Normalizacija odnosa s Kubom bio je najveći diplomatski uspjeh bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame i jedan od rijetkih dobrih poteza njegove administracije. Obamin trud da normalizira trgovinsku i diplomatsku suradnju s komunističkim režimom u Kubi kako bi se pomoglo tamošnjem stanovništvu, aktualni predsjednik SAD-a Donald Trump odlučio je baciti u vodu.

"Obamin sporazum s Kubom je užasan. Trenutačno otkazujem jednostrani sporazum koji je Obama potpisao", nedavno je izjavio Trump najavivši nove regulacije i restrikcije na trgovinsku razmjenu s Kubom, a sve s ciljem "pomoći kubanskom narodu da se riješi represivnog režima".

Rand Paul, američki senator iz redova Trumpove Republikanske stranke i jedini libertarijanac u Senatu, javno se usprotivio ovom potezu američkog predsjednika. Paul smatra da bi puno učinkovitija borba protiv kubanskog režima bila otvaranjem tržišta i još boljom ekonomskom suradnjom, a isti način bi primijenio i na druge režime u svijetu prema kojima SAD imaju ekonomske sankcije. Njegov tekst, objavljen u časopisu Reason, prevodimo u cijelosti:

Suradnja ili embargo? To je pitanje ne samo za Kubu, već i za mjesta poput Irana, Rusije i Kine. Trebamo li trgovati ili zabraniti trgovinu s nadom da će se tako promijeniti priroda drugih nacija? Što će imati veći utjecaj?

Više od pola stoljeća imamo embargo na trgovinu s Kubom. Ne samo da su Castrovi preživjeli, već su oni to iskoristili protiv nas. Kao jedini izvor informacija na otoku, budili su nacionalizam među svojim građanima i krivili Ameriku za nestašice, umjesto pravog krivca - socijalizam.

Embargo nije učinio ništa da Castro bude poražen, apsolutno ništa. Moguće je zadržati njihov režim dugo zato što im embargo daje razlog da opravdavaju sve loše što se dogodi njihovom narodu, tako da koriste embargo za kontrolu nad stanovništvom.

Bivši predsjednik Obama i ja smo se složili vrlo rijetko, a Kuba je jedno od tih rijetkih područja. Otkad je dozvolio putovanja i trgovinu s Kubom, Amerikanci posjećuju otok u rekordnom broju i na svojim putovanjima promiču veličinu američkog kapitalizma: bogatstvo. Svaki dolar koji ostave kubanskim taksistima, radnicima u hotelu, konobarima prikazuje Kubancima što ih očekuje ako odbace socijalizam.

Ne možemo širiti demokraciju silom, što se pokazalo već više puta u našoj vanjskoj politici. Ali možemo modelirati kapitalizam i prikazati ga svijetu, širiti ga kroz putovanja građana i trgovinu. Tako možemo pobijediti u debati bez ispaljenog metka.

Kad sam bio klinac, moja obitelj je bila potpuno antikomunistička. Još uvijek smo takvi. Protivili smo se otvaranju prema "crvenoj" Kini i svemu što je išlo uz to. Bili smo u krivu. Kina možda ima još neke aspekte socijalizma, ali nitko ne može reći da sad nije više kapitalistička i slobodnija nego prije otvaranja diplomatskih odnosa i trgovine sa Zapadom.

Umjesto da skrivamo svoj kapitalizam iza embarga, trebali bismo rušiti zidove koji su izgrađeni trgovinskim restrikcijama. Trebamo se otvoriti, putovati i trgovati još više. Umjesto da dopuštamo socijalistima propagandu kako smo mi krivi za njihovu lošu ekonomiju, trebali bismo imati povjerenja u naš kapitalizam i suočiti se s njima na tržištu.

Bilo bi zanimljivo vidjeti što će Kubanci izabrati kada vide iPhone, moderne automobile i turiste pune dolara kako kupuju kubanska dobra.

Ne bojim se kubanske vlade. Ne bojim se natjecanja između kapitalizma i socijalizma. Prekinimo embargo sada i kapitalizam će, u beskrajnim valovima, udarati po kubanskoj obali te će odnijeti svaku želju stanovnika za socijalizmom. Ne u smislu vojnih trupa koje bi ih na to prisilile, već u obliku shvaćanja da su socijalizam i siromaštvo, zapravo, sinonimi.