Trebalo je proći dosta vremena da lijevi komentatori primijete krizu u Venezueli. Još do prije par godina mnogi su hvalili socijalistički Chavezov model i tvrdili kako on može biti "lekcija za Europu". Kad su stvari krenule nizbrdo nekako su se primirili, a sad su nemiri toliko izmakli kontroli da je već zbilja teško ignorirati situaciju.

Zanimljivo je pročitati na koji način ljevičari danas objašnjavaju ekonomsku, društvenu i moralnu krizu u ovom socijalističkom raju kojem je temelje postavio revolucionar Hugo Chavez, a nastavio aktualni predsjednik Nicolas Maduro. Portal Novosti, službeno glasilo Srpskog narodnog vijeća koje se daleko više bavi pisanjem ideoloških pamfleta nego problemima srpske manjine u Hrvatskoj, objavio je nedavno tekst Tene Erceg naslovljen "Bolivarska disolucija". Iako je autorica pokušala prenijeti obje strane priče, došla je do nekih pogrešnih i nelogičnih zaključaka.

"Svakodnevni ulični okršaji opozicije i policije u Venezueli posljedica su ekonomske krize, ali i rata do istrebljenja koji desnica vodi protiv čavizma. Ona ima podršku SAD-a i regionalnih organizacija, dok je predsjednik Maduro, zbog gubitka kontrole nad političkim procesima, zapao u autoritarnost."

Svakodnevni okršaji posljedica su gospodarske krize, to je točno i tu treba stati. Normalno je da će se oporba odupirati onima na vlasti, normalno je da će oporba htjeti smijeniti vlast, to se događa u svakom demokratskom društvu, ali nasilnih prosvjeda ne bi bilo da narod nije gladan, da ekonomija nije potpuno uništena. Predsjednik Maduro nije tek sad "zapao u autoritarnost". Chavezove mjere sve su bile vrlo totalitarne, od radnog zakonodavstva do nacionalizacije gospodarstva. Maduro je samo nastavio u tom stilu. Kad je naredio seljacima da proizvode iako im se više nije isplatila proizvodnja, kad im je nametnuo cijene po kojima moraju proizvoditi, zar to nije bilo već dovoljno autoritarno?

Autorica članka u Novostima tvrdi da su uzroci krize u Venezueli "pad cijena nafte i desna opozicija koja želi svrgnuti vlast još od početka revolucije". To baš i ne drži vodu jer cijena nafte je pala i u drugim zemljama, nije Venezuela jedina koja proizvodi naftu. Jasno je da je Chavez kompletan svoj program temeljio na novcu od prodaje nafte, ali to samo govori koliko je bio loš ekonomski strateg. Jer ako ti kompletna ekonomija ovisi o jednoj jedinoj sirovini, onda je jako velika šansa da ćeš ovako završiti. Venezuela je imala puno više potencijala, to je zemlja koja je bila svojevremeno među jačim ekonomijama Latinske Amerike. Uništio ju je, ukratko, socijalizam.

Novi Ustav koji garantira "prava" koja se odnose uglavnom na socijalne naknade, doplatke i ograničenja rada, novih 20.000 propisa u radnom zakonodavstvu, milijarde dolara uložene u nacionalizirane kompanije koje nisu mogle taj novac nikako zaraditi...Bilo je to razbacivanje novcem. Kad je cijena nafte pala i kad se novac potrošio, dogodilo se ono neminovno. Nema tu puno filozofije, Venezuelu je uništio socijalizam.

Stoga je sasvim normalno što se desna oporba oštro protivi mjerama socijalističke vlade, pa ljudi jednostavno razumiju osnove ekonomije! Shvatili su od prvog dana kamo to vodi, a Maduro ni danas ne želi priznati da su on i njegov prethodnik pogriješili, nego za sve okrivljuje SAD, međunarodne korporacije i svoje političke protivnike. U isto vrijeme donosi populističke odluke kao što je povisivanje minimalca već treći put ove godine, a to će samo još više produbiti krizu i ubrzati hiperinflaciju.

Scene uličnih sukoba između građana, vojske i policije nisu rezultat političkih neslaganja između lijevih i desnih, već su rezultat katastrofalne ekonomske politike koja se provodi od dolaska Chaveza na vlast, rezultat su bijede koju je takva politika donijela i sigurno neće biti mira dok se nešto drastično ne promijeni. Ne, ne prosvjeduju bogataši koji se protive "socijalnim programima", prosvjeduje narod jer nema kruha.