Država vas ne može spasiti od sigurne smrti, ali vam može zagorčati ostatak života

Zanimljivo je kako terminologija može dati stvarima potpuno drugačije značenje. Ono što se donedavno zvalo kućni pritvor, sada se zove karantena ili "samoizolacija". Moram odmah prigovoriti medijima koji uporno pričaju o samoizolaciji da je to baš školski primjer dezinformiranja javnosti jer samoizolacija je nešto na što se čovjek sam, dobrovoljno odluči. Kada te društvo na nešto prisilno natjera, uz prijetnju novčane i zatvorske kazne, nije dobrovoljno pa nije ni "samoizolacija". To je kućni pritvor.

Osim terminologije, promijenili smo i društvene vrijednosti, okrenuli ih za 180 stupnjeva. Otuđivanje je odjednom postalo vrlina, a grijeh je izaći van na sunce, uhvatiti koju zraku. Ako to učinite, okolina će vas optužiti da ste sebični i nehumani, masovno će tražiti "najstrože kažnjavanje" (ne usudim se ni pomisliti što pod tim točno misle) i mediji će vas proglasiti državnim neprijateljem broj 1.

Isti ljudi, koji su još nedavno nas, klasične liberale, etiketirali kao asocijalne i optuživali da ne prihvaćamo da je čovjek društveno biće, sada će vas pribiti na stup srama ako se samo pokušate socijalizirati. Isti ljudi, koji su vrlo često voljeli optuživati svoje političke neistomišljenike da su fašisti, sada pozivaju na totalnu državnu kontrolu nad svim i svakim, što je sama esencija fašističke ideologije.

Sve to u strahu od virusa. Neću ulaziti previše u zdravstveni aspekt jer ne želim umanjivati opasnost epidemije koja je stvarna i koju trebamo prebroditi, ali moram se osvrnuti na sve ono što se iz straha stvorilo i imat će sigurno veće i puno gore posljedice na živote i na zdravlje čak i od samog virusa.

Strah je razumljiv jer je virus donedavno bio potpuna nepoznanica pa još uvijek ne znamo koliki su mu stvarni dometi, nema sigurnog lijeka ni cjepiva. Ali taj su razumljivi ljudski strah iskoristili pojedinci u politici i medijima za svoje ideološke ciljeve. Etatisti su ovih dana slavili - s razlogom jer njihovi mokri snovi postaju istina. Ekonomija je pred kolapsom, mnoge velike kompanije će propasti, zaustavlja se rad i trgovina. Neki to vide kao propast samog "kapitalizma", odnosno sustava tržišne ekonomije. Nažalost ili srećom, nisu u pravu. Kapitalizam će preživjeti, kapitalisti će isto preživjeti. Neki će izgubiti milijune, ali sigurno neće ostati bez kruha. Mnogi od njih će kasnije ponovno zaraditi milijune. Oni koje će kriza zaista pogoditi, to su oni najsiromašniji, kao i uvijek.

Da se razumijemo, zatvaranje škola nije loš potez. Djeca sigurno zbog toga nisu nesretna, a bogami ni učitelji. Njihov je jedini prigovor što svejedno moraju dolaziti na posao, odnosno u školu. Pustite ljude kućama, ionako nema previše smisla. Puno je veći problem što ekipa nije zadovoljna samo zatvaranjem škola i sveučilišta, oni žele potpuno zaustaviti svaki biznis. Zabraniti trgovinu, pozatvarati kafiće, obrte, banke, promet, zatvoriti granice itd. San svakog totalitarista je da se država pretvori u jedan veliki konc logor, a to je smjer u kojem u ovom trenutku sigurno idemo.

Već se naveliko spominje potreba za "drastičnim kaznama" prema svakome tko prekrši "samoizolaciju". Uskoro će shvatiti da ni taj kućni pritvor nije dovoljan jer ljudi su u kontaktu s drugim ukućanima. Neki već spominju potrebu velikih karantena, Jurica Pavičić u Jutarnjem listu kaže da "država ima prostora za karantenu". Budimo realni, priča o konc logoru. Neki na društvenim mrežama otvoreno spominju pozitivni primjer Golog otoka jer "ljudi nisu poslušni". Vojska na ulice je sljedeća faza.

Je li to stvarno ono što želite? Jeste li sigurni da ćete na taj način spriječiti širenje virusa kojeg se bojite? Što ako sve te mjere ne uspiju i država ne uspije suzbiti virus? Reći ćete, "u Kini je uspjela". Da, to je zato što je Kina totalitarna država gdje je stanovništvo naviklo bespogovorno slušati gazdu inače će ostati bez glave. Mnogi u Hrvatskoj vide u takvom sustavu nešto super i poželjno. Italija pokušava sa sličnim metodama i zasad su rezultati katastrofalni. Broj zaraženih im raste proporcionalno državnom intervencionizmu. Još je gore saznanje da skoro cijela Europa uzor vidi u jednoj totalitarnoj Kini.

Na kraju, neće sam koronavirus biti nikakav kraj svijeta. S vremenom će nestati ili će se ljudi imunološki prilagoditi te će biti otkriven lijek i cjepivo. Ako ne nestane, naučit ćemo se živjeti s njim kao i s mnogim drugim virusima koji su poharali Zemlju. Naravno, šteta je velika u izgubljenim ljudskim životima, ali valjda smo dosad naučili da ljudi umiru. Nikakva karantena neće vas spasiti od sigurne smrti. Umrijet ćemo svi.

Ono što je puno gore i ostavit će daleko veće i opasnije posljedice, to je državni intervencionizam. Globalna svjetska kriza neće biti rezultat virusa nego državne reakcije. Koliko će trajati oporavak, teško je reći, ali s priličnom sigurnošću možemo znati da će u Hrvatskoj trajati godinama. Onima koji prigovaraju da vodim brigu o ekonomiji više nego o ljudskim životima moram napomenuti da nova globalna kriza znači rast broja umrlih od gladi, a od gladi umire puno više ljudi nego od korone. I to nisu starci nego djeca. Izabrali ste mijenjati živote mladih Afrikanaca za živote starih bogatih bijelaca. To je vaš izbor, dame i gospodo. A moglo je bez toga.