U Švicarskoj se uoči lipanjskog referenduma zahuktava jedna od najvažnijih političko-ekonomskih rasprava posljednjih desetljeća: treba li ograničiti broj stanovnika na maksimalno 10 milijuna do 2050. godine. Inicijativa, koju predvodi Švicarska narodna stranka (SVP), desna populistička i nacionalno-konzervativna stranka koja ujedno ima i najviše predstavnika u Saveznom vijeću, otvara duboka pitanja o identitetu zemlje, njezinoj gospodarskoj održivosti i ulozi migracije u budućem razvoju.

Prema pojedinim anketama, prijedlog bi mogao proći s tijesnom većinom od oko 52 posto glasova. Takav ishod bio bi presedan, ne samo zato što bi prvi put bila uvedena eksplicitna demografska granica, već i zato što bi signalizirao zaokret prema restriktivnijoj politici u zemlji koja je desetljećima profitirala od otvorenosti.

Temeljno pitanje nije samo koliko ljudi Švicarska može "podnijeti", već kakvu ekonomiju i društvo želi graditi. Ograničavanje broja stanovnika administrativnim putem ne rješava strukturne izazove, ono ih često samo premješta ili produbljuje. Upravo na to upozorava izvršni direktor trgovačkog lanca/zadruge Migros, Mario Irminger, pri čemu treba naglasiti da je Migros ujedno i najveći poslodavac u zemlji, što njegovim upozorenjima daje dodatnu težinu. On ističe da već sada postoji ozbiljan nedostatak radne snage u maloprodaji i proizvodnji.

Demografski trendovi dodatno kompliciraju situaciju. Stanovništvo stari, sve veći broj radnika odlazi u mirovinu, a potražnja za uslugama i robom ne opada, naprotiv, raste. U takvom kontekstu migracija nije samo političko pitanje, nego i ekonomska nužnost. Bez priljeva radne snage, upozoravaju poslodavci, realne su posljedice poput kraćeg radnog vremena, smanjenja broja poslovnica i sužavanja ponude proizvoda.

Važno je istaknuti da danas ne postoji nijedna moderna država koja ima fiksno određen maksimalni broj stanovnika. Ako bi inicijativa prošla, Švicarska bi postala prva takva zemlja u svijetu. Postoje države koje provode relativno stroge migracijske politike, poput Australije, Kanade ili Ujedinjenog Kraljevstva, no čak i tamo se posljednjih godina bilježi porast broja stranih državljana, što pokazuje koliko je teško dugoročno ograničiti demografske tokove u globaliziranom gospodarstvu.

S druge strane, zagovornici inicijative tvrde da nekontrolirani rast stanovništva stvara pritisak na stanovanje, infrastrukturu i okoliš. No upravo tu liberalna kritika dobiva na težini: kompleksni problemi urbanizacije i planiranja ne mogu se riješiti jednostavnom brojčanom granicom. Oni zahtijevaju ciljane reforme, od stambene politike do ulaganja u javni prijevoz i decentralizaciju razvoja.

Neizvjesnost koju bi ovakav referendum mogao proizvesti već sada zabrinjava tržišta i poslovnu zajednicu. Švicarska je izgradila reputaciju stabilnog i predvidivog gospodarskog okruženja. Uvođenje rigidnog demografskog limita moglo bi tu percepciju poljuljati, osobito među investitorima koji ovise o dostupnosti kvalificirane radne snage.

U konačnici, rasprava o "10 milijuna" daleko nadilazi samu brojku. Ona zadire u samu srž švicarskog modela: ravnotežu između otvorenosti i kontrole, između ekonomskog rasta i društvene kohezije. Ako referendum doista prođe, posljedice neće biti samo demografske, one će oblikovati budući smjer zemlje i redefinirati njezinu ulogu u globalnom gospodarstvu.