Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović kritizirala je ponovno Vladu zbog velikog vala iseljavanja. Preko 80.000 ljudi samo prošle godine iselilo je zbog posla i boljih mogućnosti iz Hrvatske. Grabar Kitarović okrivljuje vladu što "ne čini dovoljno da se negativni trend zaustavi" i predlaže "veća ulaganja u lokalne budžete".

Ako uzmemo u obzir da se lagano bliže predsjednički izbori, onda njenu izjavu treba promatrati kao početak predizborne kampanje. U tom smislu, ovakav populizam je razumljiv. Ali s druge strane, ovakve deplasirane izjave ne pomažu ionako već moralno i ekonomski osakaćenom narodu jer su duboko obmanjujuće. Prvo, ideja da država može zaustaviti iseljavanje.

Živimo u vrijeme ubrzane globalizacije. Osim što su granice puno "mekše" nego ikada u povijesti, i transport ljudi i robe je lakši i jeftiniji nego ikada. Uzmimo u obzir i komunikacijske mogućnosti. Danas možete tražiti posao na drugom kraju planeta, pa čak i odraditi intervju, bez fizičkog odlaska tamo. I za to vam ne treba ništa osim internetske veze i jednog uređaja (računalo, tablet ili mobitel).

Budući da svatko od nas ima svoje želje i vlastite ambicije, svatko će za sebe znati najbolje gdje će mu se ukazati bolje i veće mogućnosti. Danas je praktički nemoguće zabraniti ljudima da iseljavaju, čak ni kad bi se to htjelo učiniti. Država bi trebala izgraditi zid ili ogradu su bodljikavom žicom, ali čak ni to ne bi moglo spriječiti one koji stvarno žele, da napuste zemlju.

Dakle, danas se migracije događaju više i brže no ikada u povijesti i to nije nimalo negativno. Neka ljudi idu tamo gdje će imati bolje prilike, to je bolje i za njih, ali i za svijet u globalu jer veći je ekonomski napredak kad su ljudi produktivniji, a dokazano je da ista osoba radeći istu vrstu posla nije jednako produktivna u dvije različite države. Znači neki konobar, koji u Slavoniji zarađuje oko 3.000 kuna mjesečno, kad se preseli u Irsku tamo za isti posao zarađuje 4 do 5 puta više, što znači da je u Irskoj s istim radom peterostruko produktivniji, a svjetsko bogatstvo se zahvaljujući njegovoj migraciji više povećalo nego da je ostao raditi u Slavoniji.

Ljudi iseljavaju i iz puno bogatijih zemalja nego što je Hrvatska. Recimo, Švedska ima već godinama negativni neto migracijski rezultat, što znači da više ljudi iseljava iz zemlje nego što useljava u nju. Tisuće ljudi odlazi i iz Danske, a Danska je među 5 najbogatijih država Europe. Irska ima također veliki broj emigranata. Zašto mnogi Irci, usprkos dobrom životnom standardu i dinamičnom tržištu, svejedno žele otići npr. u SAD ili Kanadu? Iz istih razloga iz kojih mnogi Hrvati odlaze u Irsku, a to su bolje prilike. Estonija, koja je zadnjih 20-ak godina postigla ogroman napredak i ima otprilike dvostruko bolji životni standard od Hrvatske, i dalje pati od velike emigracije. To znači, ni da je Hrvatska puno bogatija nego što jest, niti da imamo bolju i zdraviju ekonomsku politiku, to ne bi spriječilo desetke tisuća ljudi da svejedno odu za boljim prilikama nekamo drugdje.

Kolinda nije u pravu, visoka stopa emigracije nije tragedija za Hrvatsku niti za hrvatsko gospodarstvo. Doznake iz inozemstva su, logično, u enormnom porastu. Samo prošle godine Hrvati iz inozemstva su preko bankovnih računa uplatili građanima RH oko 16 milijardi kuna, a tome treba pridodati i po nekim procjenama preko 8 milijardi kuna koje donesu u Hrvatsku u gotovini. To je već oko 20% hrvatskog državnog proračuna, a svake godine će se povećavati jer a) emigracija će se sigurno nastaviti i b) oni koji su emigrirali ranije s vremenom pronalaze sve bolja radna mjesta i povećavaju im se primanja pa će i oni povećati doznake svojim obiteljima i prijateljima u Hrvatskoj. To je novac koji ti ljudi sigurno ne bi zaradili da su ostali u Hrvatskoj, a ovako on se u Hrvatskoj troši i "pumpa" hrvatsko gospodarstvo. Osim toga, jedna petina tog novca završit će u državnom proračunu kroz PDV, tako da i država ima korist od iseljavanja.

Za hrvatsko gospodarstvo i državu emigranti su puno korisniji u emigraciji nego da su ostali ovdje. Nije emigracija nikakva tragedija, tragedija je nešto drugo. Ako pogledamo sve razvijene zemlje koje imaju intenzivnu emigraciju, vidjet ćemo da kod njih geografsko kretanje stanovništva ide u oba smjera. One u isto vrijeme imaju vrlo intenzivnu imigraciju i trude se, na političkom, nacionalnom nivou, da privuku što veći broj radnih imigranata u zemlju. Na taj način uspijevaju nadomjestiti nedostatak stručnog kadra bez kojeg ostaju emigriranjem dijela stanovništva. Hrvatska ima problem što nam nedostaje radnika, što je predsjednica dobro primijetila, ali nije uspjela detektirati uzrok, a rješenje koje predlaže je još gore od samog problema. Veće financiranje jedinica lokalne samouprave i županija, koje jesu dio problema, samo će povećati ionako glomaznu birokraciju koja uskoro u mnogim dijelovima zemlje neće više imati kome služiti, bit će svrha samoj sebi. Ups, zaboravih da je to i inače smisao birokracije.

Hrvatska nema gotovo nikakvu imigraciju, pogotovo radnu. Hrvatsko tržište je ograničeno uvoznim kvotama za zemlje izvan Europske unije. Budući da smo, nakon Bugarske, najslabije razvijena država EU, normalno je da iz drugih EU zemalja neće dolaziti radnici u Hrvatsku. Mi se trebamo maksimalno otvoriti za uvoz radnika iz slabije razvijenih zemalja od Hrvatske. Prvi preduvjet bio bi potpuno ukidanje kvota koje ionako nemaju nikakvog smisla. One postoje zbog straha koji je potpuno iracionalan, a on glasi: "jeftini radnici izvana preplavit će nam tržište rada, oteti radna mjesta i spustiti cijenu rada". Problem u toj tezi je taj što se to nije dogodilo nigdje nikada. A migracije se događaju u cijelom svijetu. Čak štoviše, uvozna radna snaga ima dokazano pozitivan utjecaj na cijelo gospodarstvo.

To su jasni ekonomski zakoni. Međutim, kod nas neće biti dovoljno samo ukinuti uvozne kvote da bi se povećala imigracija. Država treba znatno smanjiti i namete na rad kako bi useljavanje učinila što privlačnijim. Jer ipak, koliko god ima slabije razvijenih zemalja, da bi se ljudi doselili iz daljih krajeva morate im ponuditi puno bolju plaću od bilo koje opcije koju imaju u svojoj zemlji. Kod nas je rad, pogotovo u odnosu na životni standard, jako opterećen raznim obaveznim nametima, što čini i samo tržište rada tromim.

Znači, emigracija nije negativna pojava, a pogotovo nije nikakva tragedija. Hrvatsko gospodarstvo od nje već sada profitira, a u budućnosti će profitirati i puno više. Tragedija je što nemamo imigraciju, a naši političari u tom pogledu uopće i ne promišljaju. Neće nas uništiti emigracija nego nedostatak imigracije.