Vezani članci:
Pad broja stanovnika, sam po sebi, nije nikakva tragedija
Plenković bi podmitio ljude iz dijaspore njihovim novcem. Nitko nije toliko naivan da nasjedne
Neke Tomaševićeve odluke, zbog kojih ga mnogi kritiziraju, zapravo nisu loše
Hoće li Vlada osnovati Stožer za demografiju? Evo koje bi mjere mogli uvesti...
Dosad najbolji prijedlog protiv iseljavanja: ʼPoslodavcima omogućiti lakše otpuštanje i zapošljavanje radnikaʼ
Srbi bi selili na Zapad, skoro nitko ne želi u prijateljsku Rusiju
Politika jednog djeteta - kad dobre namjere rezultiraju katastrofalnim posljedicama
Demografska logika Vlade RH: Pomozi jednoj obitelji da bi otjerali pet drugih
Kome odgovara demografska politika lokalne samouprave?
Za 9 mjeseci Hrvatska može očekivati baby boom, a to nije jedini pozitivni utjecaj SP-a...
Subvencioniranjem kredita za mlade država čini uslugu samo bankama
U čemu je Plenković točno pogriješio u izjavi o Africi?
Odgovor države na problem iseljavanja - još veće iseljavanje
Kako je Puljak popljuvao program stranke Pametno
Akademija u službi šovinizma
Predsjedničine mjere za bržu propast Hrvatske
Hrvatski ministri se natječu za prvaka u disciplini bacanja novca u vjetar
Zbog katastrofalne državne politike Hrvata je sve manje
Radnička fronta si je zabila autogol: Mladi odlaze tamo gdje ima kapitala!
Ovo je jedino rješenje demografskog problema (i neće se svima svidjeti)
Iz programa DP-a: Gušiti medijske slobode i osiromašiti Hrvate zbog nataliteta
Oni nastavljaju istu populističku politiku očekujući suprotne rezultate
Hrvatska ima jedan ogromni problem - i svi se prave ludi
Novo na Liberalu:
Je li ovo najbolji ministar gospodarstva u povijesti RH?
Bastiat: Čovjek koji je postavljao neugodna pitanja
Postmodernistička ljevica i Palestina - ljubav na prvi hladnoratovski pogled
Bastiat: Javna potrošnja
Cjepiva spasila 150 milijuna dječjih života diljem svijeta u zadnjih 50 godina
Inflacija pada, a cijene rastu. Novinari se pitaju kako je to moguće
Tomašević se pjeni jer je Zagrepčanima ponuđena jeftinija distribucija plina
Bastiat: Novac, banka i kredit
Index bi mogao biti kažnjen zbog 'diskriminacije katolika'. To nema nikakvog smisla
Plenkovićeve muljaže o inflaciji i BDP-u
Jako bitna odluka Ustavnog suda o predmetu Krišto v. Pride, evo zašto
Privatne kompanije plaćaju kazne za curenje podataka, a pravu ugrozu predstavlja država
Konvencija LP-a: Odbacili Trumpa i Kennedyja, izabrali 'naoružanog geja'
F. A. Hayek: Upotreba znanja u društvu
Mises je tijekom WW2 dvaput pogazio vlastite principe, evo o čemu se radi
Anka, empatija i antisemitizam
Bastiat: Prokleti strojevi
Zašto su neke cijene u trgovini u Hrvatskoj veće nego u zapadnim zemljama EU-a?
Benčić se bori da HDZ zadrži apsolutnu kontrolu nad HEP-om. Zašto?
Bastiat: Kome koriste ograničenja u prekograničnoj trgovini?
Nedavna studija dokazala korelaciju između ekonomske slobode i rodne ravnopravnosti
Ovaj lik nema pojma o čemu govori
Baby Lasagna je sušta suprotnost svega što Severina predstavlja
Bastiat: Koja je svrha posrednika?
UN prošlog tjedna potiho smanjio broj žrtava u Gazi
Feminizam pokušava opravdati brutalno čedomorstvo jer žena 'nije imala financijsku pomoć'
RTL iskoristio uspjeh Lasagne za širenje mržnje prema Židovima
Bastiat: Mogu li javni radovi služiti kao mjera za zapošljavanje?
Varteks treba pustiti da propadne, a država neka pomogne radnicama
Hrvatski mediji grubo krše Istanbulsku konvenciju i šire govor mržnje

Mjere za spas nataliteta su promašene i neodržive


Piše: Branimir Perković
25.4.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3

Mjere za spas nataliteta su promašene i neodržive


Piše: Branimir Perković
25.4.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3

Hrvatska od samostalnosti bilježi jako negativne demografske trendove, što je dijelom rezultat prirodne demografske tranzicije, ali s obzirom na ostale društveno-ekonomske parametre izgleda da je ta demografska tranzicija prenaglašena i prebrza. Hrvatska ni prije demografske tranzicije nije bila gusto naseljena država, a i ta naseljenost je bila vrlo neravnomjerno raspoređena. Iako sličan problem imaju sve postsocijalističke države, u Hrvatskoj je pad broja stanovništva i njegov neravnomjerni razmještaj posebno izražen. Problem je u početku bio u velikoj razlici između broja umrlih i broja rođenih, tj. natalitet je bio puno manji od mortaliteta, što stvara velike ekonomske, a time i društvene probleme.

Kada stanovništvo stari, a natalitet pada, prvi problem koji se pojavljuje je pitanje održivosti mirovinskog sustava. Taj problem je u Hrvatskoj posebno izražen, jer naš mirovinski sustav funkcionira po principu „međugeneracijske solidarnosti“ tj. trenutna radna snaga iz svojih plaća izdvaja dio koji se redistribuira starijim generacijama u mirovini. To samo po sebi nije nužno negativno, dapače ako imate nekoliko radnika na jednog umirovljenika onda raspoređuje teret „uzdržavanja“ jedne osobe na više plaća. Međutim, kako zbog lošeg ekonomskog stanja s visokom nezaposlenošću, kako zbog demografske tranzicije i manjka mlade radne snage, omjer između radnika i umirovljenika postaje sve nepovoljniji, a danas iznosi jedva nešto više od jednog radnika na jednog umirovljenika.

Što to znači?

Ukratko, svaki radnik radi za svoju plaću i za jednu mirovinu. I ne samo to, kako otprilike jedna trećina zaposlenih radi u javnom sektoru kojemu se plaće isplaćuju iz proračuna, dolazimo do činjenice da dvije trećine zaposlenih koje rade u privatnom sektoru, moraju uplaćivati u proračun dovoljno novca i za sve mirovine (svaki radnik za jednog umirovljenika) i za plaće radnicima u javnom sektoru koji se financiraju iz državnih i lokalnih proračuna. I tu se krije razlog i niskih neto plaća i još nižih mirovina. Jednostavno je takvo stanje neodrživo, a bit će još gore, te se trenutno održava samo uz pomoć zaduživanja što samo odlaže krah mirovinskog sustava. To je simptom kolektivističkog sindroma i nasljeđa socijalizma u kojem se radi za „opće dobro“ umjesto za „individualno dobro“. Da su svi ti umirovljenici kroz svoj radni vijek sami sebi izdvajali za buduće mirovine, umjesto nakaradnog sustava „međugeneracijske solidarnosti“, problem ne bi postojao. Samo jedan od brojnih primjera kako kolektivistički sindrom općeg interesa na kraju uvijek završi kao društveni teret i jedna od stvari koja usporava napredak.

U kontekstu demografske obnove i traženju politika koje bi do nje dovele, pojavila se ideja da majke kućanice također trebaju imati pravo na mirovinu pa i garantirani mjesečni dohodak, bez obzira na radni staž. Po tom pitanju postoji puno problema, a objašnjenja onih koji se za to zalažu su kontradiktorna.

Prvo, trenutni mirovinski sustav nikako ne bi izdržao taj dodatni teret. Trenutno je omjer približno jedan radnik na jednog umirovljenika, a od tih radnika jedna trećina njih radi u javnom sektoru koji je neto primalac iz proračuna te se sustav održava jedino velikim zaduživanjem i prebacivanjem problema na sljedeće generacije. Sustav apsolutno ne može izdržati dodatni teret, posebno ne toliko veliki odjednom.

Drugo, moram primijetiti da su po ovom pitanju ljevičari odjednom postali jako zainteresirani za žene kućanice, koje im tradicionalno nisu bile pretjerano simpatične jer je koncept žene kao majke i kućanice tradicionalan i konzervativan, što je „progresivnoj“ ljevici ideološka suprotnost, posebno lijevim feministicama koje u ženama koje odlučuju biti kućanice vide svojevoljne sluge i robove nekakvog imaginarnog patrijarhata. Priznajem, još nisam dokučio razlog tomu, ali sam primijetio tu veliku kontradiktornost.

Jedna od glavnih kritika „progresivne“ ljevice upućena tradicionalnoj nukleusnoj obitelji u kojoj muškarac radi i financijski skrbi o obitelji, a žena vodi kućanstvo i odgaja djecu, je taj da u takvom sustavu je žena potpuno financijski ovisna o muškarcu i prisiljena podnositi stvari koje inače ne bi jer nije u mogućnosti sama ostvariti financijsku samostalnost. Sasvim legitimna kritika, bez sumnje.

Međutim, začuđuje ideja da ulogu muškarca tj. muža kao financijskog skrbnika preuzme država. U principu se ništa ne mijenja, žena kućanica ostaje financijski ovisna, ali s jednom bitnom razlikom koja cijelu situaciju čini nemjerljivo gorom.

U tradicionalnoj obitelji, u kojoj je muškarac financijski uzdržavatelj te time financijski kontrolira ženu, ipak žene imaju leverage tj. sredstva „ucjene“ koje mogu koristiti za pregovore i nekakvo oružje, dapače jako moćno, u pregovorima oko financijskih i drugih bračnih prava. Ta sredstva mogu biti djeca, emocije, pa i „dobar glas“. Možda zvučim previše hladan i bešćutan, ali brak je ugovor i serija kompromisa, pregovora i dogovora.

Ali kada je žena kućanica financijski ovisna o državi, ona nema apsolutno nikakav leverage tj. sredstvo ucjene kojim može utjecati na odluke samo države te država od nje može zahtijevati bilo što u zamjenu za financijsko uzdržavanje, bez da ona ima bilo kakva sredstva za pregovore oko uvjeta. I to čini situaciju u kojoj žena kućanica ovisi financijski o državi nemjerljivo gorom od situacije u kojoj ovisi financijski o muškarcu/mužu.

Već sam pisao o tome kako se u samim ideološkim temeljima ljevice nalazi želja za uništenjem tradicionalne monogamne obitelji pa ovoliku zainteresiranost ljevice za ovakvo rješenje mogu samo objasniti time, iako prijedlog nije iniciran od strane ljevice već od strane desnice koja očigledno nije dovoljno inteligentna da shvati da ovime dugoročno rade kontra svojih deklariranih stavova. Razlog tomu je što bi takav sustav rušio podjelu odgovornosti u tradicionalnoj obitelji, gdje je odgovornost muškarca da bude uzdržavatelj, a žene da bude njegovatelj i taj nazovimo ga društveni ugovor je funkcionirao kroz povijest relativno nepromijenjen do novijeg doba.

U situaciji kada država preuzima ulogu uzdržavatelja, sustav se automatski ruši jer jedna strana, muškarac, gubi svoju ulogu. To bi na kraju dovelo do postupnog nestajanja nukleusne obitelji, a bez ikakvog efekta na emancipaciju žena. Dapače, ta situacija bi se vrlo vjerojatno mnogim ženama svidjela te bi imale manje averzija prema tome da budu samohrane majke. A statistika jasno pokazuje da djeca odgojena bez jednog roditelja imaju manje šanse za uspjeh u životu, sklonija su kriminalu, imaju manje dohotke u odrasloj dobi i sami imaju više šanse da završe kao samohrani roditelji. Naravno, to je prosjek i nikako ne znači da će djeca iz obitelji sa samohranim roditeljem nužno biti „gora“ od onih iz tradicionalnijih obitelji, ali podaci jasno pokazuju da je u prosjeku to tako.

U Hrvatskoj općenito postoji općedruštvena ideja da se svaki problem rješava institucionalnim centralnim planiranjem, uspostavom novih zakona i regulacija, formiranjem istražnog povjerenstva, radne skupine ili ministarstva te općenito regulacijom od strane nekakvog državnog tijela. U Hrvatskoj se velik naglasak stavlja na red i pravila iako paradoksalno baš to konstantno slaganje jednog pravila na drugo dovodi do umjetno stvorenog nereda. Mi smo kao država odličan primjer pravila da što su brojniji zakoni, to je slabija pravda.

Istu stvar se želi napraviti i s problemom demografije - oformiti posebno ministarstvo koje će se baviti samo pitanjem demografske obnove, a sve ideje koje bi stajale iza takvog ministarstva se bave parcijalnim rješenjima te krpanjem rupa na trupu broda koji tone, umjesto da se restrukturira cijeli brod. Možemo biti sasvim sigurni da takvo ministarstvo neće baš ništa promijeniti po pitanju demografije, a potencijalno može prouzrokovati mnoge neravnoteže.

Činjenica ostaje da ljudi iz RH ne iseljavaju ni zbog manjka stanova, ni zbog niskih porodiljnih naknada ili dječjih doplataka, već primarno zbog nedostatka posla te svaka politika koja kao cilj ima demografsku obnovu mora primarno raditi na rješavanju tog problema. A problem je čisto ekonomske prirode, ne stambene ili socijalne.

Uzmimo za primjer zemlju kao što je Irska, koja je povijesno imala slične probleme iseljavanja stanovništva, a zadnjih desetljeća ostvaruje jako velike stope gospodarskog rasta te sukladno tome i rasta stanovništva, kako zbog jednih od najboljih stopa nataliteta u EU, tako i zbog pozitivnog neto migracijskog salda. Irska je put od siromašne zemlje iz koje svi iseljavaju, u bogatu u koju svi žele useliti i ima odlične stope nataliteta započela provođenjem ekonomskih politika otvorenog i slobodnog tržišta, smanjenja birokracije i regulacije te smanjivanjem socijalne države i prebacivanjem dijela tih sredstava u obrazovanje. Ukratko, deregulacija, otvorenost i jak ljudski kapital u smislu obrazovanja, doveli su do velikih stranih investicija u Irsku, a kada se sama Irska obogatila tada je ona sama počela ulagati u druge zemlje. Želimo li gospodarski i posljedično demografski oporavak, onda trebamo slijediti stazu koju je utabala Irska, uz naravno određene preinake jer je ipak svaka zemlja specifična. Ali nacrt kako postati od siromašne zemlje iz koje se iseljava, bogata zemlja u koju se useljava, je tu. Samo treba imati političke volje da ga se implementira. A politička snaga proizlazi od birača koji biraju svoje kandidate na temelju politika za koje se zalažu. I zbog toga je vrlo važno educirati glasače o ekonomskim temama, njihovom utjecaju na društvena pitanja te beznačajnosti standardnih ustaško-partizanskih prepucavanja.

Hrvatska ima puno neiskorištenog potencijala u svojoj emigraciji te je čak imala i pozitivan migracijski saldo do prije gospodarske krize 2008. godine. Kroz stvaranje uvjeta za uključivanje migracije u svoj gospodarski život Hrvatska ima vrlo jako faktor koji joj može uvelike pomoći na putu od tromog, prereguliranog i zagušenog gospodarstva do modernog, živahnog i slobodnog.

Ljudima je beznačajna bilo kakva nekretnina ako nemaju posao kojim mogu uzdržavati sebe i svoje obitelji, ljudima su beznačajni i vrtići i škole ako nemaju dovoljno sredstava da prehrane svoju djecu jer ne mogu pronaći adekvatno zaposlenje, ljudi žele ostati u svojoj domovini te tu osnovati obitelj i raditi.

Samo im država treba prestati u tome „pomagati“, jer ako već ne zna ostvariti politike koje će dovesti do gospodarskog rasta, onda bolje da se sasvim makne. Svako krpanje, svaka sanacija, svako održavanje industrija na samrti, svako razbacivanje novcima dobivenih zaduživanjem i svako tretiranje svojih građana kao djece je dovelo do stanja u kojem se demografski i ekonomski Hrvatska sada nalazi.

Kako se sve to skupa slaže i tvori misao vodilju ovog teksta? Prvo, laissez faire (fr. „pustite neka sve ide svojim tokom“), tj. maknite se iz gospodarstva, smanjite porezno opterećenje i ne miješajte se u stoljetne institucije koje su funkcionirale kroz cijelu povijest, a sada bi ih stavljanje pod državnu kontrolu sasvim oslabilo, ma u koliko dobroj namjeri. Drugo, prestanimo razmišljati kratkoročno u smislu stalnog krpanja rupa i sasvim promijenimo svoj pristup ekonomskim, političkim i društvenim temama jer nas dosadašnji pristup nije baš dobro služio. Treće, shvatimo da rješenje postoji, ono je provedivo i iskušano, samo trebamo smoći malo hrabrosti i napustiti svoj dosadašnji destruktivni mindset koji se svodio na odbacivanje osobne odgovornosti i klanjanje svemoćnom bogu Državi, što je u principu klanjanje politici.

Mi sami imamo ključ svog uspjeha, ključ gospodarske obnove i ključ demografske obnove te nas samo treba osloboditi trenutnih državnih okova da bismo bili slobodni raditi ono što želimo raditi, a to je stvarati bogatstvo i potomstvo.

 

Ocijeni članak

Sadržaj Liberala mogu ocjenjivati samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.

Sviđa ti se članak? Podrži Liberal!

Podrži neovisno novinarstvo: učlani se ili doniraj Udruzi "Liberal.hr" koliko želiš/možeš za razvoj ove platforme.
IBAN: HR5923900011101229527
Model: 00, poziv na br. prim.: 2222
(za donatore iz inozemstva SWIFT/BIC: HPBZHR2X)
Ako koristite mobilnu aplikaciju za bankarstvo jednostavno uslikajte ovaj barkod i unesite željeni iznos.

O autoru

BRANIMIR PERKOVIĆ
Branimir Perković je diplomirao ekonomsku politiku i financijska tržišta na Sveučilištu u Splitu. Komentator i analitičar na projektu Liberal.hr
Više od istog autora
VIŠE O TEMI:
VIŠE IZ RUBRIKE:

Komentiraj članak

Komentirati na portalu mogu samo registrirani članovi. Učlanite se ovdje.
Mala škola liberalizma
Udruga Liberal.hr
O Udruzi Liberal.hr
Udruga Liberal.hr osnovana je s ciljem promicanja osobnih i ekonomskih sloboda u Republici Hrvatskoj. Djeluje prvenstveno preko ovog portala. Liberal je od svoga početka 2016. do danas dao značajan doprinos u raspravama oko javnih politika uvijek štiteći prava i slobode građana. Naša misija je educirati javnost i podizanje svijeti o građanskim pravima i posljedicama koje određene politike mogu imati na njihove živote. Više o radu i ciljevima udruge možete pročitati ovdje.

Ako želite i možete doprinijeti radu Udruge - bilo svojim aktivnostima i zalaganjem ili bar uplaćivanjem godišnje članarine, kliknite ovdje i ispunite pristupnicu za učlanjenje.
Doniraj
Ovaj portal financira se dobrovoljnim članarinama i donacijama naših čitatelja. Pomozite nam da budemo još bolji, postanite jedan od naših donatora!

Donirati nam možete preko Paypala - klikom ovdje ili preko e-bankarstva, ako skenirate ovaj barkod:



Za broj žiroračuna i ostale informacije kliknite ovdje.