Piše: Branimir Perković
20.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Piše: Branimir Perković
20.8.2017.
Prosječna ocjena čitatelja: 3
Poslije jasnog pokazivanja volje naroda u obliku peticije protiv poreza na nekretnine, koji je inicirala i provela Udruga poreznih obveznika Lipa, i privremenog povlačenja zakona od strane premijera Plenkovića, aktivirani su različiti novinarski, politički i drugi režimski vojnici da bi ga opravdali. 145.000 potpisa peticije je jasan pokazatelj građanske volje, a građanima je napokon dozlogrdilo da svojim radom financiraju vojske stranačkih uhljeba, bespotrebnih birokrata, besprincipijelnih novinara, prodanih stručnjaka i klijentelističkih poduzetnika, tj. da državni aparat porezima oduzima većinu onoga što su građani radom stvorili, a sve u svrhu održavanja političkih struktura na vlasti.
Naravno, smisao politike je vlast, ali ta vlast ne smije biti pod svaku cijenu ili pod cijenu blagostanja vlastitog naroda, ne smije biti smisao sam za sebe. Smisao je uvijek ostvariti vlast i kroz tu vlast ostvarivati promjene u društvu zbog kojih su vas birači izabrali. To je jednostavno politička odgovornost.
U Hrvatskoj imamo vlast radi vlasti, tj. radi privilegija koje vlast donosi, a političari odmah sljedeći dan iza izbora zaboravljaju na sve što su rekli dok je trajala izborna kampanja. Situacija je toliko nestvarna da političari više i ne sakrivaju svoje laži, kao npr. HDZ koji je tvrdio da je protiv novih poreza a sada želi uvesti porez koji bi povećao porezno opterećenje građana. Koliki je to bezobrazluk pokazuje i to da istodobno tvrde da porez na nekretnine nije novi porez, ali da će jedinicama lokalne samouprave donijeti dodatnih 300 milijuna kuna. Odakle tih novih 300 milijuna kuna ako ne iz novog poreznog opterećenja?
Jedan od političkih apologeta novog poreza je i Kristijan Kapović, načelnik općine Vir, koji je novo lice poreza na nekretnine. Dotični je, izgleda, ogledni primjer hrvatskog političara koji koristi politiku kao sredstvo osobnog bogaćenja, što se lako može vidjeti iz imovinskih kartica prilikom stupanja na političku funkciju i poslije. Prema pisanju Slobodne Dalmacije, "znakovito je da se ovaj dužnosnik u medijima neprestano pozivao na navodno obiteljsko bogatstvo, a koliko je to bogatstvo bilo prije njegova ulaska u lokalnu politiku, vidljivo je iz podataka imovinskih kartica na početku njegova mandata, koje je, u odnosu na ovu sadašnju, neznatno ili mjereno u promilima. Ako se proširi ekspertiza i na članove njegove uže obitelji, uočit će se ista zakonitost rasta imovine" - tvrdi Udruga Vir bez podjela."
Medijski napisi o obračunima između Kapovića i njegovih političkih protivnika podsjećaju na mafijaške obračune. Lista je prevelika da bih sada nabrajao sve incidente vezane za dotičnog pa pozivam čitatelje da to učine i sami se uvjere o kakvoj se vrsti političara radi i što je sve u stanju učiniti za vlast. Kapović je „nezavisni“ kandidat kojeg podržava jedna osebujna koalicij u Općinskom vijeću s listama SDP-HSS-HSLS i HDZ. Lijepo da se oko njega stvorilo svojevrsno hrvatsko jedinstvo, ali se nažalost radi o jedinstvu političko-mafijaških interesa, a ne o narodnom jedinstvu na korist svih građana.
Naravno, to političko jedinstvo nije iskreno i radi se isključivo o savezništvu iz interesa, s tim da taj interes nije boljitak građana nego mafijaška koalicija. Situacija u općini Vir je dokaz da su sve podjele u Hrvatskoj politici samo igrokaz te da politički pluralizam ne postoji. Sve stranke su samo frakcije jedne partije, kao što je Komunistička partija imala jako puno frakcija, tako i Mafijaška partija ima više frakcija. U javnosti se stvaraju umjetni sukobi oko pitanja koja realno nisu važna, ali su ujedinjeni u pitanjima kojima su njima bitna, ujedinjeni su u korupciji, nepotizmu i pljački uz pomoć vlasti.
Naravno, cijelu tu strukturu je skupo održavati, potrebna su velika financijska sredstva da bi se zadovoljili svi interesi i da bi se pokupovao dovoljan broj glasova. Jer oni svoju vlast održavaju upravo time, kupovinom glasova, bilo zapošljavanjem po javnim institucijama i kompanijama, bilo dodjelom javnih koncesija i poslova itd. Jednostavno, više novaca kojima se raspolaže znači lakše kupovanje glasova na izborima.
Upravo je to cilj poreza na nekretnine - reizbor, osnaživanje trenutnih političkih struktura i lakša kupovina glasova. Dodatnih 300 milijuna kuna koji bi se prikupili porezom na nekretnine bi lokalnim moćnicima znatno olakšalo političku kontrolu i povećalo njihovu moć. Mogu li građani financijski podnijeti novo porezno opterećenje, može li ga umirovljenik s 2.000 kn mirovine plaćati, hoće li mladi uopće kupovati nove nekretnine ako će porez na novije nekretnine biti puno veći, kako će građevinski sektor reagirati na smanjenje potražnje za novim stanovima i, u konačnici, kako će to djelovati na iseljavanje mladih - to njih ne zanima, zanima ih samo očuvanje vlasti.