"Argentina je izašla iz teške recesije u trećem tromjesečju, označavajući prekretnicu za napore libertarijanskog predsjednika Javiera Mileija da okonča dugotrajnu gospodarsku krizu u zemlji. BDP je porastao 3,9 posto od srpnja do rujna u sezonski prilagođenim terminima u usporedbi s prethodnim tromjesečjem, označavajući prvo tromjesečje rasta Argentine otkako je ušla u recesiju krajem 2023., jučer je objavio Financial Times.

Otprilike u isto vrijeme Jutarnji list objavljuje članak Roberta Bajrušija koji tvrdi suprotno: "Libertarijanski prorok preuzeo je Argentinu prije godinu dana. Rezultat? BDP je brutalno pao, a još više ljudi grca u siromaštvu."

Dakle, Financial Times (odnosno njihova novinarka iz Buenos Airesa) kaže da je Argentina izašla iz recesije u koju ju je 2023. uvelo bivše socijalističko vodstvo, a Jutarnji list kaže da je BDP "brutalno pao". S obzirom da se recesija mjeri upravo padom BDP-a, očito je da netko od njih dvoje ne govori istinu.

Nije teško provjeriti tko je u pravu. Prema grafikonu sa stranice Trading Economics, novinarka iz Buenos Airesa je ipak bolje upućena u ekonomiju i stanje u Argentini od zagrebačkog marksističkog proroka Bajrušija i njegovih urednika u jugoslavenskom Jutarnjem listu:



Ovdje vidimo kako je BDP u trećem kvartalu 2024. zaista ostvario rast u odnosu na prethodni kvartal, i to za 3,9 posto.

Na godišnjoj razini, pak BDP je i dalje u padu, međutim, BDP je u padu na godišnjoj razini još od 2023. godine kada Javier Milei nije vodio državu:



Tako da opet, ni ako gledamo kretanje argentinskog BDP-a na godišnjoj razini, izjava da je zbog Mileijevih politika "BDP brutalno pao" naprosto nije točna. BDP je brutalno pao početkom 2023. godine za vrijeme socijalističke vlade.

Bajrušijeva izjava da zbog Mileija "narod još više grca u siromaštvu" također je neistinita. U siječnju 2024., netom nakon što je Milei preuzeo vlast, istraživanje je pokazalo da je 57 posto stanovništva živjelo u siromaštvu. To su, dakle, posljedice prethodne vlasti i tu je vijest objavio Associated Press.

Bajruši se poziva na brojku od 52 posto, koliko iznosi, prema zadnjem istraživanju, stopa siromaštva u Argentini. To je manje nego 57%, koliko je iznosila početkom godine, tako da je jasno da Bajruši laže.

U ovom slučaju, kad je riječ o stopi siromaštva, moramo mu priznati da nije jedini koji je pokušao obmanuti javnost. I mnogi drugi novinari su na sličan način pokušali to prikazati kao rast stope siromaštva, iako je zapravo riječ o padu. Kako je do toga došlo? Uspoređivali su stopu iz 2023, kad je iznosila 41,7 posto, s ovom zadnjom. Trik je u tome da su zanemarili istraživanje iz siječnja 2024. - to je sve.

Da se razumijemo, bilo koji od navedenih podataka je jako loš za Argentinu i njenu vlast. Čak je manje bitno je li stopa siromaštva sada malo niža ili malo viša nego kad je Milei preuzeo funkciju - ona je u svakom slučaju previsoka i pokazuje u kako je lošem stanju argentinsko društvo. Međutim, pokušati svaliti svu krivnju za to na čovjeka koji je preuzeo vlast na samom kraju prošle godine stvarno je intelektualno nepošteno i bezobrazno. To govori puno više o novinaru koji to tvrdi nego o samom političaru na kojeg se obrušio koristeći obmane i manipulacije.

Milei je proveo (i nastavlja provoditi) mnogo drastičnih reformi na području radnog zakonodavstva, porezne politike i javnog sektora. Kad je riječ o takvim reformama, nitko ne očekuje da će pozitivni rezultati doći brzo i da će građani instantno osjetiti boljitak.

Kada država provodi politiku zaduživanja i povećanja javne potrošnje, pozitivni učinci su osjetni odmah jer mnogi ljudi (pogotovo oni bliži državnoj vlasti) imat će ubrzo značajno više novca za trošiti i njima će odmah biti bolje. Negativni učinci takve politike dolaze mjesecima, pa i godinama kasnije - kroz ubrzani rast cijena, pad privatnih ulaganja i na koncu vjerojatno recesiju. Međutim, kad se provode mjere u suprotnom smjeru kao što Milei sada čini - kad država pokušava smanjiti potrošnju i uštedjeti, kad deregulira gospodarstvo i smanjuje obujam javnog sektora - prvi učinci su vrlo bolni. Normalno je i očekivano u takvoj situaciji da će otpor mjerama biti snažan, da će biti puno prosvjeda, da će doći do rasta nezaposlenosti i vjerojatno siromaštva. Pozitivni učinci dolaze malo kasnije - kad se gospodarstvo konsolidira, kad krenu privatne investicije i one dovedu do otvaranja novih i kvalitetnijih radnih mjesta. Takva se politika, dakle, provodi ne radi kratkotrajnog i brzog efekta, već radi dugoročnih prednosti.

Stoga, očekivati da u samo godinu dana nestane siromaštvo i inflacija bilo bi kao da posadiš stablo jabuke i očekuješ da za 10 dana s njega bereš plodove. Naprosto nemoguće i prilično glupo očekivanje.

Što je još u Argentini novo? Jučer su argentinske državne obveznice porasle, a nedavno su objavljena istraživanja javnog mnijenja po kojima više građana podržava Mileijeve mjere nego što je onih koji im se protive.



Čak 52 posto stanovništva (dakle natpolovična većina) smatra da sada živi bolje nego krajem prošle godine, a većina također vjeruje da se zemlja kreće u pravom smjeru.

Ali hej, što Argentinci znaju o tome kako je njima? Robert Bajruši iz zagrebačke redakcije Jutarnjeg zna bolje. Bajruši je, inače, autor knjige "Možemo!", jedan u nizu novinara u mainstream medijima koji ne pokušavaju sakriti svoje ideološke i političke preferencije. To ne bi bilo ništa loše kad bi znali profesionalno i objektivno raditi svoj posao, a to očito ne znaju. Njegov članak o Mileiju, koji svakako nije savršen političar i sigurno ima dosta mana, jako je površan, pristran i točno se vidi kako se autor trudi prikazati samo one stvari koje mu ideološki odgovaraju, a prikriti ili prešutjeti one činjenice koje ne pristaju njegovom narativu.

Bajruši je samo kap u moru tog ideološki pristranog i marksističkog novinarstva zbog kojeg ljudi više ne vjeruju ničemu što pročitaju u takvim medijima. Mediji su si sami to napravili.