Često nam ljudi kažu "takav liberalni ideal države, kakav vi želite, ne postoji nigdje u svijetu". I u pravu su. Ideal nije ostvaren, ali to ne znači da mu ne treba težiti. Nema države u svijetu koja ima apsolutno slobodno tržište, apsolutnu vladavinu prava i koja maksimalno poštuje ljudska prava i slobode svakog pojedinca. Neke zemlje su se više udaljile od tog ideala, a neke su mu se dosta približile. Jedan od pozitivnih primjera, možda i najpozitivniji primjer ako sagledamo ukupno sve principe klasičnog liberalizma, je Novi Zeland.

Novi Zeland je posljednjih 8 godina na odličnom putu. Nakon provedenih protržišnih reformi njegovo bogatstvo se povećava, a životni standard prosječnog stanovnika sve je bolji. Još prije 5 godina Novi Zeland je po svim pokazateljima gledao u leđa susjednoj Australiji, a danas je situacija obratna.

Ova zemlja, sastavljena od dva otoka, geografski je najudaljenija država od Hrvatske, ali ne samo geografski. Iako je po broju stanovnika, raznolikosti krajolika i klimi sličan Hrvatskoj, nakon toga svaka sličnost prestaje.

Novi Zeland je 1984. godine ukinuo poljoprivredne poticaje kao i sve druge subvencije države privatnom sektoru. To je učinila tadašnja lijeva, laburistička vlada tek kad nije imala drugog izbora jer je država doživjela bankrot. Zemlja je nakon toga vodila dugu i tešku borbu za tržište, diplomati su potpisivali razne sporazume o slobodnoj trgovini s američkim, europskim i azijskim zemljama kako bi omogućili što lakši proboj svojim proizvođačima. Razvili su i turizam uz koji su rasle i uslužne te financijske djelatnosti. Ipak, najveće reforme dogodile su se nakon 2008. godine, kad je desno-liberalna vlada, koju čini koalicija konzervativaca i klasičnih liberala/libertarijanaca i koja je još uvijek na vlasti, pokrenula nove reforme kojima je ozbiljno srezala socijalnu pomoć, smanjila poreze i ukinula brojne regulacije.

Svuda pri vrhu

Danas je Novi Zeland treći u svijetu na indeksu ekonomskih sloboda te se popeo s četvrtog mjesta u prošloj godini i prestigao Švicarsku. NZ je najbolji u svijetu po lakoći poslovanja. Ove je godine, uz Dansku, izabran za najmanje korumpiranu zemlju. Na Svjetskom indeksu mira NZ zauzima drugo mjesto. Prema istraživanju Deutsche banke glavni grad Novog Zelanda, Wellington proglašen je najboljim mjestom za život, a prema istraživanju Instituta Mercer Auckland, najveći grad NZ-a, izabran je za treći najbolji grad u svijetu po ukupnoj kvaliteti života.

Koje god parametre pogledamo, Novozelanđani su superiorni. Nije im to palo s neba, to je rezultat pametne politike. Novi Zeland je, prema istraživanju, među državama s najnižim ukupnim poreznim opterećenjem koje iznosi 44 posto. Oni su svjesni da je to i dalje visoko pa najavljuju nove porezne rezove. Poslovanje je posebno jednostavno. Za pokrenuti posao ne treba se uopće izaći iz kuće, preko internetskog formulara i slanjem potpisane potvrde e-mailom se sve riješi u roku nekoliko sati te se odmah potom može početi raditi, naplaćivati i izdavati račune - i to za 0 dolara administrativnog troška!

Novi Zeland je poznat i po vrlo liberalnom Zakonu o radu gdje država poštuje slobodu radnika i poslodavca da sami odluče o uvjetima radnog odnosa. Zato imaju konstantno nisku nezaposlenost (zadnjih 5 godina se kreće između 4 i 6 posto). Najveće probleme im stvaraju cijene nekretnina koje su otišle u nebo u najvećim gradovima, budući da je za njima prevelika potražnja uslijed brzog ekonomskog razvoja.

Osobne slobode

Iznimno su tolerantni i po mnogim društvenim pitanjima. Novi Zeland je zemlja doseljenika u kojoj skupa žive i rade ljudi sa svih kontinenata, a zbog striktnih propisa za socijalu i općenito male socijalne države nemaju većih problema s kriminalom. Ljudi na Novi Zeland dolaze isključivo raditi, a tko želi raditi, taj će biti dobrodošao bez obzira na zemlju porijekla. Naši ljudi, koji su odselili na NZ, potvrđuju da su domaćini vrlo gostoljubivi i ne stvaraju nikakve probleme doseljenicima.

U ovoj zemlji je priznata bračna jednakost, što znači da LGBT osobe imaju puno pravo ući u brak, posvojiti djecu i osnovati obitelj. Prostitucija je legalizirana i, prema riječima prostitutki, Novi Zeland je za njih najbolja zemlja.

Kao i uvijek, nije sve savršeno. Negativni aspekt novozelandskih, inače vrlo liberalnih zakona, jesu droge. Posjedovanje i najmanje količine marihuane je kazneno djelo i može se lako zbog nje završiti u zatvoru, a ostale droge da ne spominjem. Postoje inicijative da se to promijeni. Prije 4 godine Zeleni su predložili u parlamentu zakon koji bi legalizirao marihuanu. Podržali su ih libertarijanci, ali dvije najjače stranke (konzervativci i laburisti) glasale su protiv, tako da nije prošlo. Sad najavljuju novi prijedlog, ovaj put će tražiti samo dekriminalizaciju pa se nadaju boljem uspjehu.

Imaju i restriktivne propise protiv oružja (svejedno, liberalnije od Hrvatske), ali unatoč ovim sitnim nedostatcima, Novi Zeland je najbliži idealnoj zemlji po principima klasičnog liberalizma. Zemlja je na najboljem putu prosperiteta i unatoč tome što je po BDP-u još slabija od mnogih drugih razvijenih država, ovakva politika i daljnji razvoj će je s vremenom voditi prema vrhu. Samo ako ljevičari ne dođu na vlast i sve pokvare.

Treba napomenuti i da je bivši premijer Novog Zelanda podnio ostavku na svoje funkcije u Vladi i najjačoj stranci nakon što je osvojio tri izbora zaredom. Razlog njegove ostavke je "pružanje prilike mlađim generacijama političara". Tako nešto u Hrvatskoj nećemo doživjeti, kao što možemo samo sanjati rezanje socijale, poreza i regulacija.