Svaka druga osoba koju sretnem ovih dana pita me: Šta misliš? Hoće li izbori uskoro? Redovno odgovaram da ne znam, osobno ih ne prizivam jer mislim da se ništa novog dogoditi neće na hrvatskoj političkoj sceni.

Zatim redovno dobijem sljedeće pitanje: Zar ti želiš da HDZ zauvijek ostane na vlasti? Ljudi moji, pa kakvo je to glupo pitanje? Naravno da ne želim.

Zašto ne podržavaš preferencijalno glasovanje? Naravno da podržavam. U Švicarskoj. U ovakvoj Hrvatskoj, kakva je trenutno, ne podržavam. Pogledajmo hrvatski Sabor. Predstavnici naroda. Malo morgen. Pratim sve sastave hrvatskog Sabora godinama i nikada nisam vidjela sastav manjeg intelektualnog kapaciteta. Ideološka prepucavanja, samopromocija pojedinaca, nezainteresiranost i nerazumijevanje tematike većine prisutnih, omalovažavanje građana i Sabora kao institucije od strane neprisutnih zastupnika i tako dalje.

Omjer prisutnih i neprisutnih svakog dana se povećava. U korist neprisutnih, naravno. Za takav nerad i neznanje uredno su plaćeni od strane svojih glasača. I od nas ostalih koji za njih nismo nikad glasali.

Čast iznimkama. Da ne bi bilo zabune, pod iznimkama ne podrazumijevam one zastupnike koji neprestano "vise" u Saboru i beskonačno lamentiraju o svemu i svačemu. Skraćeno, populizam na najjače.

Moji sugovornici redovno zapnu na pitanju koje im postavim: Koja je alternativa?

Niže ponuđene alternative temelje se na političkim strankama koje, sudeći po anketama, dobivaju najviše podrške od strane građana. Stoga ostale stranke i strančice neću spominjati.

HDZ? Njihov program, ako postoji, ne želim niti čitati niti analizirati. Čemu? Nemoguće je. Njihov program mijenja se na dnevnoj bazi, iz sata u sat, u skladu s dnevno-političkim potrebama te potrebama HDZ-a kao vladajuće stranke.

Posljedice HDZ-ovih reformi (barem ih oni tako vole zvati), osjećamo i osjećat ćemo još godinama.

SDP? Što očekivati od stranke koja nije sposobna urediti samu sebe? Stranka koja nije u mogućnosti smijeniti vlastitog predsjednika? Kako bi onda SDP vodio (opet) državu? Čak su imali priliku pokrenuti prave reforme. Jesmo li ikada dobili odgovor na pitanje zašto nisu? Vjerojatno iz istog razloga koji vrijedi i za HDZ, a to je ostanak na vlasti pod svaku cijenu.

SDP-ov program teško je skupiti na jednu hrpu. Ono što se može vidjeti je gomila frazetina. Uglavnom socijalističkih. Na primjer, SDP kaže sljedeće: "Za SDP socijalna je politika važna investicijska politika." Kako? Po kojim kriterijima? Kako će se to ostvariti? Tko, kome i kako će to platiti? Nižu se redom zaštita i promoviranje svega i svačega, ali ne može se pročitati na koji način će se sve nabrojeno realizirati.

ŽIVI ZID? U programu ŽZ svatko će sigurno pronaći nešto s čim se može složiti. Ako se imalo razumijete u gospodarstvo, onda se ne možete oteti dojmu da im se gospodarska politika svodi na ono "uzmi bogatima da bi dao siromašnima". Robin Hood teorija.

Stranka koja smatra da je emisija novca rješenje ima ozbiljan problem. Njihova percepcija pravedne raspodjele bogatstva je neozbiljna. ŽZ predlaže da se bankama oduzmu prava nad stečenim nekretninama te da se te oduzete nekretnine daju na korištenje obiteljima i beskućnicima koji žive u neadekvatnim uvjetima. Politika ŽZ Hrvatsku bi pretvorila u jednu autarkičnu zemlju. Pročitajte i uvjerite se sami.

MOST? Stranka koja je dvaput imala priliku pokazati što želi, može i zna. Stranka koja je vratila vjeru u neki mogući treći put, a sama zalutala u slijepu ulicu.

Nisu se dosjetili unijeti izmjene u program koji nosi datum iz 2016. godine. Neke mjere koje predlažu već su realizirane. Posebno treba obratiti pažnju na nešto što se naziva "Osiguravanje plaća"; strana 26. Mostovog programa. To će vam sigurno natjerati suze na oči. Meni je. Predlaže se da kod neisplate plaće država uvede 2 neovisna nadzornika u poslovanje poduzeća koje nije isplatilo plaću. Nadzornici sudjeluju u poslovanju tvrtke tijekom 3 mjeseca. Protekom 3 mjeseca nadzornici ili ukidaju nadzor nad tvrtkom ili predlažu restrukturiranje ili stečaj tvrtke.

Nitko ne sumnja da u Mostu, kao i u drugim strankama, ima dobrih i vrijednih ljudi koji žele promjene. I to one promjene koje su na strani liberalnije ekonomije. Problem je što najistaknutiji predstavnici Mosta i drugih stranaka propagiraju nešto sasvim drugo, a to je uglavnom na tragu političke ekonomije. Most je glasao za Lex Agrokor. Glasao je i za porez na nekretnine. Vidimo da su znali i za tzv. Borg skupinu. Koje je njihovo opravdanje? Neznanje i nesnalaženje? Pod uvjetom da su to razlozi, onda bi trebali shvatiti da želja i volja za promjenama nije dovoljna. Potrebno je znanje i iskustvo. Zapravo, puno znanja i iskustva. Tu su Mostovci definitivno zakazali.

Na temelju programa stranaka glasači bi trebali formirati mišljenje i dati glas onoj stranci čiji su program ocijenili najprihvatljivijim. Oni bi trebali postavljati pitanja. Stotinu pitanja. Svakoga dana. Sve do trenutka dok ne dobiju jasan i prihvatljiv odgovor. I nikad ne smiju smetnuti s uma da ih oni plaćaju. Teško ili lako zarađenim novcem. Svejedno je. Novac je vaš.