Zanimljive vijesti dolaze nam iz susjedne Srbije, države koja slično kao i Hrvatska te većina zemalja nastalih raspadom bivše Jugoslavije i dalje živi u nekim drugim vremenima nereformiranog socijalizma. Kineski investitori iz tvrtke Hesteel od Vlade Srbije traže izmjene Zakona o radu radi boljeg poslovanja smederevske željezare koja je u njihovom vlasništvu. Kinezi umjesto sindikalno zaštićenih i očito neproduktivnih radnika žele radnu snagu koja je fleksibilnija, dostupnija i spremna uskočiti kada proizvodnja to zahtijeva.

Sadašnji Zakon o radu praktički onemogućuje otpuštanje radnika koji ne prihvaćaju dodatne radne obveze i norme, a Kinezima je to neprihvatljivo.

Tako ispada da čak i tvrtke iz države kojom i dalje željeznom rukom upravlja Komunistička partija shvaćaju da zakoni nisu u skladu s potrebama današnjeg tržišta. Ideologija komunizma, koja se zasniva na klasnoj borbi proletarijata za bolji život i radne uvjete, ipak je u kineskom slučaju morala popustiti pred notornom realnošću. Nakon više desetljeća strelovitog rasta kineske ekonomije, došao je trenutak da nam lekcije o poslovanju drže oni koji su još 80-ih bili nezamislivo siromašni, ali su na vrijeme shvatili recept za razvoj i boljitak.

Tvrtka Hesteel shvaća da u slučaju zadržavanja sadašnje produktivnosti, tamošnja željezara nema šanse opstati na tržištu. Naravno, Vlada Srbije sada je pod jakim pritiskom raznih lobista i interesnih skupina koje se navodno bore za prava radnika, a zapravo će na kraju sve izgledno završiti odlaskom kineskog investitora te otpuštanjem tih istih radnika. Također, kruže glasine, a pokrenuta je i istraga Europske komisije o tome da Vlada Srbije raznim načinima poput subvencija i jeftinije struje pomaže Hesteelu, ali to očito nije dovoljno da zadovolji kineske ulagače koji su i sami detektirali problem produktivnosti.

Hrvatska je već više puta prošla slična iskustva zato što i ovdje kao i u Srbiji i dalje vlada mentalitet nekih drugih vremena koji se očituje u zakonima i načinu upravljanja. Žalosno je da nam lekcije sada moraju držati čak i tvrtke iz zemalja koje su nominalno i dalje komunističke.

Problem koji i mi i Srbi imamo je da smo sve manje konkurentni u eri globalizirane ekonomije te je navodna zaštita radničkih prava zapravo medvjeđa usluga istima. Bilo koji ulagač na svjetskom tržištu može birati između sve više zemalja, a na toj ljestvici ulaganje, pogotovo u proizvodnju, sve je manje isplativo zbog naših kompliciranih i rigidnih zakona. Ulagač koji ne može kontrolirati proizvodne procese tako da mu donesu što brži povrat uloženog novca iz takve će države vrlo brzo otići ili neće niti pokrenuti proizvodnju.

Na kraju će najveće žrtve biti ti isti radnici koji zbog slabog i jadnog tržišta rada neće moći odabrati dobrog poslodavca.