Može li netko biti kršćanin i u isto vrijeme pro-choice? Vjerski fanatici tvrde da ne može, ali to je njihov način da pokušaju uvesti nove zabrane.

Katolička crkva u Hrvatskoj bit će protiv svakog zakona koji bude omogućavao pobačaj. Taj, inače poznati stav Crkve, potvrdio je na konferenciji za novinare u povodu Dana života dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, predsjednik Vijeća HBK za život i obitelj, prenosi Večernji list.

To nije ništa novo, Uzinić je potvrdio stav koji ima Katolička crkva u Hrvatskoj, ali i praktički bilo gdje u svijetu. Živimo u slobodnom društvu pa ljudi unutar Crkve i njeni predstavnici imaju puno pravo komentirati politiku i predlagati političarima kako da glasaju, to nije upitno. Ali ono što je mene pomalo zabrinulo, to je način na koji je Mate Mijić, poznati konzervativni komentator u hrvatskim medijima, prenio taj članak na Twitteru. Ovo su Mijićevi komentari:

"Danas kad se sve relativizira, pa tako i čovjekov život, ohrabrujuće je što naša Crkva ne odstupa od nauka i čuva život od začeća do prirodne smrti. Ali tog se nauka moraju držati i vjernici, naročito političari koji će glasovati o zakonu.

Biskupi trebaju odlučnije nastupiti prema političarima koji se deklariraju katolicima i na vjeri skupljaju glasove, a donose protukršćanske zakone. Trebamo pravo vodstvo i dokaz da političari nisu iznad naroda. Nema pričesti bez pokajanja!

Živimo u slobodnom društvu u kojemu nitko nije prisiljen ići u crkvu i deklarirati se katolikom. Ako se kao političar ipak tako deklariraš, onda to sa sobom nosi i određene odgovornosti, a ne samo koristi u vidu glasova na izborima."

Ovakvu retoriku smatram izrazito opasnom s obzirom da je riječ o očitom ucjenjivanju političara, a ta ucjena počiva na cijelom nizu pogrešnih pretpostavki. Prvo, pobačaj nije ubojstvo. Da bi nešto bilo ubojstvo, mora postojati široki konsenzus. Konstantno ponavljanje te fraze "ubojstvo" ima samo jedan cilj; nametanje osjećaja ogromne krivnje svakoj ženi koja se uopće suočila s neželjenom trudnoćom. Jer sama pomisao "Što učiniti?", ako slijedimo logiku vjerskih fanatika, ispada kao predumišljanje ubojstva. Prestrašno!

Druga pogrešna pretpostavka je da netko ne može biti kršćanin ako je pro-choice. Samo zato što neki istaknuti ljudi, visoko u hijerarhiji neke vjerske institucije zauzimaju neki politički stav, ne znači da takav politički stav moraju imati svi pripadnici iste vjerske organizacije. Ili Mijić možda želi reći da je Katolička crkva nešto kao Savez komunista gdje svi članovi imaju dužnost misliti onako kako kaže vođa. Ne mislim da je Katolička crkva takva, a Mijića pobijaju i brojni primjeri u svijetu.

Irska je zemlja u kojoj se 78 posto stanovništva deklarira kao religiozni katolici, dakle pripadnici Katoličke crkve, pa je svejedno na lanjskom referendumu o pobačaju dvije trećine glasača bilo protiv zabrane pobačaja. Jesu li to sve krivovjerci, bespobožnici, loši katolici? Što bi Mate rekao njima?

Ne morate biti pro-life i glasati za zabranu pobačaja da biste bili katolici, ništa manje vjernici od Mate Mijića. Postoji mnogo razloga zašto bi baš kršćani mogli bili pro-choice. Meni je zanimljivo kako je to pitanje obradila Rebecca Todd Peters, profesorica religijskih studija na američkom sveučilištu Elon u knjizi "Vjerujte ženama: Progresivni kršćanski argument za reproduktivnu pravdu".

Todd Peters objašnjava da pitanje pobačaja nije opće i ne može se gledati generalno te tražiti jedan, jedinstveni odgovor za sve. Obje strane - i pro-choice i pro-life - postavljaju ženu i fetus na suprotne strane, obje strane zapravo odvraćaju žene od trudnoće. A to bi pitanje ustvari trebalo biti potpuno individualno. Ono glasi: "Što žena treba učiniti kada se nađe u neplaniranoj i neželjenoj trudnoći?", a odgovor je različit i ovisi od osobe do osobe, od situacije do situacije i samo žena koja se u tom problemu nalazi može odgovoriti na to pitanje. To je jedino moralno, kršćanski i etički prihvatljivo, rješenje pitanja pobačaja.

Evo što kažu u članku objavljenom na stranicama kršćanskog sveučilišta Whitworth u američkoj državi Washington, naslovljenom "Kršćanska obrana pro-choice stava":

"Argument protiv stajališta o izboru o pobačaju u velikoj mjeri provode kršćani s konzervativnim uvjerenjima. To gledište opravdava jedna od deset zapovijedi koja nalaže da je ubojstvo druge osobe grijeh. Oni koji slijede kršćanska vjerovanja tvrde da je pobačaj čin ubijanja drugog čovjeka, a time i grijeh.

Kao pobožna kršćanka, borila sam se s razlikama između toga da budem pro-choice i pro-life. Argument koji se odnosi na život najbliži je mojem uvjerenju da je ubijanje drugog čovjeka grijeh. Međutim, došla sam do zaključka da se razlika između argumenta koji se odnosi na pro-choice i pro-life ne odnosi na pobačaj, već na izbor. Vjerujem da je poduzimanje pravnih radnji protiv pobačaja nevjerojatno neuk i naivan način da se pokuša eliminirati medicinski postupak. Zakonski rat protiv pobačaja i pristupa drugim oblicima kontracepcije namjerno zanemaruje izbor koji je ključan i koji pripada isključivo ženama.

Zabrana pobačaja ne znači da će se pobačaji prekinuti provoditi, već će postati još opasniji. Prema Nacionalnom savezu za pobačaj, od 1880. do 1973. godine prije presude Roe v. Wade, ilegalni pobačaj kretao se do 1,2 milijuna godišnje. Tisuće žena umrle su ili su bile ozbiljno ozlijeđene samoubilačkim pobačajima bez obučenog liječnika ili sanitarnog okruženja. U studiji o nadzoru koju je proveo Centar za kontrolu bolesti, 652.639 pobačaja prijavljeno je u cijeloj zemlji u 2014. godini. Od legalizacije pobačaja broj pobačaja se smanjuje..."

Na kraju, svatko ima pravo živjeti prema vlastitim uvjerenjima i slušati crkvene vođe koje želi, slijediti njihove upute ako želi. U tome nema ništa sporno. Problem nastaje kad ljudi smatraju da svoja vjerska uvjerenja trebaju nametnuti putem zakona i svima ostalima. U Hrvatskoj velika većina stanovništva pripada Katoličkoj crkvi i zato je jako opasno pozivanje da političari, koji se deklariraju kao katolici i smatraju sebe vjernicima, MORAJU glasati onako kako im crkveni vrh kaže, da im po njihovom političkom glasovanju mjere razinu pobožnosti i kršćanstva ili čak uvjetuju crkvenim sakramentima. U tom slučaju trebamo promijeniti ime Republike Hrvatske u Katoličku Državu Hrvatsku.