Činjenica: Prosječni je čovjek svaki dan prisiljen procesuirati 34 gigabajta informacija. Riječ je o pet puta više informacija nego 1986. godine. Direktno ili indirektno, procesuiramo čak 23 riječi u sekundi, a čak 15 i pol sati dnevno izloženi smo različitim medijima (ovo je moguće zato što smo ponekad izloženi više medija odjednom). Ljudski je mozak ipak ograničen i peterostruko povećanje primljenih informacija u samo 30 godina govori da je sve teže razabrati bitno od nebitnoga, istinu od laži, iskrenu priču od propagande.

Postoje mnogi tekstovi o tehnikama manipulacije, problem je što su ih često pisali upravo sudionici manipulacija i propagatori loših ideologija. Osim toga, metode manipulacije redovito se mijenjaju i zato je dobro znati prepoznati temeljne karakteristike malignih ideologija kako biste u začetku spriječili njihov utjecaj na vas. Pokušat ću sažeti na što morate paziti, posebno u bespućima interneta koji je postao bojno polje lijevih i desnih ekstremista te populističkih avanturista što pecaju mlade naivne ljude i prodaju im fore tvrdeći kako se bore baš za njih i njihove interese.

Kolektivizam

Svaki put kada vam se neka osoba obrati tvrdeći kako se bori za vas (bijelca, Hrvata, ženu, geja, potlačenu, blokiranu ili siromašnu osobu itd.), postavite si pitanje imate li vi doista isti interes kao ta osoba. Zdrava logika govori da svi Hrvati, svi siromašni ili sve žene nemaju iste interese, prioritete i poglede na svijet.

Pomaže li HDZ svim Hrvatima? Ima li Ivan Pernar neko ozbiljno ekonomsko rješenje za sve mlade ljude? Bore li se feministice za interese svih žena? Je li ekipu iz Radničke fronte doista briga za nekog automehaničara? Jasno je da je odgovor na sva ta pitanja niječan. Dakle, kada vas netko trpa u kolektivni tor s drugim ovčicama, ignorirajte ga i recite da ste vi samo svoj i da vas to ne interesira.

Jednako opasno je propagiranje kolektivne krivnje i manje vrijednosti koje vam nameću kao ženi, Hrvatu, bogatašu, Hercegovcu, Srbinu, bijelcu, muškarcu, siromahu, homoseksualnoj osobi ili pripadniku bilo kojeg biološkog ili društvenog kolektiva. Jer kao što niste zaslužni za tuđa djela, tako za njih niste ni krivi.

Teške riječi

Posljednjih godina vodi se pravi internetski rat u Americi, ali i kod nas i u njemu se ne biraju riječi. Bremenit je uvredama i srcedrapateljnom demagogijom. Poznato je da će marksisti sve koji se s njima ne slažu nazvati fašistima, ali isto tako, posebno u Hrvatskoj, vrlo često će i desnica pribjeći sličnoj taktici (zaražena je virusom tokom pola stoljeća totalitarizma) pa ćete biti prozvani komunjarom, Jugoslavenom ili četnikom. Svatko tko vas ideološki svrstava tamo kamo ne pripadate, pokušava vama manipulirati. Teške riječi koje pritom koristi izraz su nemoći i nedostatka argumenta.

Slatka laž Vs. Gorka istina

Svatko tko za neko stanje krivi drugoga, a vlastiti kolektiv uzdiže u nebesa, vrlo vjerojatno laže. Nacisti su za siromaštvo i ekonomske nedaće krivili Židove, komunisti su krivili buržoaziju i kulake. Ništa od toga nije bilo istina. Puno je veća vjerojatnost da je krivaca nekoliko ili da smo donekle odgovorni svi, cijelo društvo. Lijek nije upiranje prstom u druge, već predani rad na poboljšanju sebe i edukacija ostalih. Generalno, ne slušajte slatkorječivce i demagoge, mnogo je veća šansa da vam istinu govori osoba kojoj iz usta ne ispadaju bomboni već činjenice, ponekad nepovoljne za publiku kojoj se obraća. Ovo je posebno bitno kada su u pitanju ekonomske teme.

Apokalipsa danas

Rasisti, fašisti, komunisti, kolektivisti i populisti svih fela vole reći kako je čovječanstvo pred propašću pa ćete ovih dana, bilo da slušate ksenofobne rantove white trash idiota u Charlottesvilleu ili čitate izjavu socijalističkog mizantropa Srećka Horvata u Der Spiegelu, dobiti dojam da na planetu ili nekom njegovom dijelu stanje nije nikada bilo gore i da srljamo u apokalipsu koja se može zaustaviti isključivo provedbom njihovog ideološkog rješenja što samo čeka da nas odvede u suprotnom smjeru blagostanja i sreće. Jeftine emocije poput straha prodaju vam kako biste prestali razmišljati mozgom i spustili se na nivo primitivnijih sisavaca te poželjeli sudjelovati u rasnoj ili klasnoj krvavoj kupki.

Nedostatak vlastitog primjera

"Practice what you preach" ili kako je Gandhi rekao, "Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu." U Hrvatskoj razne ideje, ideologije i filozofije, vrlo često propovijedaju osobe koje ih se same ne drže. Teško da biste kupili dijetetski proizvod koji reklamira ekstremno pretila osoba ili kremu čije zaštitno lice je osoba prekrivena aknama. Međutim, kada je u pitanju tržište političkih ideja, ciljne skupine su mnogo naivnije.

Vama manipuliraju veliki Hrvati koji pljačkaju i korupcijom uništavaju vlastitu domovinu, katolici što se kunu u brak uz uzbudljivi vanbračni seksualni život, sindikalisti koji putuju business klasom i grade ostakljene dvorce, borci za radnička prava koji obilato sišu proračun što ga pune radnici, gospodarstvenici koji propagiraju ideje koje štete gospodarstvu i općenito ljudi koji su svjetlosnim godinama udaljeni od vrijednosti za koje se zalažu. Ne mislim da se trebate pretjerano opterećivati tuđim privatnim životom, ali dobro je imati na umu da to što neka osoba ne živi životom koji propagira vrlo vjerojatno govori da njene namjere nisu iskrene već da pokušava manipulirati drugima kako bi sama iz toga izvukla korist.