Nakon što sam jučer objavio tekst koji sam preveo s bloga Cafe Hayek, o tome kako minimalac izbacuje najsiromašnije s tržišta rada, naišao sam na različite kritike. Neke od njih zbilja treba uvažiti.

Ugledna ekonomistica Vedrana Pribičević me je popljuvala da koristim loš izvor i da je tekst netočan. Iznijela mi je hrpu ekonomskih analiza sa svjetskih sveučilišta koje pokazuju kako u teoriji minimalna plaća može poboljšati standard građana i utjecati pozitivno na kompletnu ekonomiju (naravno, povećati potrošnju i ostale kejnezijanske fore).

U obranu izvora mogu reći da je isti tekst prenijela i ugledna ekonomska zaklada FEE.

Što da kažem? Vedrana je u pravu. Siguran sam da postoje stotine analiza i znanstvenih radova koje opravdavaju postojanje minimalca. No, meni kao laiku čini se totalno nemoralno da se treća strana (država) prisilno miješa u privatne odnose između dvije strane (radnik i poslodavac). Radni zadaci i visina plaće isključivo su stvar dogovora između radnika i poslodavca koji potpisuju ugovor, a jedini zadatak države trebala bi biti arbitraža ako jedna od strana potpisnica prekrši ugovor.

I opet, kao laik, pitam se kako to da jedna Švicarska i Norveška imaju najveće prosječne plaće u Europi, a nemaju zakonom propisani minimalac. Pobornici minimalca će reći: ali totalno su drukčije okolnosti u različitim državama. I opet, u pravu su. Međutim, ako želimo pričati baš o Hrvatskoj, upravo kod nas se pokazalo da su dosad sve državne intervencije u ekonomiju imale negativne rezultate. Kad je Milanović prošli put povisio minimalac, mnogi su ljudi ostali bez posla. Znam iz prve ruke da su radnice u tekstilnoj industriji bile otpuštene jer firma nije mogla zaraditi za sve plaće. One su htjele raditi i za plaću kakvu su primale prije povisivanja minimalca, ali im država više to nije dozvolila.

Živim u Slavoniji, ovdje je definitivno ekonomska situacija barem 20 % gora nego u ostatku zemlje. Ovdje puno ljudi radi za minimalac, a i puno je nezaposlenih. Mnogi od njih bi radili da nema minimalca i sigurno bi bili zadovoljniji da rade i za tu plaću kakvu bi mogli zaraditi, nego ovako da ne rade ništa i žicaju novac od roditelja ili traže posao negdje vani. Zato hvala ekonomistima, profesorima, teoretičarima...Ali to jednostavno nije u redu - moralno, etički, pa ni logično.