29. siječnja smo objavili prvi tekst o problemima u Agrokoru, oko mjesec dana prije nego što je situacija postala dovoljno ozbiljna i postane nacionalna tema broj 1. Jučer, nepuna tri mjeseca nakon našeg prvog teksta, pala je druga HDZ-Most vlada, zbog toga što su glasali protiv vladinog mišljenja u kojem Banski dvori odbacuju prijedlog SDP-a za izglasavanje nepovjerenja ministru Mariću. Ukratko, Agrokor je srušio vladu.

Zdravko Marić je prije preuzimanja dužnosti ministra financija u Vladi Republike Hrvatske u razdoblju od 2012. do 2016. u tvrtki Agrokor d.d. bio izvršni direktor za Strategiju i tržište kapitala, pri čemu mu je područje odgovornosti bilo: “međunarodno financiranje, odnosi s investitorima, M&A“. Problemi Agrokora su upravo u prevelikom zaduživanju, mahom kod inozemnih banaka, i lažiranim financijskim pokazateljima.

HDZ i sam Marić tvrde da nije znao ništa o financijskim problemima u Agrokoru i nije imao pojma o lažiranju financijskih izvještaja. Ozbiljno? Osoba s poslovnom titulom izvršnog direktora za Strategiju i tržište kapitala i područjem odgovornosti “međunarodno financiranje, odnosi s investitorima, M&A“, nije znala ništa o financijskih malverzacijama, načinu financiranja i novčanim tokovima u koncernu?

Most je drugi put rušio vlastitu vladu, a HDZ je zbog jednog nestranačkog čovjeka spreman preuzeti rizik novih izbora. Kakvu ulogu može imati Marić da je HDZ spreman na gubitak vlasti i fotelja, samo da ga zaštite?

Mislim da je ovo HDZ-ov taktički potez, za što postoji više razloga.

Prvo, situacija oko Agrokora polako nagriza podršku HDZ-u. Redovito mjesečno istraživanje agencije Promocije plus o društvenim i političkim preferencijama CRO Demoskop, provedeno u razdoblju između 1. i 3. travnja, pokazalo da je za 71,6 posto hrvatskih punoljetnih građana slučaj Agrokor najvažnija tema posljednjih mjesec dana. Istodobno, broj glasača koji bi glasali za HDZ se spustio s 32,3 % u ožujku na 31,3 % u travnju, a i SDP i Most su zabilježili rast (s 21,6 % na 22,8 % za SDP i s 8 % na 9 % za Most). Vodstvu HDZ-a je jasno da će se taj trend nastaviti. Razlog tomu je što će padom Agrokora ispadati mnogu „kosturi iz ormara“ jer je Agrokor bio predugo i pretijesno povezan s politikom da ne bi povukao za sobom i puno političkih aktera, primarno iz HDZ-a. Taktički je u situaciji kada se to očekuje, i zbog toga se Agrokor mora braniti pošto-poto, pa i pod cijenu rušenja vlastite Vlade zbog nestranačkog člana, sasvim logično. Više odgovaraju raniji nego kasniji izbori. Takve politikantske igre su poznat teren za HDZ, u njemu se dobro snalaze, što dokazuje i izjava samog Plenkovića oko MOST-ovih ministara koji su glasali protiv povjerenja Mariću: "Mogli su ministri MOST-a danas biti kreativni, izaći van, zapaliti cigaretu ako puše, na balkon, poslati državne tajnike...". Politikantstvo iznad svega.

Drugo, SDP je u rasulu, podijeljeni su, a novo vodstvo se pokazalo sasvim nesposobno za stabilizaciju stranke poslije unutarstranačkih izbora. Ne samo da je nesposobno da stabilizaciju stranke, nesposobno je i u komunikaciji prema van, prema biračima i u Saboru. Dok traje ova situacija, vođa oporbe Bernardić daje krajnje konfuzne izjave, u kojima komentira kišu u Zagrebu, pita ljude hoće li biti novih izbora i slično. Izgleda da SDP u svojim redovima nema dovoljno politologa koji mogu odgovori na to pitanje. Što se može, kupljena diploma politologije nije isto što i zaslužena. Vodstvo SDP-a je toliko katastrofalno da članovi stranke u većem broju podržavaju Vrdoljaka nego Bernardića. Ako tome nadodamo cijelu situaciju oko Agrokora u kojoj je HNS stao na „pobjedničku“, popularniju stranu, jedan od većih dobitnika ovih izbora bi mogao biti HNS.

Treće, zbog naglog šoka nema dovoljno vremena za stvaranje nove prosvjedne opcije jer je ostalo vjerojatno relativno malo vremena do izbora. Također, većina kapaciteta za stvaranje nove nacionalne protestne opcije je zauzeta političkom borbom na lokalnim izborima. Most se ipak drži na 10-ak posto, a i Živi zid drži svoju core sljedbu, pa i nema prostora za novi nacionalni protestni pokret.

Nezahvalno je prognozirati bilo što u trenutnoj političkoj situaciji, iz dana u dan se stvari mijenjaju, ali usudit ću se napraviti par prognoza. Ako ih se pola obistini, bit ću zadovoljan.

SDP gubi, gdje HNS ima prostor za rast i širenje izvan svoje tradicionalne baze, uglavnom zbog boljeg vodstva stranke od SDP-a s kojim dijeli biračko tijelo. HDZ polako pada, ali ne toliko ozbiljno da bi ugrozilo dominantnu poziciju, osim ako iz cijele situacije s Agrokorom ne ispliva velika afera s nekim od HDZ-ovaca, što nije vjerojatno jer trenutno HDZ politički sasvim kontrolira Agrokor, ali može se dogoditi. Most će polako vraćati svoje birače koje je izgubio i mogao bi ostvariti i više mandata nego što trenutno ima. Smatram da su svi ostali previše slabi, paralizirani unutrašnjim sukobima i zauzeti lokalnim izborima, da ostvare značajniji uspjeh na sljedećim državnim izborima.

Zaključno, ne slušajte isprazne teorije HDZ-ovih apologeta o tome kako je politička stabilnost preduvjet gospodarskog rasta. To je najobičnija laž. Sj. Koreja, Srbija, Bjelorusija, Rusija su politički relativno stabilne zemlje u odnosu na zapadnu Europu i SAD. Ustvari, moglo bi se reći da je često politika stabilna kada ništa drugo nije stabilno. Gospodarski pokazatelji su odlični, rast BDP-a je zadnjih kvartala bio viši od predviđenog, izvoz raste i viši je nego prije krize i taj rast gospodarstva je na puno boljim temeljima nego prije krize. Ukratko, hrvatsko gospodarstvo se restrukturira, samo od sebe, bez ikakvih reformi od strane države koja nikako da skupi hrabrosti da poduzme konkretne reforme. I sama situacija oko Agrokora je velika reforma sama po sebi, koju politika čak pokušava i zaustaviti. Ali lavina spontanog restrukturiranja je započela, i to ne zahvaljujući politici ili nekakvom centralnom planeru, nego isključivo tržišnim silama. Naravno, taj proces bi bio puno lakši i puno prije bi počeo da je ijedna HDZ-ova ili SDP-ova vlada u prošlosti imala hrabrosti, ali nije. Igrali su se politikantstva, i pokušavali se ne zamjeriti raznim interesnim skupinama na teretu proračuna. Tko ih može kriviti? Kada se sami narod toliko boji, zašto bi političari bili hrabriji? Cijelo gospodarsko restrukturiranje i uspostava rasta na zdravim temeljima se dogodilo u vrijeme političke nestabilnosti. Očigledno je za gospodarstvo puno bolje kada se političari bave sami sobom i ne „popravljaju“ ništa, kada su već nesposobni i prestrašeni da donesu potrebne reforme.

Što više političke nestabilnosti, to više gospodarske stabilnosti.