Fantastična pobjeda! Sile pravde su napokon došle na svoje, i u svemir se konačno vratila ravnoteža! Dječak iz Krapinskih Toplica je napokon stavio masku!
 
Naravno, svi oni ostali ljudi diljem Hrvatske koji upadaju posvuda ne noseći maske, ili koji ih nose nepravilno (a to su velika većina građana) nisu bitni. Nije bitno ni to što, objektivno gledajući, smiješno je uopće govoriti o ikakvoj ugrozi koju može predstavljati jedan dječak koji provede par minuta slobodno dišući u školskom hodniku.

Objektivnost i realnost su ionako pojmovi koji su davno napustili naše pandemijsko društvo apsurda. Realnost više ne postoji, sadržaj uopće nije bitan. Bitna je samo forma – izvanjsko, ritualno štovanje svih simbola nove religije. Tko im uskrati štovanje, i sam postaje simbol – simbol otpora. A simboli otpora su jako opasni i moraju biti uništeni što prije. Da ne bi drugima pale na pamet slične ideje.

Javila se naravno i sva sila dušebrižnika, koji su odjednom silno zabrinuti za dobrobit djeteta. Kažu da je "ekstremna situacija" to što je jedno dijete na taj način izloženo medijima, da je nešto jako traumatično. To što je milijunima djece u posljednjih godinu i pol uskraćeno normalno školovanje, što im je zabranjena socijalizacija pa čak i izlasci iz kuće, što su im igrališta bila ograđena trakama kao da su mjesto zločina, što ih se neprestano šopa strahom sa svih strana i kupa u litrama štetnih kemikalija... Sve to nije bilo nimalo traumatično niti je takva situacija bila imalo ekstremna. Postavili su igru tako da je nemoguće pobijediti – što god oni propišu, to je dobro za vaše dijete. A tko god se tome usprotivi na bilo koji način, nanosi djeci traumu.

Država zna što je bolje za dijete od njegovih vlastitih roditelja i to sve više postaje zakonom koji se ne smije propitivati.

Oni koji se ističu iz krda, koji prave "probleme" u situacijama u kojima se svi ostali šutke pokoravaju, jako su često optuženi da se namjerno prave "posebni". Zar je takav problem na nekoliko minuta staviti masku? Zašto baš ti moraš biti izuzetak od pravila?

Krdo je i samo svjesno da su pravila besmislena, no u svojem konformizmu i kukavičluku nema snage progovoriti protiv njih. Zato ne može podnijeti bilo koga tko se izdvaja – takva osoba podsjeća ostale članove krda na njihove vlastite slabosti, na činjenicu da su odlučili vlastiti integritet prodati za prividnu sigurnost. I zato svaki simbol otpora i nepripadnosti krdu odmah mora biti eliminiran, čim prije.

Ne smije nas nitko podsjetiti da su sva naša pravila, svi naši simboli i svi naši rituali u suštini potpuno prazni. Da živimo u društvu u kojem se, više nego ikada, forma uzdiže nauštrb sadržaja. To je naše pandemijsko društvo apsurda. Važna je iluzija činjenja, a ne samo činjenje. Važni su simboli, a ne stvarnost.