U bivšoj državi vladao je strah od teškog fizičkog rada od kojeg se bježalo uglavnom tako da završiš nekakvu višu školu pa se "skrasiš" u topli ured. Pojam za radnika bio je rudar, a umjerenija verzija nekakav radnik na tvorničkoj traci. Malo stariji se sigurno sjećaju onog rudara s novčanice koji je navodno Titu odgovorio na pitanje treba li mu što: "Ako je moguće, veću lopatu" - ili nešto u tom smislu.

To je bilo vrijeme za prave antikapitalističke aktiviste, samo ima mala caka - tada nismo živjeli u kapitalizmu, a antikapitalizam je bio mainstream. I danas je, doduše, antikapitalizam i dalje prilično mainstream, samo što na papiru (Ustavu) imamo sustav tržišne ekonomije.

I mijenja se percepcija teškog rada. Današnji antikapitalistički aktivisti više ne zaziru od rudarenja i sličnog teškog fizičkog rada valjda zato što znaju da se radnici u industriji ionako neće odazvati. Naime, zaposleni su pa nemaju vremena za antikapitalistički aktivizam.

Katarina Peović, kandidatkinja Radničke fronte i SRP-a za predsjednicu RH i kandidatkinja za EU parlament na listi spomenute koalicije, u intervjuu za Glas Istre izjavljuje sljedeće:

Rad u call centru je robovanje, ako niste znali. Ja sam prvo provjeravao je li ovo fotošopirano, ali nije. Nevjerojatno! Sjediš u toplom uredu i javljaš se na pozive. Za plaću. To je robovanje?

Ako je rad u call centru postao simbol teškog rada i prekarijata, onda smo stvarno daleko dogurali i možemo reći da nam je super! Gospođa Peović je nesvjesno dala možda najbolji argument za "kapitalizam" o kojem voli pričati. I ona sama, kao docentica na fakultetu, može posvjedočiti kako je danas teško, u tom "kapitalizmu". Njen strah je opravdan.

I to nije jedina provala Radničke fronte u zadnje vrijeme. Pogledajte ovo:

Predsjednica je javna osoba i imamo puno razloga da je kritiziramo, ali upis njene kćeri na Harvard nije jedan od njih. Harvard nije neko hrvatsko elitno učilište (ima li Hrvatska toga uopće?) pa da se može pričati o nekakvom povlačenju veza. Djevojka je zaslužila svoj uspjeh marljivim radom i trebala bi poslužiti kao primjer drugima, možda i onima koji se boje da ne rade u call centru.

No, nešto drugo je zanimljivo u tim njihovim izljevima zavisti. Iz ovoga je, naime, jasno koliko Radnička fronta podcjenjuje neke poslove, na primjer radnike u call centrima i konobare. Prve će s vremenom zamijeniti umjetna inteligencija, tako da se tog "robovanja" ne trebate bojati. A konobarenje nije baš slabo plaćen rad iako, budimo realni, svaki posao je zahtjevan.

Onaj kome se ne sviđa posao koji radi, taj će uvijek biti nezadovoljan, ali rješenje postoji. Zove se prekvalifikacija.

Možda Hrvati ne znaju za tu mogućnost jer je ne koriste. Prema podacima Eurostata, svaki treći odrasli građanin Švicarske, Danske i Švedske sudjeluje u nekom vidu obrazovanja za odrasle. U Hrvatskoj to čini samo 3 posto odraslog stanovništva. Od nas su gori samo stanovnici Bugarske, Sjeverne Makedonije i Rumunjske.