U hrvatskom javnom prostoru već desetljećima traje beskonačna rasprava o ustašama, partizanima i pozdravu “Za dom spremni”. Ta se tema vraća u medije gotovo u pravilnim ciklusima, često baš onda kada bi se društvo trebalo baviti puno važnijim pitanjima. Godina je 2025., prošlo je 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata, a mi se i dalje vrtimo u istom krugu podjela i sukoba koji u svakodnevnom životu većini građana, barem onim civiliziranim, ne znače ništa.

Otvaranje ovih tema ne događa se slučajno. One su kroz sve političke garniture, bez obzira radi li se o lijevim ili desnim vladama služile kao alat za podjelu društva i skretanje pozornosti. Dok se narod iscrpljuje beskrajnim raspravama o prošlosti, rijetko se govori o onome što uistinu oblikuje sadašnjost i budućnost: gospodarstvo, obrazovanje, zdravstvo, ideje, politička odgovornost, korupcija, i tako dalje.

Novinari, svjesno ili nesvjesno, često dodatno raspiruju te podjele. Umjesto da otvaraju teme ključne za razvoj države, plasiraju priče koje polariziraju javnost i troše kolektivnu energiju. Pritom su selektivni, neki zločini i zločinci stalno se spominju, dok se drugi zanemaruju. Na taj način stvara se osjećaj da se povijest koristi kao oružje u dnevnopolitičkim obračunima, a ne kao pouka za budućnost.

Kao osoba rođena nakon Operacije Oluja, u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj, moram reći da meni ove rasprave ne znače ništa. One su samo gubljenje vremena, snage i energije. Ne možemo promijeniti ono što se dogodilo 1941. ili 1945., ali možemo itekako utjecati na to kako će izgledati Hrvatska 2030. ili 2040. godine.

To ne znači da zločine ne treba osuditi. Naprotiv, svaki zločin treba istražiti, dokazati i osuditi, ma tko ga god počinio i pod kojim znakom, ali nakon osude, potrebno je okrenuti se prema naprijed i iz svega izvući pouke. Umjesto stalnog kopanja po rovovima prošlosti, vrijeme je da počnemo graditi put prema društvu u kojem svi vidimo budućnost, a ne kartu za jednosmjerni let iz zemlje.

Prošlost ne možemo promijeniti, ali možemo i moramo promijeniti budućnost, a to jedino možemo učiniti ako počnemo djelovati još danas, u suprotnom i dalje ćemo ostati mala zemlja za velike podjele u kojoj su glavne teme ustaše i partizani unatoč brojnim mogućnostima.

Jedinstvo se gradi pogledom unaprijed, a ne unatrag!