Hrvatska je tako postala poznata kao elitna i skupa destinacija. Svi žele doći i posvjedočiti osobnom tim cijenama, fotkati se s računom i pohvaliti svojim prijateljima da su tu bili.

Ovo više nije nikakva novost - hrvatskim medijima smeta turizam u Hrvatskoj. Jako im smeta. Dokaza za to je pregršt, svake godine. Nije bilo turističke sezone kad mediji nisu unaprijed osudili sezonu na propast, proglasili kraj već u lipnju, tijekom cijelog ljeta objavljivali mnoštvo suludih članaka koji su izvlačenje iz konteksta ili čak uopće nemaju veze s istinom - ali svima je zajedničko to da pokušavaju sabotirati turističke djelatnike, ugostitelje, iznajmljivače.

Zašto to rade? Postoji više teorija i svaka od njih može biti donekle točna. Neki tvrde da turistički konkurenti plaćaju medijskim korporacijama da ocrne hrvatski Jadran i reklamiraju njihovu ponudu. U prilog ovoj tezi govori činjenica da su svi hrvatski mediji simultalno i praktički orkestralno početkom srpnja, dok su pljuvali hrvatski turizam da je "preskup i tjera turiste iz Hrvatske", zdušno objavljivali promotivne priloge o Albaniji kao "novom ljetnom hitu gdje svi žele ići". To su predstavljali u sklopu informativnog programa, a ne sponzoriranih oglasa - nešto što bi agencija za medije, kad bi tako nešto u Hrvatskoj postojalo, sigurno provjerila.

Osobno sam prije par godina mislio da je takva medijska antikampanja protiv hrvatskog turizma rezultat oglasa koje plaćaju hoteli. Primijetit ćete, naime, da se novinari fokusiraju na kritiku (zapravo divljačko pljuvanje) isključivo malih privatnih iznajmljivača i ugostitelja, nikad ne diraju velike hotelske lance. To je zato što im veliki plaćaju oglasni prostor. Tim velikima su mali iznajmljivači trn u oku jer oni vjeruju da bi turisti više birali njihov skuplji smještaj kad ne bi bilo jeftinijih malih iznajmljivača.

Obje teorije lako mogu biti bar djelomično točne jer u medijima rade ljudi koji bi i vlastitu mater prodali za 100 eura, pa zašto ne bi ocrnili hrvatski turizam za crkavicu? Ali puno više od svega, sad sam uvjeren, ulogu igra obična ljudska zavist i pohlepa. Novinari ne mogu podnijeti činjenicu da netko živi od turizma, ta im ideja nikako ne sjeda. Riječ je, dakle, o osobnom i ideološkom bijesu koji iskaljuju kroz članke. Bez obzira na bilo kakve oglase, oni će takve stvari svake godine objavljivati jer ne mogu protiv sebe.

Teza o "preskupom" Jadranu

Novinari ne mogu spomenuti Jadran ili turizam, a da u istu rečenicu ne stave skupoću. Toliko su to ove godine puta ponovili, da je hrvatski turizam postao sinonim za skupoću. Koliko u tome ima istine?

Odite u elitna austrijska, slovenska ili njemačka turistička mjesta usred njihove špice sezone, vidjet ćete da su cijene znatno veće nego u kolovozu u većini obalnih mjesta na Jadranu. U odnosu na lani, inflacija je učinila svoje i cijene su morale ići gore. Da cijene nisu narasle, većina turista ne bi mogla uopće naći mjesto za odmor - tolika je (bila) potražnja. Cijena je najbolji i najpravedniji način da razdvoji one koji nešto stvarno žele i trebaju od onih kojima to isto nije toliko potrebno.

Naravno da bi svaki posjetitelj volio da prođe jeftinije, kao što bi svaki novinar volio da prima veću plaću, kao što bi svaki ugostitelj volio da može prodati svoje usluge po još većoj cijeni. Svi volimo kad prođemo bolje, odnosno kad dobijemo nešto jeftinije, a više zaradimo. No, to ne može biti razlog za razapinjanje ugostitelja, iznajmljivača i trgovaca jer prodaju svoje usluge po cijeni koju su turisti voljni platiti.

Cijene na hrvatskom Jadranu nisu ni po čemu gore od drugih elitnih turističkih destinacija u svijetu koje su na toj razini - a malo ih je na toj razini.

Kakvi su rezultati?

Kao i svake godine, negdje u ovo doba godine novinari su prisiljeni suočiti se sa za njih gorkom istinom - sezona nije propala. Nije ni podbacila. Uf. Što ćemo sad? A ništa, pravit ćemo se kao da se ništa nije dogodilo pa idemo nagodinu ponovno isto.

Ono što novinari ne razumiju, to je da na taj način zapravo pomažu turizmu u Hrvatskoj. Oni su, naime, zaslužni što je Hrvatska postala sinonim za skupoću.

Turisti ne daju jeb za cijene. Onaj tko je odlučio potrošiti stotine eura samo da dođe do nekog mjesta, njega sigurno neće odvratiti cijena kuglice sladoleda. Tko nema novca za trošenje, ostat će doma. Turisti dolaze trošiti.

Kad se proširio glas o Hrvatskoj kao skupoj destinaciji, to privlači još više turista. Sada svatko želi doći i vidjeti te cijene uživo, ufotkati selfi s računom i hvaliti se prijateljima da je bio na skupom mjestu. Ne vjerujete? Pa to se već događa, a o tome, ironično, izvještavaju upravo ti isti mediji koji su mislili da će cviljenje o cijenama odvratiti turiste od Hrvatske:



Tako su hrvatski novinari, ove godine uz pomoć kolega iz inozemstva, sasvim nenamjerno postali najbolji ambasadori hrvatskog turizma i neizravno pomogli ugostiteljima, trgovcima i iznajmljivačima kojima žele toliko zlo. Baš ironično, zar ne?

Da se razumijemo, novinari jesu štetočine svjetske klase, ali čak i takvi ljudi mogu biti korisni za zajednicu, što vidimo upravo iz ovog primjera.