Vjerska sloboda je temeljno ljudsko pravo i nitko ne bi trebao biti potlačen ili na bilo koji način diskriminiran zbog svojih vjerskih uvjerenja. Svatko treba imati mogućnost prakticirati svoju vjeru onako kako želi (naravno, dok to nije kršenje prava drugih) i država mora štititi to pravo svakog pojedinca.

Nažalost, danas još uvijek veliki dio svijeta ne živi po civiliziranim principima liberalizma, a najprogonjenija religijska skupina su kršćani. Diljem Azije i Afrike kršćane se sustavno proganja ili kažnjava samo zbog njihove vjeroispovijesti. Humanitarna organizacija Open Doors, koja pomaže progonjenim kršćanima, objavila je listu zemalja u kojima je najopasnije biti kršćanin.

1. Sjeverna Koreja

Najgore mjesto za kršćane već godinama, prema organizaciji Open Doors, drži Sjeverna Koreja. Komunistička diktatura s 25,5 milijuna stanovnika zahtijeva od svojih građana da štuju isključivo diktatora i njegovu obitelj. Neke religijske skupine su dozvoljene (npr. šamanizam i čondoizam), a pretpostavlja se da ima oko 400.000 kršćana koji svoju vjeru moraju skrivati u javnosti ili mogu lako završiti u jednom od radnih kampova iz kojih se većina nikada ne vrati.



2. Somalija

Ova istočnoafrička zemlja je na listi najopasnijih zemalja za kršćane još od 1993. godine. Islam je već bio uspostavljen kao službena religija prije dolaska kršćana i, kao rezultat, oni su dočekani neprijateljski. Somalijski plemenski sistem - kao neformalni način vladanja - vrlo je otpornički prema demokraciji što znači da kršćani nemaju nikakvu mogućnost političkog sudjelovanja u društvu. Nakon pada Ziada Barrea 1991. godine, Somalija je postala raj za islamističke militante. Kršćani su svedeni na svega nekoliko stotina zahvaljujući protjerivanju i ubojstvima. Najgore prolazi onaj tko prijeđe s islama na kršćanstvo, sama sumnja da je netko to učinio može lako dovesti do javnog smaknuća.



3. Afganistan

Među 34 milijuna stanovnika Afganistana svega nekoliko tisuća su kršćani i ova manjina doživljava ekstremnu diskriminaciju. Društvo masovno osuđuje svakog nemuslimanskog vjernika. Državni organi su slabi, a islam se smatra čimbenikom ujedinjenja i društvo smatra da odbacivanje islama ne smije biti tolerirano. Neki koji odluče prijeći s islama na kršćanstvo bivaju ubijeni čim njihove obitelji za to saznaju. U blažim slučajevima ih šalju na psihijatrijsko liječenje pod pretpostavkom da nitko normalan ne bi odbacio islam. U svakom slučaju, oni koji promijene vjeru gube građanska prava i imovinu. To se može dogoditi čak i ako postoji samo sumnja da se netko zanima za kršćanstvo.



4. Pakistan

Četiri milijuna kršćana živi u Pakistanu. Službeno kršćanske zajednice mogu slobodno postojati i raditi, ali pod konstantnom državnom prismotrom. Oni koji prijeđu s islama na kršćanstvo bivaju kažnjeni od strane radikalnih islamskih grupa, ali i od strane vlastite obitelji i susjeda. Protestantske zajednice su posebna meta radikalnih islamista. Kršćani su meta ubojstava, bombaških napada, silovanja, prisilnih udaja i protjerivanja iz rodnog mjesta. Nepravedni zakoni protiv svetogrđa koriste se da bi progonili kršćane.



5. Sudan

U Sudanu se već više od 20 godina provodi sustavno etničko čišćenje. Pod autoritarnom vlašću al-Bašira i njegove stranke, nema vladavine prava. Sloboda izražavanja je gotovo potpuno ukinuta. Povijesno je islam duboko ugrađen u sudansko društvo i Vlada striktno provodi politiku jedne kulture i jedne religije, što dovodi do kažnjavanja i progona kršćana kojih je u Sudanu oko 2 milijuna ili 5 posto. Uhićenja, napadi i ubojstva kršćana u Sudanu nisu rijetkost.



U top 10 najopasnijih zemalja za kršćane ušle su još Sirija (dijelovi pod kontrolom ISIL-a i pobunjeničkih skupina), Irak (dijelovi pod kontrolom ISIL-a), Iran, Jemen i Eritreja.