Piše: Mario Nakić
16.2.2021.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Piše: Mario Nakić
16.2.2021.
Prosječna ocjena čitatelja: 5
Sindikat novinara Hrvatske konačno je prepoznao probleme koji su učestali u lokalnim sredinama diljem zemlje pa je pokrenuo akciju za zaštitu prava i integriteta lokalnih novinara. Nisam više lokalni novinar, ali bavio sam se tim poslom kroz više redakcija u dva hrvatska grada ukupno 9 godina, osim toga bio sam i suosnivač jednog lokalnog portala koji smo uspješno lansirali i pretvorili u najmoćniji medij u županiji. Stoga imam neka iskustva koja bih volio podijeliti jer znam da to nije priča koja je specifična samo za moj grad (Požegu), nego se sigurno ponavlja diljem zemlje.
Dakle, 2011. godine sam se vratio iz Zadra, gdje sam radio u dvije lokalne novinarske redakcije, da bih skupa s prijateljem, koji je novinar po struci, pokrenuo prvi požeški news portal. Na početku nas je radilo samo troje, ali radili smo "kao konji", skoro dan i noć, da bismo stvorili medij dovoljno zanimljiv građanima našeg grada i okolice. Nakon nekoliko mjeseci, to smo i postigli. Ljudi su bili željni lokalnih priča, tema iz njihovog susjedstva i problematike koja im je bila najbliža. Postali smo najčitaniji u gradu, a nešto kasnije i u cijeloj županiji. Naša redakcija je postajala sve brojnija, zapošljavali smo nove ljude i podučavali ih novinarskom zanatu, a portal je bio sadržajno sve zanimljiviji. Javljali su se i oglašivači, tako da je projekt postao održiv.
Ali imali smo jedan problem - lokalnu vlast. Iako nismo pisali pristrane tekstove usmjerene protiv ikoga u politici, već smo se trudili pisati o konkretnim komunalnim i društvenim problemima u gradu i okolici, gradonačelnik je u nama vidio prijetnju. Pretpostavljam zato što je znao da ne može upravljati našim medijem, to mu ne bismo dozvolili. A on na to nije navikao. Pa nas je prvo pokušao ignorirati - nije nam slao pozive za konferencije za medije niti bilo koja događanja u organizaciji Grada, čak ni za sjednice gradskog vijeća. Neko vrijeme meni je čak bio zabranjen ulazak u gradsku kuću. Međutim, nas to nije smelo u radu te smo nastavili izvještavati o svemu što se događalo, usprkos činjenici da nikakav komentar nismo mogli dobiti od gradonačelnika niti bilo koga drugoga iz gradske vlasti.
Portal je nastavio rasti pa je gradonačelnik probao drugu taktiku - subvencioniranje konkurentskih medija i zabranu oglašavanja kod nas. Jednostavno, drugi su lokalni mediji bili na platnom spisku gradskog proračuna i dobivali su sve više, mi ništa. Niti organizatori javnih događaja, koje je financirao Grad, nisu smjeli oglasiti svoje događaje na našem portalu. Čak su nas zvali neki lokalni poduzetnici, koji su se kod nas oglašavali, i molili da maknemo njihovu reklamu jer ih "pritišću" iz Grada. Naravno, gradonačelnik ima utjecaja i mnogi privatnici posluju s Gradom ili gradskim institucijama i tvrtkama. Naš popis potencijalnih oglašivača bio je znatno sužen, što nam je, naravno, umanjilo šanse za opstanak na tržištu.
Kada ni to nije upalilo jer portal je i dalje funkcionirao, a ljudi su ga i dalje čitali, tijekom 2 tjedna imali smo posjete nekoliko različitih inspekcija - od one radne do porezne. Ne mogu dokazati povezanost između inspekcija i politike, ali čudno je da se sve događalo u tako kratkom vremenu da bi bilo slučajno. Našli su nam neke "nepravilnosti" i naplatili 30.000 kuna kazne, što je za nas u tom trenutku bilo pravo bogatstvo. I to smo preživjeli. Ali gradonačelnik nije. Nakon više od 12 godina, doživio je prvi poraz na lokalnim izborima i tako naučio da nije bilo pametno s rogatima se bosti. Naši rogovi bili su naš karakter i odlučnost da radimo ono što smo htjeli, a to je novinarstvo. Objektivno, točno i pravovremeno izvještavanje građana. Ne politički PR.
Međutim, nisu svi urednici u lokalnim medijima poput mene, i nisu svi vlasnici medija toliko predani novinarskom pozivu. Većina će izabrati lakši put, neće se htjeti zamjeriti moćniku koji možda ima utjecaja na radna mjesta njegovih najmilijih. I koji je taj utjecaj spreman iskoristiti. Jer lokalnim političarima mediji su strašno bitni i oni će činiti sve da ih imaju pod kontrolom. Čak nije ni bitno pišete li lijepo o njima, bitno je samo da oni znaju da nećete objaviti ništa što oni ne bi htjeli da bude objavljeno. Ako nisu sigurni da vas imaju pod kontrolom, pokušat će vas uništiti. To je realnost s kojom se skoro svaki lokalni medij u Hrvatskoj suočava. Mnogi podliježu tom pritisku i tako postaju oruđe za PR lokalnih moćnika, a zauzvrat dobivaju novac iz proračuna.
Tko je gubitnik u toj priči? Prvo, novinari kojima nije omogućeno raditi svoj posao - slobodno i objektivno izvještavati građane o SVEMU bitnome. Drugo, nimalo manje važno - zakinuti su građani; čitatelji, slušatelji, gledatelji. Oni su zakinuti za objektivne i točne informacije jer kada političari na vlasti kontroliraju lokalne medije, onda ti mediji neće objaviti sve ili neće objaviti onako kako je. Objavit će uljepšanu verziju onoga što bi inače zasmetalo lokalnoj vlasti. Gubi demokracija jer nemoguće je imati poštene izbore kada oni na vlasti imaju 4 godine sve lokalne medije u šaci. Postaje jako teško promijeniti lokalnu vlast.
Tako je u cijeloj Hrvatskoj, vjerujem da su jedinice lokalne samouprave gdje toga nema toliko rijetke da ih se može nabrojati na prste. Lokalni novinari se trebaju oduprijeti pritiscima šerifa. Počnite na taj način da javno i glasno govorite o svemu što vam se događa. Ja znam kako je kad te u 7 ujutro nazove neki županijski dužnosnik i pita zašto nema njega na fotografijama s neke lokalne manifestacije. Ja sam takve pozive grubo odbijao, ali nisu svi urednici takvi. Malo je pravih novinara. Mnogima, nažalost, odgovara što su slizani s lokalnim šerifima, imaju od toga neke sitne materijalne koristi. Pravi novinari pate.
Rješenje bi bilo jednostavno. Treba uvesti zakon koji zabranjuje jedinicama lokalne samouprave i županijama, kao i institucijama i tvrtkama u njihovom vlasništvu, bilo kakvo oglašavanje u medijima, bilo kakve ugovore s medijskim kućama itd. Lokalni mediji mogu opstati na tržištu, odnosno oni koji valjaju i koji rade svoj posao dobro, samo ako se lokalne vlasti maknu s puta. Osim toga, USKOK treba početi raditi svoj posao i dobro ispitivati rad lokalnih dužnosnika, treba početi kažnjavati njihove pritiske i ucjene prema privatnom sektoru. Lokalni šerifi doista rade što žele, kao da vode vlastitu firmu, a ne grad, županiju ili općinu.
Nadam se da će novi zakon ići u tom smjeru. A dotad, pozivam lokalne novinare da se jave Sindikatu novinara Hrvatske na e-mail sinoh@hnd.hr ili u inbox Maji Sever (ona je predsjednica SNH). Nisam uvijek suglasan s njenim stavovima, ali ovakve akcije trebamo podržati. Javite joj svoja iskustva, može i anonimno ako se bojite. Bitno je da javnost čuje što se događa. Medijske slobode su presudne za demokraciju, vladavinu prava i slobodno društvo. Za njih se trebamo izboriti.