drugim zemljama. Nisu postavljali sindikatima neugodna pitanja o visini primanja čelnika sindikata u školstvu. Ništa od toga nije bilo bitno za medije.

Netko bi tada lako mogao pomisliti da novinari to rade iz pukog neznanja - da ne razumiju otkud se isplaćuju plaće djelatnika u javnom sektoru, da ne razumiju tko mora za to zaraditi, da ne razumiju trajne posljedice koje će toliki izgubljeni školski sati imati na razvoj djece.

Sada vidimo da to nije bilo točno. Novinari nisu glupi, znaju sve to. Ovom štrajku od početka su pristupili onako kako treba. Odmah su primijetili da su ZET-ovci i komunalci tu radi građana, a ne radi sebe. Odmah su ukazali na posljedice njihovog nerada. Svakih pola sata objavljuju visine njihovih primanja kako bi ukazali javnosti na neumjerenost i pohlepu koja stoji iza takvih zahtjeva. Pokazuju maksimalno razumijevanje za zagrebačku gradsku vlast koja sada čvrsto stoji u obranu održivosti gradskog proračuna.

Čak je i Mojmira Silajdžić pokazala da može postaviti kritička i neugodna pitanja svome gostu - što inače nije njen stil - kad je ugostila sindikalnog predstavnika iz Holdinga.

Novinari, koji i inače djeluju udruženo kao mafija jer svi mainstream mediji u Hrvatskoj uvijek zauzimaju isti, zajednički stav i djeluju udruženo prema zajedničkom političkom cilju - ovaj su put stali na pravu stranu, na stranu javnog interesa.

To se, međutim, nije dogodilo zato što su odjednom shvatili i naučili što je javni interes. To se dogodilo zato što se slučajno taj javni interes ovaj put poklopio s interesom njihove političke stranke.

Novinari to rade potpuno transparentno, bez uvijanja, čak i bez najmanje želje da barem pokušaju prikazati trunku objektivnosti. Vozačicu tramvaja, koja je odlučila voziti usprkos štrajku, pretvaraju u heroinu i ne pitavši tko joj je dečko, iz koje političke stranke i kako je dobila posao. S druge strane, sutkinju koja je odlučivala o zakonitosti ZET-ovog štrajka unaprijed su prozvali jer joj je suprug HDZ-ovac.

Novinari su se ovih dana pokazali kao brutalni neoliberali. Ni ja, kojeg često iz njihovih krugova optužuju za neoliberalizam i bezosjećajnost prema radništvu, ne bih pokrivao taj štrajk tako brutalno i neoliberalno kao prosječni novinar RTL-a, Nove, N1 ili Indexa. Svakih pola sata objave neki inkriminirajući tekst protiv sindikata.

No, da je u Zagrebu neka druga stranka na vlasti, bila bi to sasvim druga pjesma u medijima. Sad bismo čitali srcedrapajuće priče radnika koji rade najgore poslove za građane Zagreba, imaju petero djece i muče se da ih prehrane. Sad bismo čitali o tome kako je gradonačelnik "zavaljao" sindikate i koliko novca troši na svoju upravu, na udruge i druge stvari dok za radnike nema. Ovi isti mediji, koji tuku kolcem i lancem po sindikatu, na isti taj način tukli bi po gradskoj vlasti.

Vi znate, ja znam i oni znaju da bi bilo tako. Razlika je samo u tome što je u interesu njihove političke stranke - to je jedino načelo kojim se hrvatski novinari vode.

Ona ista sutkinja, koju su unaprijed oprali jer je udana za čovjeka koji je netko i nešto u HDZ-u, presudila je da je štrajk radnika ZET-a nezakonit. To je možda još snažnija poruka medijima nego sindikatu. Pokazala je novinarima što je objektivnost i profesionalnost - dvije odlike koje su za njih potpuna nepoznanica.